Bitka za Galiciju

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bitka za Galiciju
Dio Prvog svjetskog rata
Nadnevak 23. kolovoza - 11. rujna 1914.
Lokacija Lavov, Galicija (sadašnja Ukrajina)
Ishod Pobjeda Ruskog carstva
Sukobljeni
Flag of Russian Empire for private use (1914–1917) 3.svg Rusko Carstvo Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg Austro-Ugarska
Vođe
Flag of Russian Empire for private use (1914–1917) 3.svg Nikolaj Ivanov
Flag of Russian Empire for private use (1914–1917) 3.svg Anton von Saltza
Flag of Russian Empire for private use (1914–1917) 3.svg Aleksej Evert
Flag of Russian Empire for private use (1914–1917) 3.svg Pavel Plehve
Flag of Russian Empire for private use (1914–1917) 3.svg Nikolaj Ruszky
Flag of Russian Empire for private use (1914–1917) 3.svg Aleksej Brusilov
Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg Nadvojvoda Fridrik
Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg Franz Conrad von Hötzendorf
Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg Viktor Dankl von Krasnik
Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg Moritz von Auffenberg
Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg Rudolf von Brudermann
Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg Eduard von Böhm-Ermolli
Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg Hermann Kövess von Kövessháza
Vojne snage
1.200.000 vojnika 950.000 vojnika
Posljedice
250.000 ubijenih i ranjenih[1] 400.000 ubijenih i ranjenih

Bitka za Galiciju ili Bitka za Lemberg je bila značajna bitka između Ruskog carstva i Austro-Ugarske tijekom rane faze Prvog svjetskog rata 1914. godine. Austro-ugarske snage su teško poražene i istjerane iz Galicije, dok su ruske snage zauzele Lemberg i vladale otprilike devet mjeseci istočnom Galicijom.

Pozadina[uredi VE | uredi]

Kada je počeo rat, austro-ugarski načelnik glavnog stožera Franz Conrad von Hötzendorf je planirao napadnuti Kongresnu Poljsku sa svojim sjevernim vojskama (prva i četvrta). Rusi bi u brojnosti daleko nadmašili Centralne sile na istoku (osobito austro-ugarske vojske, koje su bile osnovni cilj Rusa), Conrad je mislio da je njegova najbolja opcija bila rani upad u južni dio Poljske gdje bi Rusi okupili svoje novo mobilizirane jedinice.[2]

Conrad je znao da su njegovi njemački saveznici bili zauzeti na zapadu sa ofenzivom na Francusku tijekom prvih deset tjedana rata. Jedino je njemačka 8. armija bila na istoku. No, ruski savez sa Francuzima ih je primorao na brzi napad na Nijemce, tako da bi znatan broj ruskih snaga bio poslan da napadne istočnu Prusku. 1. i 4. austro-ugarske armije bi ušle u Poljsku bez direktne pomoći Nijemaca. Do 23. kolovoza 1914., Conradove 1., 3. i 4. armije bile bi okupljene u Galiciji duž fronta od 280 km.

Dana 2. kolovoza, Veliki Vojvoda Nikola Nikolajevič, rođak cara Nikole II. koji je karijeru napravio u vojsci, je imenovan glavnim zapovjednikom. Imao je odličnu reputaciju za treniranje jedinica, no nije nikada zapovijedao vojsci na ratištu, te je ostao uzdrman svojim iznenadnim promaknućem. Ruske 3., 4., 5. i 8. armije su bile namijenjene Galiciji. Ruski plan borbe je tražio od Nikolaja Ivanova, ruskog zapovjednika jugozapadne fronte, da odbije očekivanu Austro-Ugarsku ofenzivu iz Lemberga.

Ishod[uredi VE | uredi]

Dok su se Austrijanci povlačili, mnogo slavenskih vojnika iz redova austro-ugarske vojske se predalo dok su se neki čak i ponudili boriti na strani Rusa. Do 11. rujna, Rusi su zarobili sveukupno 130.000 neprijateljskih vojnika i ubili/ranili njih 324.000. 225.000 Rusa je ranjeno ili ubijeno dok ih je zarobljeno 40.000. Rusi su front pomakli 160 km i ušli u Karpate, potpuno su okružili austrijsku tvrđavu Przemyśl i započeli njenu opsadu koja je trajala preko sto dana. Bitka je teško oslabila austro-ugarsku vojsku, uništila veliki dio njenih istreniranih časnika i osakatila Austriju. Iako su izgubili bitku kod Tannenberga, pobjeda u Lembergu je Rusima je pomogla poboljšati javno mišljenje o tom porazu.

Red bitke[uredi VE | uredi]

Ruske snage[uredi VE | uredi]

Ruski jugozapadni front. Zapovjednik - Nikolaj Ivanov. Drugi zapovjednik - Mikhail Aleksejev.

Austro-ugarske snage[uredi VE | uredi]

  • Vojna grupa Kummer Zapovjednik - Heinrich Kummer
    • 7. konjička divizija
    • Pričuvne postrojbe
  • 1. armija. Zapovjednik - Viktor Dankl
    • I. korpus (Krakov) - 5. i 46. pješačka divizija
    • V. korpus (Bratislava) - 14., 33. i 37. pješačka divizija
    • X. korpus (Przemysl) - 2., 24. i 45. pješačka divizija
    • 12. pješačka divizija
    • 3. konjička divizija
    • 9. konjička divizija
  • 4. armija. Zapovjednik - Moritz Auffenberg
    • II. korpus (Beč) - 4., 13. i 25. pješačka divizija
    • VI. korpus (Košice) - 15., 27. i 39. pješačka divizija
    • IX. korpus (Litomerice) – 10. i 26. pješačka divizija
    • XVII. korpus (formiran nakon početka rata) – 19. pješačka divizija
    • 6. konjička divizija
    • 10. konjička divizija
  • 3. armija. Zapovjednik — Rudolf Brudermann
    • XI. korpus (Lavov) – 30. pješačka divizija
    • XIV. korpus (Innsbruck) – 3., 8. i 44. pješačka divizija
    • 23. pješačka divizija
    • 41. pješačka divizija
    • 2. konjička divizija
    • 4. konjička divizija
  • Vojna grupa Kövess (kasnije dio 2. armije)
    • III. korpus (Gradac) – 6., 28. i 22. pješačka divizija
    • XII. korpus (Sibiu) – 16., 35. i 38. pješačka divizija
    • 11. pješačka divizija
    • 43. pješačka divizija
    • 20. pješačka divizija
    • 1. konjička divizija
    • 5. konjička divizija
    • 8. konjička divizija

Izvori[uredi VE | uredi]

Reference[uredi VE | uredi]