Demićka

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Demićka
Duljina km
Nadm. visina izvora 1.150 m
Izvor Obronci Zastijenja
Pritoci Grozničavica, Djevojački potok i Brestovača
Države BiH
Slijev Crnomorski
Ulijeva se u Vrbanju

Dèmićka je najsnažnija lijeva pritoka Vrbanje, u koju se ulijeva u Šipragama.[1]

Vodotok[uredi VE | uredi]

Izvire na južnim padinama Zastijenja (lokalizam: Zāstinje), na vodno bogatom dijelu podvlašićkog platoa.[2] [3]

U mnoštvu potoka i potočića njenog slijeva najveći su Grozničavica, Djevojački potok i Brestovača, a zatim Dolovi, Svinjčijski potok, Smrčki do i Kuratin potok. U gornjem toku, njene desne obale su obrasle gustom bukovo-grabovom i bukovo-smrekovom šumom, dok lijevu obalu omeđava litica Dunića stijene.

U njegovom relativno malom području, s ove vododijelnice osim nje otječu i mnoge pritoke Vrbanje (Ćorkovac, Sadika, Duboka) i Ugra (slijev Kobilje) i drugi potoci. Ispod Dunića stijena ulazi u kraći kanjon (dubine do oko 300 m u odnosu na selo Duniće), a zatim protječe ispod sela Dèmići (po kojem je i imenovana), a prije ušća ulazi u ljevkastu dolinu oko Vrbanje.

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća u slijevu Demićke je bilo čak 17 vodenica, od kojih su preostale samo tri.

Značaj u povijesti[uredi VE | uredi]

Iz ptičje perspektive, usječeni kanjon ispod Dunića stijena je toliko neupadljiv da su partizani tijekom 6. neprijateljske ofenzive 1943./1944. na šumovitim padinama u klisuri Dèmićke uspotavili 12. divizijsku bolnicu Petog korpusa (u dvije barake i zemunicama). Ona se tu održala sve do taktičkog premiještanja na drugu lokaciju (4. siječnja 1944.), unatoč višekratnih bombardiranja obližnjih Šipraga (zbog nepreciznog lociranja glavnog cilja – Bolnice)[4]. Glede predostrožnosti, tada je oko 600 ranjenika i bolesnika premješteno u sela Stopan i Loziće, a zatim u Palvuk, Čudnić i Kruševo Brdo. Nakon odlaska njemačkih i četničkih postrojba, ova "pokretna bolnica" brzo se vratila u Šiprage (15. siječnja 1944.)[5]. Preminuli ranjenici i drugi bolesnici su kasnije, iz primarnih grobnica (u šumi), premješteni u zajedničko Partizansko groblje u Šipragama (lokalitet: Zagradine).

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Bertić I., Ur. (1987): Veliki geografski atlas Jugoslavije. SNL, Zagreb
  2. Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo
  3. Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo.
  4. Đondović R., Ur. (1989): Sanitetska služba u narodnooslobodilačkom ratu Jugoslavije 1941-1945, Knj. 2: Nastanak i razvoj sanitetske službe u oružanim snagama narodnooslobodilačkog pokreta u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Makedoniji; Biblioteka Ratna prošlost naroda i narodnosti Jugoslavije, knj. 361. Monografija Jedinica NOV i PO Jugoslavije, Knj. 150). Vojnoizdavački i novinski centar, Sanitetska uprava SSNO, Beograd.
  5. Petrić N., Ur. (1985): Opštine Kotor-Varoš i Skender-Vakuf u NOB-u 1941-1945. Radnički univerzitet "Đuro Pucar Stari", Kotor Varoš.