Manastir Krka: razlika između inačica
uklanjanje izmjene 4462832 suradnika 79.143.111.197 (razgovor) |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Krka15.jpg|350px|desno|mini|Manastir Krka]] |
[[Datoteka:Krka15.jpg|350px|desno|mini|Manastir Krka]] |
||
'''Manastir Krka''' je |
'''Manastir Krka''' je manastir [[Srpska pravoslavna Crkva|Srpske pravoslavne crkve]], osnovan u [[14. stoljeće|14. stoljeću]], koji se nalazi u dolini rijeke [[Krka|Krke]], tri i pol kilometra istočno od naselja [[Kistanje|Kistanja]], u širokoj dragi. Uz [[manastir Krupa|manastire Krupu]] i [[manastir Dragović|Dragović]], Krka je najveći i najpoznatiji [[pravoslavci|pravoslavni]] [[manastir]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. |
||
Manastirom trenutno upravlja trojna Uprava koju čine Episkop dalmatinski g. [[Fotije (Sladojević)]], jeromonah Nikodim (Kosović) i jeromonah Heruvim (Đermanović).{{nedostaje izvor}} |
Manastirom trenutno upravlja trojna Uprava koju čine Episkop dalmatinski g. [[Fotije (Sladojević)]], jeromonah Nikodim (Kosović) i jeromonah Heruvim (Đermanović).{{nedostaje izvor}} |
||
== Povijest == |
== Povijest == |
||
Manastir Krka nastao je |
Manastir Krka nastao je kao pravoslavni [[samostan]] na mjestu gdje su se nalazile [[Katakomba|katakombe]] u kojima je prema predaji apostol [[sveti Pavao|Pavao]] propovijedao kršćanstvo u dolini rijeke Titius (stari naziv za Krku) u I. stoljeću poslije Krista. Da je manastir nekad bio ranohrišćanski ukazuje zvonik u [[romanika|romaničkom]] stilu. Arheolozi, konzervatori, povjesničari umjetnosti i povjesničari ustvrdili su da je dio sakralnih objekata na sjeveru Dalmacije koji je podignut u novije doba podignut uvijek na mjestima u blizini ranijih crkvenih građevina ili baš na samom položaju starih crkvenih građevina, čak i rimskih.<ref> [http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.66]</ref><ref>Ilakovac, Boris, Rimski akvedukti na području sjeverne Dalmacije, Zagreb, 1982, str. 59</ref><ref>Dasen Vrsalović, Četverogodišnji rad Instituta za nacionalnu arheologiju i Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (1958, 1959, 1960. i 1961. godine, Starohrvatska prosvjeta, Zagreb, 1963, ser. III, sv. 8-9, 269)</ref><ref>[[Ivo Pilar]], O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Zagreb, 28/1931, sv. 1, str. 31-32</ref> Napisi [[Stjepan Gunjača|Stipe Gunjače]], Dasena Vrsalovića i Nikole Jakšića, nastali nakon premještanja manastira Dragovića potvrđuju ta mišljenja.<ref> [http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.66]</ref> |
||
Pravoslavni samostan je sagrađen na temeljima |
Pravoslavni samostan je sagrađen na temeljima rimskog samostana. <ref name="Japundžić">dr [[Marko Japundžić]]: ''Tragom hrvatskoga glagolizma'', Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1995., ISBN 978-953-151-060-1, str. 51.-54. </ref> <ref>Enciklopedija likovnih umjetnosti, 3, Zagreb, 1964., str. 251.</ref> |
||
U |
U publicistici i istoriografiji je utvrđeno da je manastir Krupa napravljen 1317. godine za vrijeme vladavine kralja Milutina. [[Milorad Panić Surep]] je 1965. u Zografu objavio rad da postoji jedan zapis da je car Dušan 1342. godine ponovio manastir. Milaš pominje gramatu iz 1497, a podatak na koji se poziva je iz Končarevićevog ljetopisa. |
||
Iznad glavnog ulaza u manastir jest kameni natpis iz tzv. 1402. godine. Vidno je da |
Iznad glavnog ulaza u manastir jest nešto noviji kameni natpis iz tzv. 1402. godine. Vidno je da |
||
je |
je dobro očuvan. Izvorno je postavljen u crkvi i ubrzo je prenesen iznad glavnog ulaza, na najuočljivije mjesto. Taj čin a izvršio je arhimandrit Jerotej Kovačević 1859. godine, čemu je prisustvovalo više ljudi. Otkako je na tom mjestu, kameni natpis postaje znan. Uskoro se našao čovjek koji je proučavao autentičnost natpisa. Bio je to dr [[Luka Jelić]].<ref> [http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.65]</ref> Jelić je pozvao da se natpisi manastira u Dalmaciji sustavno očuvaju. Vladika [[Nikodim Milaš]] reagovao je na znanstveni način i uskoro je nakon izdavanja »Pravoslavne Dalmacije« 1402. godina postala je pojam koji su svi znali, i niko nije ni pokušavao da posumnja u tačnost te godine. Srpski povjesničari koji su ukazali na natpis su [[Milenko Pekić]],<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, 57-67]</ref> Dušan Berić<ref>Dušan Berić, Tri verzije o postanka manastira Krke, Srpska riječ, Zagreb, 9/1951, 351, 2</ref><ref>Dušan Berić, Zapisi popa Silvestra iz Islama sredinom XVIII vijeka, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, Beograd, 28/1962, 3-4, 16</ref><ref>Dušan Berić, Tragom jednog domaćeg ikonopisca, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split, 52/1950, 182 </ref> i [[Milan Radeka]],<ref>Radeka, Milan, Prilozi o spomenicima kulture kod Srba u sjevernoj Dalmaciji. Almanah Srbi 1 pravoslavlje u Dalmaciji i Dubrovniku, Zagreb 1971, 174</ref> čije su procjene datirale starost natpis za cijelih tri stoljeća ranije. Natpis iz 1402. godine napisan lijepim slovima i može se povezati s pravoslavnim porijeklom, jer je tada kod pravoslavaca korišteno takvo pismo.<ref> [http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.58]</ref> Eparhija dalmatinska u svom "Shematizmu" od 1873. do 1903. godine piše u svakom izdanju sve do 1890. g. da "se ne zna tačno kad je i od koga manastir osnovan, ali na osnovu istoričkih podataka to je bilo u 14. stoljeću". Godine od 1890. pa do 1903. g. se ukazuje da se pogledaju ranija izdanja.<ref> [http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.58]</ref> |
||
Natpis s zaglavlja i žrtvenika svjedočanstvo su da je u 15. i 16. stoljeću postojala zgrada, |
Natpis s zaglavlja i žrtvenika svjedočanstvo su da je u 15. i 16. stoljeću postojala zgrada, što potvrđuje da je pripadala pravoslavcima, što je vidno iz izvješća ninskoga biskupa 1598. godine.<ref> [http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.59]</ref> |
||
Doba Osmanskih osvajanja bila su teška vremena za |
Doba Osmanskih osvajanja bila su teška vremena za susjedne katoličke samostane. Više puta su spaljeni i uništeni od strane [[Osmansko Carstvo|Turaka]]. Usprkos tome samostan Krka nisu ugasila ni paljenja ni pustošenja. Srpski redovnici ovog samostana su još u 17. stoljeću izjavljivali da "''se priznaju Srbima i pravoslavcima''".<ref name="Marčinko">{{hr icon}}[http://www.vjesnik.com/Pdf/1999%5C08%5C19%5C15A15.PDF Vjesnik] Pravoslavni samostan je sagrađen na temeljima rimokatoličkog samostana </ref> <ref name="Japundžić"> </ref>. Katolički redovnici koji su bili prisiljeni pobjeći pred turskim provalama i progonima sklonili su se u Zadru, gdje im je papa [[Inocent X.]] [[1655.]] dao dvije crkve, koje su bile u vlasništvu [[Franjevci trećoredci glagoljaši|franjevaca trećeredaca glagoljaša]]. |
||
Naredna godina koja takođe pominje pravoslavne redovnike u krčkom samostanu jest 25. kolovoza 1648. koja je spomenuta u terminaciji 20. studenoga 1649.. Tim dokumentom generalni providur, dozvolom zadarskog nadbiskupa daje kaluđerima sv. Arhangjela crkvu Bl. Gospe Maslinske pod Zadrom na upotrebu, iz čega slijedi da su u pravoslavnim samostanima u Krupi i na Krki bilo srpskih svećenika i u razdoblju od 1598. do 1642. godine..<ref> [http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.59]</ref> |
|||
U kasnijem ugovoru sa franjevcima, samostanski redovnici su izjavili da "''žive u službi |
U kasnijem ugovoru sa franjevcima, samostanski redovnici su izjavili da "''žive u službi srpske Crkve staroga ilirskoga ili srpskoga jezika''" <ref name="Marčinko" /> <ref name="Japundžić" />. |
||
Redak 25: | Redak 25: | ||
== Arhitekturna svojstva == |
== Arhitekturna svojstva == |
||
Samostanska crkva posvećena je [[arhanđeo Mihovil|arhanđelu Mihovilu]] i sagrađena je na starijem |
Samostanska crkva posvećena je [[arhanđeo Mihovil|arhanđelu Mihovilu]] i sagrađena je na starijem rimskom kršćanskom samostanu. Zvonik je sagrađen u [[romanika|romaničkom]] stilu. |
||
Samostansko zdanje sastoji se od crkve, zvonika, blagovaonice sa sobama, kapele [[sveti Sava|svetog Save]], i novopodignute zgrade bogoslovije. Posvećenje temelja za zgradu bogoslovije izvršeno je na dan svetog arhanđela Mihovila [[1985.]]. godine. U temelju nove zgrade uzidan je po kamen iz [[Pećka Patrijaršija|Pećke Patrijaršije]], samostana Krke, Krupe, [[Samostan Dragović|Dragovića]] (sve |
Samostansko zdanje sastoji se od crkve, zvonika, blagovaonice sa sobama, kapele [[sveti Sava|svetog Save]], i novopodignute zgrade bogoslovije. Posvećenje temelja za zgradu bogoslovije izvršeno je na dan svetog arhanđela Mihovila [[1985.]]. godine. U temelju nove zgrade uzidan je po kamen iz [[Pećka Patrijaršija|Pećke Patrijaršije]], samostana Krke, Krupe, [[Samostan Dragović|Dragovića]] (sve srpskih samostana) kao i dalmatinskih gradova: [[Šibenik]]a, [[Benkovac|Benkovca]] i [[Zadar|Zadra]]. |
||
Uz svoju nesumnjivu duhovnu vrijednost, manastir raspolaže izuzetno bogatom riznicom i knjižnicom. U riznici se nalaze vrijedne [[ikona|ikone]], crkveni predmeti (panagije, kandila, križevi, epitrahilj svetog Save), a od knjiga iz knjižnice najvrjednije su Mokropoljsko evanđelje pisano na [[pergamena|pergameni]] i [[Oktoih]] izdan u tiskari Božidara Vukovića na [[Cetinje|Cetinju]]. |
Uz svoju nesumnjivu duhovnu vrijednost, manastir raspolaže izuzetno bogatom riznicom i knjižnicom. U riznici se nalaze vrijedne [[ikona|ikone]], crkveni predmeti (panagije, kandila, križevi, epitrahilj svetog Save), a od knjiga iz knjižnice najvrjednije su Mokropoljsko evanđelje pisano na [[pergamena|pergameni]] i [[Oktoih]] izdan u tiskari Božidara Vukovića na [[Cetinje|Cetinju]]. |
Inačica od 4. travnja 2015. u 00:10
Manastir Krka je manastir Srpske pravoslavne crkve, osnovan u 14. stoljeću, koji se nalazi u dolini rijeke Krke, tri i pol kilometra istočno od naselja Kistanja, u širokoj dragi. Uz manastire Krupu i Dragović, Krka je najveći i najpoznatiji pravoslavni manastir u Hrvatskoj.
Manastirom trenutno upravlja trojna Uprava koju čine Episkop dalmatinski g. Fotije (Sladojević), jeromonah Nikodim (Kosović) i jeromonah Heruvim (Đermanović).[nedostaje izvor]
Povijest
Manastir Krka nastao je kao pravoslavni samostan na mjestu gdje su se nalazile katakombe u kojima je prema predaji apostol Pavao propovijedao kršćanstvo u dolini rijeke Titius (stari naziv za Krku) u I. stoljeću poslije Krista. Da je manastir nekad bio ranohrišćanski ukazuje zvonik u romaničkom stilu. Arheolozi, konzervatori, povjesničari umjetnosti i povjesničari ustvrdili su da je dio sakralnih objekata na sjeveru Dalmacije koji je podignut u novije doba podignut uvijek na mjestima u blizini ranijih crkvenih građevina ili baš na samom položaju starih crkvenih građevina, čak i rimskih.[1][2][3][4] Napisi Stipe Gunjače, Dasena Vrsalovića i Nikole Jakšića, nastali nakon premještanja manastira Dragovića potvrđuju ta mišljenja.[5]
Pravoslavni samostan je sagrađen na temeljima rimskog samostana. [6] [7]
U publicistici i istoriografiji je utvrđeno da je manastir Krupa napravljen 1317. godine za vrijeme vladavine kralja Milutina. Milorad Panić Surep je 1965. u Zografu objavio rad da postoji jedan zapis da je car Dušan 1342. godine ponovio manastir. Milaš pominje gramatu iz 1497, a podatak na koji se poziva je iz Končarevićevog ljetopisa.
Iznad glavnog ulaza u manastir jest nešto noviji kameni natpis iz tzv. 1402. godine. Vidno je da je dobro očuvan. Izvorno je postavljen u crkvi i ubrzo je prenesen iznad glavnog ulaza, na najuočljivije mjesto. Taj čin a izvršio je arhimandrit Jerotej Kovačević 1859. godine, čemu je prisustvovalo više ljudi. Otkako je na tom mjestu, kameni natpis postaje znan. Uskoro se našao čovjek koji je proučavao autentičnost natpisa. Bio je to dr Luka Jelić.[8] Jelić je pozvao da se natpisi manastira u Dalmaciji sustavno očuvaju. Vladika Nikodim Milaš reagovao je na znanstveni način i uskoro je nakon izdavanja »Pravoslavne Dalmacije« 1402. godina postala je pojam koji su svi znali, i niko nije ni pokušavao da posumnja u tačnost te godine. Srpski povjesničari koji su ukazali na natpis su Milenko Pekić,[9] Dušan Berić[10][11][12] i Milan Radeka,[13] čije su procjene datirale starost natpis za cijelih tri stoljeća ranije. Natpis iz 1402. godine napisan lijepim slovima i može se povezati s pravoslavnim porijeklom, jer je tada kod pravoslavaca korišteno takvo pismo.[14] Eparhija dalmatinska u svom "Shematizmu" od 1873. do 1903. godine piše u svakom izdanju sve do 1890. g. da "se ne zna tačno kad je i od koga manastir osnovan, ali na osnovu istoričkih podataka to je bilo u 14. stoljeću". Godine od 1890. pa do 1903. g. se ukazuje da se pogledaju ranija izdanja.[15]
Natpis s zaglavlja i žrtvenika svjedočanstvo su da je u 15. i 16. stoljeću postojala zgrada, što potvrđuje da je pripadala pravoslavcima, što je vidno iz izvješća ninskoga biskupa 1598. godine.[16] Doba Osmanskih osvajanja bila su teška vremena za susjedne katoličke samostane. Više puta su spaljeni i uništeni od strane Turaka. Usprkos tome samostan Krka nisu ugasila ni paljenja ni pustošenja. Srpski redovnici ovog samostana su još u 17. stoljeću izjavljivali da "se priznaju Srbima i pravoslavcima".[17] [6]. Katolički redovnici koji su bili prisiljeni pobjeći pred turskim provalama i progonima sklonili su se u Zadru, gdje im je papa Inocent X. 1655. dao dvije crkve, koje su bile u vlasništvu franjevaca trećeredaca glagoljaša.
Naredna godina koja takođe pominje pravoslavne redovnike u krčkom samostanu jest 25. kolovoza 1648. koja je spomenuta u terminaciji 20. studenoga 1649.. Tim dokumentom generalni providur, dozvolom zadarskog nadbiskupa daje kaluđerima sv. Arhangjela crkvu Bl. Gospe Maslinske pod Zadrom na upotrebu, iz čega slijedi da su u pravoslavnim samostanima u Krupi i na Krki bilo srpskih svećenika i u razdoblju od 1598. do 1642. godine..[18]
U kasnijem ugovoru sa franjevcima, samostanski redovnici su izjavili da "žive u službi srpske Crkve staroga ilirskoga ili srpskoga jezika" [17] [6].
Arhitekturna svojstva
Samostanska crkva posvećena je arhanđelu Mihovilu i sagrađena je na starijem rimskom kršćanskom samostanu. Zvonik je sagrađen u romaničkom stilu.
Samostansko zdanje sastoji se od crkve, zvonika, blagovaonice sa sobama, kapele svetog Save, i novopodignute zgrade bogoslovije. Posvećenje temelja za zgradu bogoslovije izvršeno je na dan svetog arhanđela Mihovila 1985.. godine. U temelju nove zgrade uzidan je po kamen iz Pećke Patrijaršije, samostana Krke, Krupe, Dragovića (sve srpskih samostana) kao i dalmatinskih gradova: Šibenika, Benkovca i Zadra.
Uz svoju nesumnjivu duhovnu vrijednost, manastir raspolaže izuzetno bogatom riznicom i knjižnicom. U riznici se nalaze vrijedne ikone, crkveni predmeti (panagije, kandila, križevi, epitrahilj svetog Save), a od knjiga iz knjižnice najvrjednije su Mokropoljsko evanđelje pisano na pergameni i Oktoih izdan u tiskari Božidara Vukovića na Cetinju.
Izvori
- ↑ Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.66
- ↑ Ilakovac, Boris, Rimski akvedukti na području sjeverne Dalmacije, Zagreb, 1982, str. 59
- ↑ Dasen Vrsalović, Četverogodišnji rad Instituta za nacionalnu arheologiju i Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (1958, 1959, 1960. i 1961. godine, Starohrvatska prosvjeta, Zagreb, 1963, ser. III, sv. 8-9, 269)
- ↑ Ivo Pilar, O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Zagreb, 28/1931, sv. 1, str. 31-32
- ↑ Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.66
- ↑ a b c dr Marko Japundžić: Tragom hrvatskoga glagolizma, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1995., ISBN 978-953-151-060-1, str. 51.-54.
- ↑ Enciklopedija likovnih umjetnosti, 3, Zagreb, 1964., str. 251.
- ↑ Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.65
- ↑ Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, 57-67
- ↑ Dušan Berić, Tri verzije o postanka manastira Krke, Srpska riječ, Zagreb, 9/1951, 351, 2
- ↑ Dušan Berić, Zapisi popa Silvestra iz Islama sredinom XVIII vijeka, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, Beograd, 28/1962, 3-4, 16
- ↑ Dušan Berić, Tragom jednog domaćeg ikonopisca, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split, 52/1950, 182
- ↑ Radeka, Milan, Prilozi o spomenicima kulture kod Srba u sjevernoj Dalmaciji. Almanah Srbi 1 pravoslavlje u Dalmaciji i Dubrovniku, Zagreb 1971, 174
- ↑ Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.58
- ↑ Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.58
- ↑ Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.59
- ↑ a b (hrv.)Vjesnik Pravoslavni samostan je sagrađen na temeljima rimokatoličkog samostana
- ↑ Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.59
Literatura
- dr. Marko Japundžić: Tragom hrvatskoga glagolizma, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1995., str. 51.-54., 978-953-151-060-1
- Mato Marčinko: Novi velikosrpski memorandum nazvan Deklaracija, podlistak u časopisu Politički zatvorenik br. 64/65 srp/kol 1997. - br. 86 kolovoz 1999.
- Ivo Banac : Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Durieux, Zagreb, 1995., ISBN 953-188-048-4 (1. izdanje 1988., ISBN 86-343-0237-7)
- Katić, Lovre, Ban Emerik Lacković otimlje dobra kninske Biskupije (1368), Croatia sacra; 1932.
- Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, 57-67
- Grga Novak, O životu i radu dr Luke Jelića, Radovi Instituta JAZU u Zadru, Zadar, 18/1971, 534
- Luka Jelić, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split, 45/1922, 172-179
Vanjske poveznice
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Manastir Krka |
- Samostanske stranice
- Pravoslavni manastir sv. Arhanđela Mihaila na rijeci Krki sagrađen je na temeljima katoličkoga samostana
|