Deng Xiaoping: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 63: | Redak 63: | ||
[[Kategorija:Državnici]] |
[[Kategorija:Državnici]] |
||
[[Kategorija:Kineski političari]] |
[[Kategorija:Kineski političari]] |
||
[[Kategorija:Komunisti do 1945.]] |
|||
[[Kategorija:Komunisti 1945. - 1989.]] |
[[Kategorija:Komunisti 1945. - 1989.]] |
Inačica od 27. prosinca 2016. u 10:12
Deng Xiaoping 邓小平 | |
| |
Predsjednik Središnje vojne komisije NR Kine | |
---|---|
trajanje službe 28. lipnja 1981. – 19. ožujka 1990. | |
Prethodnik | Hua Guofeng |
Nasljednik | Jiang Zemin |
Predsjednik Središnje savjetodavne komisije KS Kine | |
trajanje službe 13. rujna 1982. – 2. studenog 1987. | |
Nasljednik | Chen Yun |
Rođenje | 22. kolovoza 1904., Guangan, Kina |
Smrt | 19. veljače 1997., Peking, Kina |
Politička stranka | KPK |
Deng Xiaoping (22. kolovoza 1904.- 19. veljače 1997.), otac moderne Kine.
Životopis
Rodio se kao Deng Šišian u selu provincije Sečuan. Nakon završene pripremne škole, sa 16 godina ide u Francusku, gdje radi niz poslova, a zarađuje jedva dovoljno da preživi. U Kinu se vraća 1927. Borio se protiv Japanaca, veteran je Dugog marša, jedan od najistaknutijih Maovih suradnika, koji se znao suprotstaviti nekim od radikalnih Maovih ideja. Stvorio je socijalizam sa kineskim karakteristikama. Godine 1978. Deng poduzima prve dalekosežne korake prema ekonomskoj liberalizaciji u zemlji pod komunističkom vlašću - umjesto centralnog planiranja pokušao je mobilizirati tržišni socijalizam ne bi li na taj način osnažio kinesku državu. To je napravio pod utjecajem plimnog vala rastućeg bogatstva Japana, Tajvana, Hong Konga, Singapura i Južne Koreje.
Doprinosi kineskom rastućem gospodarstvu reformatorskim idejama: "Put koji je Deng odredio preobrazit će Kinu u roku od dva desetljeća od ekonomske zabiti u otvoreno središte kapitalističkog dinamizma sa stalnom stopom rasta bez presedana u ljudskoj povijesti."[1] Ženio se tri puta i ima petero djece. Jedan od žrtava koje je odnijela "Kulturna revolucija" zbog protivljenja Maou. Stvorio je "Pekinško proljeće". Najveći "hit" mu je ipak slanje vojske na trg Tiananmen 1989., kada je poginulo 7000 studenata (pokolj na Tiananmenskom trgu).
Umro je od infekcije pluća i Parkinsonove bolesti 1997.
Izvori
- Bilješke
- ↑ Harvey, 2013: 7. str.
- Literatura
David Harvey: "Kratka povijest neoliberalizma", V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2013. ISBN: 978-953-304-620-4