Olof Palme
Olof Palme | |
![]()
| |
26. Premijer Švedske | |
---|---|
trajanje službe 14. listopada 1969. – 8. listopada 1976. | |
Prethodnik | Tage Erlander |
Nasljednik | Thorbjörn Fälldin |
30. Premijer Švedske | |
trajanje službe 8. listopada 1982. – 1. ožujka 1986. | |
Prethodnik | Thorbjörn Fälldin |
Nasljednik | Ingvar Carlsson |
Rođenje | 30. siječnja 1927. |
Smrt | 1. ožujka, 1986. |
Politička stranka | Švedska socijaldemokratska partija |
Sven Olof Joachim Palme (Stockholm, 30. siječnja 1927. – Stockholm, 1. ožujka, 1986.), švedski političar.
Palme je bio predsjednik Švedske socijaldemokratske stranke (SSA) od 1969. do 1986., te premijer Švedske u dva mandata. Prvi put je obnašao dužnost od 14. listopada 1969. do 8. listopada 1976., a drugi put od 8. listopada 1982. do 1. ožujka, 1986., kada je na njega počinjen atentat. Palmeovo ubojstvo bilo je prvo takvog tipa u novijoj švedskoj povijesti, tako da je na cijelu Skandinaviju imala onakav utjecaj kakav je atentat na Johna F. Kennedya imao na SAD.[1]
Rani život i obrazovanje[uredi | uredi kôd]
Sven Olof Joachim Palme rođen je u Östermalmu, Stockholm, Švedska 30. siječnja 1927. Njegov otac bio je nizozemskog podrijetla, a majka Freiin von Knieriem podrijetlom je bila baltička Njemica.[2] Unatoč pripadnosti visokoj srednjoj klasi i konzervativnom odgoju njegov politički svjetonazor bio je socijaldemokratski.[2] To je uglavnom efekt njegovih putovanja u Treći svijet i u SAD, gdje je tijekom 1940-ih vidio velike razlike u klasama i rasnu segregaciju.[2]
Palme je od 1947. do 1948. studirao u Ohiou gdje je u manje od godinu dana diplomirao s A.B.-om.[3] Inispiriran radikalnom debatom među studentima, napisao je kritički esej o Hayekovom Putu prema ropstvu. Nakon autostopiranja po Americi, Palme se vratio u Švedsku gdje je studirao pravo na sveučilištu u Stockholmu. Tijekom studija Palme se uključio u studentsku politiku i postao član SFS-a. Godine 1951. postao je član socijaldemokratske studentske asocijacije u Stockholmu, iako se govorilo da tada nije dolazio na sastanke. Sljedeće godine izabran je za predsjednika SFS-a.
Palme je svoju socijalističku orijentaciju argumentirao s tri činjenice:
- Godine 1947. prisustvovao je debati o porezima između socijaldemokrata Ernsta Wigforssa, konzervativca Jarla Hjalmarssona i liberala Elona Anderssona
- Vrijeme koje je proveo u SAD-u tijekom 1940-ih pokazalo mu je enormnu razliku među klasama i znatnu količinu rasizma prema crncima u SAD-u.
- Putovanje u Aziju 1953. pokazalo mu je posljedice kolonijalizma i imperijalizma.
Politička karijera[uredi | uredi kôd]

Godine 1953., Palmea je pozvao tadašnji socijaldemokratski premijer Tage Erlander da radi u njegovu sekretarijatu. Nakon dvije godine, 1955., Palme je postao član SSA, a 1958. izabran je za člana parlamenta.
Palme je od 1963. pa nadalje držao nekoliko visokih pozicija. Godine 1967. postao je ministar obrazovanja, a već su ga sljedeće godine snažno kritizirali ljevičarski studenati koji su protestirali zbog vladinih planova o sveučilišnim reformama. Kada je Tage Erlander 1969. odstupio s dužnosti, Palme je 14. listopada 1969. jednoglasno izarban za novog predsjednika socijaldemokratske stranke, te je naslijedio Erlandera na mjestu premijera.
Palme je, uz Raoula Wallenberga i Daga Hammarskjölda, postao najpoznatiji švedski političar XX. stoljeća zbog svojeg premijerskog mandata od 125 mjeseci, svojoj žustroj opoziciji SAD-u[4][5] i svom šokantnom atentatu.
Njegov protégé i politički saveznik Bernt Carlsson, koji je postavljen za UN-ovog izaslanika u Namibiji u srpnju 1987., također je doživio preranu smrt. Carlsson je preminuo u padu Pan Amovog leta 103 21. prosinca 1988., dok je bio na putu za svečanu ceremoniju potpisivanja u New Yorku sljedeći dan, na kojemu je Južna Afrika trebala dati nezavisnost Namibiji.
Atentat[uredi | uredi kôd]
Olof Palme često je bio bez tjelohraniteljske pratnje, te je i u noći kada je ubijen isto bio bez tjelohranitelja. Vraćajući se iz kina sa svojom suprugom Lisbet Palme, dok su prolazili centrom Stockholma, Palme i njegova supruga napadnuti su. Palme je u 23:21 primio fatalni metak u leđa, dok je drugi metak ozlijedio njegovu suprugu.
Policija je rekla da je jedan taksist svojim mobitelom podigao uzbunu. Dvije djevojke koje su sjedile u automobilu u blizini također su pokušale pomoći premijeru. Palme je brzo prevezen u bolnicu, no 1. ožujka 1986. u 00:01 bolnica je objavila da je premijer Palme preminuo od posljedica ranjavanja. Njegova supruga poslana je na njegu, te se oporavila od posljedica ranjavanja.
Palmeov zamjenik Ingvar Carlsson odmah je pruzeo poziciju premijera i predsjednika SSA-a.
Za ubojstvo premijera, 1988. optužen je Christer Pettersson, sitni kriminalac, no nakon žalbe Vrhovnom sudu oslobođen je. Mnogi danas ubojstvo premijera Palmea smatraju nerazjašnjenim s mnogo otvorenih pitanja i teorija. Pettersson, koji je preminuo 2004., je unatoč prvobitnoj odluci osude priznao ubojstvo, no unatoč priznanju pušten je radi žalbe.[6] Njegova djevojka iz tog vremena, 2007. je otkrila nekoliko pisama u kojima je Pettersson priznao ubojstvo.[7]
Ubojstvo je još uvijek ostalo nerazjašnjeno iako su brojne teorije predstavljene. U siječnju 2011., njemački magazin Focus citirao je njemačke istražne organe iz 2008., koji su tvrdili da je ubojstvo napravio pripadnik UDBE koji danas živi u Zagrebu.[8][9]
Izvori[uredi | uredi kôd]
moljac.hr :: Olof Palme, uz dozvolu autora teksta
- ↑ Nordstrom, Byron (2000.). Skandinavija od 1500. University of Minnesota Press, str. 347. "Ubojstvo švedskog premijera Olafa Palmea u veljači 1986 u blizini Sergelstorgeta u Stockholmu, šokiralo je narod. Politički atentati su u Skandinaviji bili potpuna nepoznanica."
- ↑ a b c Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. siječnja 2009. Pristupljeno 25. listopada 2010. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Kenyon College - [1] Inačica izvorne stranice arhivirana 21. svibnja 2011.
- ↑ TIME: Švedski Olof Palme: "Neutralan, no glasan". Inačica izvorne stranice arhivirana 22. listopada 2012. Pristupljeno 25. kolovoza 2021. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Castro hvali švedska dostignuća. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. srpnja 2011. Pristupljeno 17. lipnja 2007. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Stručanjaci sumnjaju u ponovno otvaranje Palmeovog slučaja.
- ↑ Sitni kriminalac je ubio Palmea. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. rujna 2007. Pristupljeno 17. lipnja 2007. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ (njem.) Hufelschulte, Josef. 16. siječnja 2011. Heiße Spur im Mordfall Palme. Focus. Pristupljeno 18. siječnja 2011..
Hot lead in Palme murder case
- ↑ (hrv.) Despot, Zvonimir. 16. siječnja 2011. Udbini prsti: Ubojica švedskog premijera '86. još živi u Zagrebu. Večernji list. Pristupljeno 18. siječnja 2011..
UDBA involvement: Killer of a Swedish Premier '86. still lives in Zagreb
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Olofpalme.org Official page of the Olof Palme Archives with various documents.
- Selected Speeches by Olof Palme Inačica izvorne stranice arhivirana 25. prosinca 2009. - Speeches on Africa in English.
- Olof Palme's visit to Cuba[neaktivna poveznica] - Speech by Fidel Castro on the Swedish-Cuban friendship, 1975.
Prethodnik: Gösta Skoglund |
Ministar komunikacija 1965. – 1967. |
Nasljednik: Svante Lundkvist |
Prethodnik: Ragnar Edenman |
Ministar obrazovanja 1967. – 1969. |
Nasljednik: Ingvar Carlsson |
Prethodnik: Tage Erlander |
Premijer Švedske 14. listopada 1969. – 8. listopada 1976. |
Nasljednik: Thorbjörn Fälldin |
Prethodnik: Tage Erlander |
Predsjednik SSA-a 1969. – 1986. |
Nasljednik: Ingvar Carlsson |
Prethodnik: Thorbjörn Fälldin |
Premijer Švedske 8. listopada 1982. – 1. ožujka, 1986. |
Nasljednik: Ingvar Carlsson |