Singman Rhee

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Singman Rhee
이승만
Singman Rhee
1. predsjednik Provizionalne vlade Republike Koreje
trajanje službe
11. rujna 1919. – 21. ožujka 1925.
Potpredsjednik   Ahn Čang-ho
Prethodnik Sunjong, car Koreje
(kao car)
Nasljednik Park Eunsik
1. predsjednik Južne Koreje
trajanje službe
24. srpnja 1948. – 26. travnja 1960.
Potpredsjednik   Ji Si-jeong
Seong-su Kim
Ham Tae-young
Chang Myon
Jun Po-sun
Prethodnik  Kim Gu
(zadnji predsjednik Provizionalne vlade)
Nasljednik Jun Po-sun
Rođenje 26. ožujka 1875.
Smrt 19. srpnja 1965.

Singman Rhee, poznat i kao Lee Seungman ili Yee Sung-man (korejski 이승만, Hwanghae, 26. ožujka 1875. - Honolulu, 19. srpnja 1965.), korejski političar i državnik, obnašatelj dužnosti prvog predsjednika Južne Koreje.

Životopis[uredi VE | uredi]

Singman Rhee rođen je 26. ožujka 1875. godine u provinciji Hwanghae, u aristokratskoj obitelji. U mladosti je zatvaran radi otpora japanskoj hegemoniji, prvi put u 22. godini. Proveo je sedam godina u zatvoru. Kasnije u životu postupat će prema protivnicima onakao kako se s njim postupalo.

Kad se 1910. godine vratio kući u Koreju, Japan ju je već bio anektirao. Bunio se protiv japanske monarhije. Morao je pobjeći u Kinu gdje su on i ostali borci za nezavisnu Koreju osnovali Provizionalnu Vladu, a Singman je imenovan predsjednikom, no kasnije je smijenjen zbog zlouporabe vlasti koja mu je bila povjerena.

Kad je umro posljednji car Koreje, Singman se vratio kući, prije ostalih boraca za nezavisnost, jer su ga Saveznici najbolje poznavali. Kad je 1945. godine završio Drugi svjetski rat, Japan je prestao biti okupator. Koreja je podijeljena na dva dijela, Sjevernu, u kojoj su vladali komunisti i bila je ustrojena po sovjetskom modelu, dok je Južna Koreja bila kapitalistička zemlja. Singman je stupio na položaj predsjednika 1948. godine. Već prije nego je 1950. godine izbio Korejski rat, preuzeo je diktatorske ovlasti. Mučio je i zatvarao komuniste i općenito ljevičare. Njegova desna ruka, Kim Chang-ryong, vodio je sigurnosne službe.

Postao je veoma nepopularan u očima međunarodne zajednice. Tijekom njegovih 12 godina vladavine (1948. - 1960.) počinjeni su mnogi zločini, a posebice je zvjerski bio masakr na otoku Jeju, gdje je vojska pobila preko 60 000 pobunjenika i civila.[1] Iako su se masakri događali i u režimima poslije njega nisu bili toliko okrutni i rašireni.

Nakon što je izmijenio Ustav tako da se na njega ne odnosi ograničenje o osam godina na vlasti. Natjecao se za treći mandat i pobijedio u namještenim izborima. Protivnici su mu ubijani i mučeni.

Nakon što je osvojio i četvrti mandat, nezadovoljstvo oporbe i studentski prosvjedi prerasli su u opću pobunu protiv omrznutog Rheeja, 26. travnja 1960. godine. Također je bio prozvan da je pronevjerio (ukrao) 20 milijuna vladinih dolara. Dva dana nakon početka demonstracija, pobjegao je sa ženom i sinom na Havaje gdje je i umro u 90. godini od moždanog udara, 19. srpnja 1965. godine. Tjedan dana poslije smrti, tijelo mu je transportirano u Južnu Koreju i pokopano na nacionalnom groblju u Seulu.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Müller, Anders Riel (19 April). One Island Village's Struggle for Life, Land, and Peace. Korea Policy Institute.