Proteza (jezikoslovlje)
Proteza je u jezikoslovlju naziv za dodavanje glasa na početku riječi.[1] Glas dodan početku riječi na ovaj način naziva se protetskim glasom.
Razlog iza nastanka proteze u jeziku su fonotaktička pravila tog jezika.[2] U staroslavenskome (i drugim slavenskim jezicima) postojalo je fonotaktičko pravilo prema kojemu riječ nije mogla počinjati nekim samoglasnicima[2], odnosno svaka je riječ završavala samoglasnikom, te bi nastajao zijev (hijat) ako bi sljedeća počinjala samoglasnikom.[1] Zbog tog razloga praslavenskim riječima s početnim samoglasnicima sustavno su dodani protetski suglasnici j- i v-.[2]
| Praslavenski | Staroslavenski |
|---|---|
| *onь (miris, vonj) | vonь[2] |
| *ěsti (jesti) | jasti[2] |
| *ęzykъ (jezik) | językъ[1] |
| *ъpiti (vapiti) | vъpiti[1] |
Proteza u hrvatskom jeziku[uredi | uredi kôd]
U dijalektologiji hrvatskoga jezika poznate su tri vrste proteze: j-proteza, v-proteza i h-proteza.
| Izvorni oblik riječi | Proteza |
|---|---|
| rvati se | hrvati se (h-proteza)[1] |
| ujna | vujna (v-proteza) |
| igla | jigla (j-proteza) |
Vidi još[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
Nedovršeni članak Proteza (jezikoslovlje) koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.