Prijeđi na sadržaj

Stjepan Čuić

Izvor: Wikipedija
Stjepan Čuić
Rođenje1. travnja 1945.
Bukovica, Tomislavgrad
NacionalnostHrvat
Portal o životopisima

Stjepan Čuić (Bukovica, Tomislavgrad, 1. travnja 1945.), hrvatski pripovjedač, romanopisac, esejist, pisac za djecu, novinar, prevoditelj s ruskoga jezika.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Studirao jugoslavistiku i rusistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Više godina radio kao lektor u Večernjem listu, a potom godinu dana u svojstvu lektora za hrvatski jezik na Sveučilištu u Bambergu (1989. – 90.). Kao profesionalni pisac, surađivao s vodećim hrvatskim listovima, u kojima je objavljivao komentare, polemike i političke oglede.

Bio je glavni urednik omladinskog lista Tlo početkom 1970-ih.[1]

Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika od 2005. do 2008., a dopredsjednik od 2003. do 2005. godine.[2]

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Iza bregova (pripovijetke, 1965.),
  • Staljinova slika i druge priče (1971.),
  • Tridesetogodišnje priče (1979.),
  • Dnevnik po novom kalendaru (roman, 1980.),
  • Tajnoviti ponor (roman za djecu, 1980.),
  • Orden (roman, 1981.), Pripovijetke (izbor, 1985.),
  • Abeceda licemjerja (publicistička proza, 1992.),
  • Lule mira (politički eseji i komentari, 1994.)
  • Presretač (priče, 1996.).
  • Tumač vlasti (kolumne, 2008.)[3]
  • Igra (priča, 2011.)
  • Čuvar srpa i čekića (zbirka pripovijedaka, 2014.)

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Katalog Knjižnica grada Zagreba Tlo : tjedni list omladine, katalog.kgz.hr (pristupljeno 5. siječnja 2018.)
  2. Stjepan Čuić, dhk.hr, preuzeto 21. kolovoza 2015.
  3. http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjige-opsirnije.php?ppar=5022 (zadnja promjena: MV Info , 04.02.09; pristupljeno: 19. studenog 2010.)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]