Stjepan Čuić

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Stjepan Čuić
Rođenje 1. travnja 1945.
Bukovica, Tomislavgrad
Nacionalnost Hrvat

Stjepan Čuić (Bukovica, Tomislavgrad, 1. travnja 1945.), hrvatski pripovjedač, romanopisac, esejist, pisac za djecu, novinar, prevoditelj s ruskoga jezika.

Životopis[uredi VE | uredi]

Studirao jugoslavistiku i rusistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Više godina radio kao lektor u Večernjem listu, a potom godinu dana u svojstvu lektora za hrvatski jezik na Sveučilištu u Bambergu (1989.-90.). Kao profesionalni pisac, surađivao s vodećim hrvatskim listovima, u kojima je objavljivao komentare, polemike i političke oglede.

Bio je glavni urednik omladinskog lista Tlo početkom 1970-ih.[1]

Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika od 2005. do 2008., a dopredsjednik od 2003. do 2005. godine.[2]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Iza bregova (pripovijetke, 1965.),
  • Staljinova slika i druge priče (1971.),
  • Tridesetogodišnje priče (1979.),
  • Dnevnik po novom kalendaru (roman, 1980.),
  • Tajnoviti ponor (roman za djecu, 1980.),
  • Orden (roman, 1981.), Pripovijetke (izbor, 1985.),
  • Abeceda licemjerja (publicistička proza, 1992.),
  • Lule mira (politički eseji i komentari, 1994.)
  • Presretač (priče, 1996.).
  • Tumač vlasti (kolumne, 2008.)[3]
  • Igra (priča, 2011.)
  • Čuvar srpa i čekića (zbirka pripovijedaka, 2014.)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Katalog Knjižnica grada Zagreba Tlo : tjedni list omladine, katalog.kgz.hr (pristupljeno 5. siječnja 2018.)
  2. Stjepan Čuić, dhk.hr, preuzeto 21. kolovoza 2015.
  3. http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjige-opsirnije.php?ppar=5022 (zadnja promjena: MV Info , 04.02.09; pristupljeno: 19. studenog 2010.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]