Mihovil Nikolić

Mihovil Nikolić
	Portret Nikolića, 1917.
Rođenje	Kričke, 29. srpnja 1878.
Smrt	Zagreb, 28. veljače 1951.
Književni period	moderna
Supruga	Vera Hržić-Nikolić
Potpis
	Portal o životopisima
	v; r; u;

Mihovil Nikolić (Kričke, 29. srpnja 1878. – Zagreb, 28. veljače 1951.) bio je hrvatski književnik. Pisao je u duhu impresionizma, uglavnom pjesme, no u njegovom opusu nalazi se i lirka novela te drama.^[1] Smatra se pionirom te »jednim od najzaboravljenijih pjesnika hrvatske moderne.«^[2]

Životopis

Nikolić je rođen 29. srpnja 1878. godine u župnom domu unijatske župe u Kričkama, kod Drniša. Njegov otac Mihajlo bio je tamošnji župnik i vikar biskupije križevačke. Nikolić je pohađao pučku školu u Karlovcu i Križevcima, upisavši poslije donju gimnaziju u Zagrebu. Prvu pjesmu, »Moja domovina«, objavljuje u devetom broju omladinskog lista Bršljan 1. rujna 1892.^[3]

Godine 1896. u Zagrebu je apsolvirao trgovačku akademiju, nakon čega se ubrzo zapošljava u Croatia osiguranju.^[3] Godine 1900. bio je jedan od osnivača Društva hrvatskih književnika te je uposlen kao njegov tajnik do 1908.,^[1] a u međuvremenu je njegova drama Razbijene sne (1905.) izvedena u Kraljevskom hrvatskom zemaljskom kazalištu u Zagrebu. Godine 1909. oženio se s Verom Hržić i postao ravnateljem Croatia osiguranja,^[4] a na tom je položaju ostao do 1941. godine.^[1] Na izvanrednoj godišnjoj skupštini Matice hrvatske 15. srpnja 1945. izabran je za predsjednika te udruge – njegov mandat trajao je do kraja 1949. godine.^[5]

Književni rad

Kako piše Božidar Petrač u Kolu, Nikolića se u njegovo doba »u motivskom, predmetnom i sadržajnom smislu« smatralo »hrvatskim „najslavnijim pjesnikom”«. Njegov rad uživao je pozitivnu kritiku kako mladih, tako i starijih književnika. Smatralo se da njegove pjesme nosile »temeljne ideje „mladih”«, no ujedno su u njima bili zamjetni korjeni u djelima književnika 19. stoljeća, poput Augusta Šenoe, S. S. Kranjčevića i Augusta Harambašića. Tako je, tvrdi Petrač, Nikolić »uspio svojom lirikom objediniti kolektivni individualizam i dekadentstvo „mladih”, ali i romantičku, lamartinovsku duševnost „starijih” i „starih”.«^[5]

Djela

Pjesme (1898.) (elektronička inačica)
Knjiga života (1899., sa Srđanom Tucićem)
Nove pjesme (1905.)
Razbijeni sni (1905.), drama jednočinka
Knjiga pjesama (1917.) (elektronička inačica)
Pjesme (1944.)
Vjeručka: posljednje poglavlje (1914.), lirska novela

Spomen

Spomen-ploča Jovanu Hraniloviću i Mihovilu Nikoliću postavljena je 2018. godine na zidu župne kuće (u kojoj su obojica rođeni) župe Pokrova Presvete Bogorodice u Kričkama.^[6]

Bibliografija

MIhovil Nikolić, Cjelovi proljeća (priredio Mirko Tomasović), Riječ, Vinkovci, 2005. (86 str.), ISBN 9536929651
Cvjetko Milanja (priredio), Izbor pjesama / Vladimir Vidrić : Izabrana djela / Mihovil Nikolić, Matica hrvatska, Zagreb, 2000. (257 str), ISBN 953150251X
Ivan Bošković, Jedna sličica, povod za podsjećanje: Mihovil Nikolić (prilog kulturnoj topografiji Titiusa), Godišnjak Titius 3/2010.

Izvori

1 2 3 Nikolić, Mihovil. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 16. rujna 2025.
↑ Bošković, Ivan. 2010. Jedna sličica, povod za podsijećanje: Mihovil Nikolić (prilog kulturnoj topografiji Titiusa). Godišnjak Titius : godišnjak za interdisciplinarna istraživanja porječja Krke. 3 (3): 175–181. ISSN 1847-0742. […] Mihovil Nikolić, jedan od najzaboravljenijih (Donat) pjesnika hrvatske moderne, podrijetlom iz Kričaka pokraj Drniša.
1 2 Nikolić 1917., str. 181.
↑ Nikolić 1917., str. 181–182.
1 2 Petrač, Božidar. 2018. Kolo 4: Veličina malenih ‒ Jovan Hranilović i Mihovil Nikolić. Matica hrvatska. Pristupljeno 16. rujna 2025.
↑ Akademija i spomen-ploča Jovanu Hraniloviću i Mihovilu Nikoliću, www.krizevacka-eparhija.com, 24. rujna 2018., arhivirano 22. listopada 2020., pristupljeno 20. prosinca 2021.

Literatura

Nikolić, Mihovil. 1917. Knjiga pjesama. Društvo hrvatskih književnika. Zagreb.

Vanjske poveznice

Mrežna mjesta

Nikolić, Mihovil, Talijanska enciklopedija znanosti, književnosti i umjetnosti (Treccani)

[:0-1] 1 2 3 Nikolić, Mihovil. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 16. rujna 2025.

[2] Bošković, Ivan. 2010. Jedna sličica, povod za podsijećanje: Mihovil Nikolić (prilog kulturnoj topografiji Titiusa). Godišnjak Titius : godišnjak za interdisciplinarna istraživanja porječja Krke. 3 (3): 175–181. ISSN 1847-0742. […] Mihovil Nikolić, jedan od najzaboravljenijih (Donat) pjesnika hrvatske moderne, podrijetlom iz Kričaka pokraj Drniša.

[FOOTNOTENikolić1917.181-3] 1 2 Nikolić 1917., str. 181.

[FOOTNOTENikolić1917.181–182-4] Nikolić 1917., str. 181–182.

[:1-5] 1 2 Petrač, Božidar. 2018. Kolo 4: Veličina malenih ‒ Jovan Hranilović i Mihovil Nikolić. Matica hrvatska. Pristupljeno 16. rujna 2025.

[KE-6] Akademija i spomen-ploča Jovanu Hraniloviću i Mihovilu Nikoliću, www.krizevacka-eparhija.com, 24. rujna 2018., arhivirano 22. listopada 2020., pristupljeno 20. prosinca 2021.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

v r u Predsjednici Matice hrvatske
Janko Drašković (1842. – 1850.) • Ambroz Vranyczany (1851. – 1857.) • Ivan Mažuranić (1858. – 1872.) • Matija Mesić (1872. – 1874.) • Ivan Kukuljević Sakcinski (1874. – 1889.) • Tadija Smičiklas (1889. – 1901.) • Ivan Trnski (1901. – 1902.) • Đuro Arnold (1902. – 1909.) • Oton Kučera (1909. – 1917.) • Krsto Pavletić (1917. – 1919.) • Fran Tućan (1919. – 1920.) • Dragutin Domjanić (1920. – 1927.) • Albert Bazala (1927. – 1928.) • Filip Lukas (1928. – 1945.) • Mihovil Nikolić (1945. – 1950.) • Gustav Krklec (1950. – 1954.) • Jakša Ravlić (1954. – 1968.) • Hrvoje Iveković (1968. – 1970.) • Ljudevit Jonke (1970. – 1971.) • zabrana djelovanja Matice hrvatske (1972. – 1989.) • Petar Šegedin (1990.) • Vlado Gotovac (1990. – 1996.) • Josip Bratulić (1996. – 2002.) • Igor Zidić (2002. – 2014.) • Stjepan Damjanović (2014. – 2018.) • Stipe Botica (2018. – 2021.) • Miro Gavran (2021. – 2025.) • Damir Zorić (od 2025.)