Tripundanske svečanosti i kolo sv. Tripuna

Tripundanske svečanosti i kolo sv. Tripuna, tradicije bokeljskih Hrvata u Hrvatskoj
	UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
	Hrvatska
Regija:	Europa i Sjeverna Amerika
Godina upisa:	2022.
Ugroženost:	-
Poveznica:	UNESCO:01891

Tripundanske svečanosti i kolo sv. Tripuna su tradicije bokeljskih Hrvata u Hrvatskoj, zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske koje su bokeljski Hrvati doseljavanjem iz Boke kotorske, danas u državi Crnoj Gori, prenijeli u Hrvatsku.^[1]

Tripundanske svečanosti i kolo sv. Tripuna usredotočeni su na dva glavna godišnja događaja: Blagdan sv. Tripuna (3. veljače) i Bokeljske noći. Nositelji ove tradicije sastaju se tijekom veljače i ožujka u svakom gradu u kojem se nalazi Bokeljska mornarica. Kolo, koje izvode pripadnici Bokeljske mornarice odjeveni u tradicionalne uniforme, najvidljiviji je kulturni aspekt blagdana. Osim što su članovi zajednice uključeni su u pripremu i održavanje nošnji, uče druge o tipičnim bokeljskim receptima, oni prenose znanje o širem povijesnom i kulturnom kontekstu bokeljskih Hrvata i njihovog zaštitnika. Zbog toga su Tripundanske svečanosti i kolo sv. Tripuna zajedno upisani na popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2022. godine.^[2]

Podrijetlo

Prva spominjanja moći Sv. Tripuna vežu se uz kotorskog građanina Andreu Saracenisa koji je donio moći sv. Tripuna u Kotor, te sagradio crkvu u njegovu čast. Na dijelu oltarske pregrade pronađen je i datum 13. siječnja 809. Od tada se štuje kao zaštitnik Kotora, Kotorske biskupije i Bokeljske mornarice.

Izvorno, dan mučeništva sv. Tripuna je 2. veljače, međutim zbog blagdana Svjećnice, nije se slavio na taj dan. U samom začetku, moći su se prenosile dan prije 2. veljače ili dan kasnije, većinom 1. veljače. Dana 17. rujna 1594. papa Klement VIII. je odredio slavljenje sv. Tripuna za Kotorsku biskupiju na dan 3. veljače, te se od tada ovaj blagdan slavi 3. veljače. Sveti Tripun se u Kotoru slavi i 13. siječnja (Prijenos svetih moći, Karike) i 10. studenoga (Mali Tripundan).

Tripundanske svečanosti i kolo sv. Tripuna su se u današnjem obliku razvili od 19. do 21. stoljeća. Zajednica Bokelja u Hrvatskoj vezana je uz tradiciju poznatih pomoraca i cehovskog udruženja Bokeljske mornarice, bratovštine mediteranskog tipa. Bokelji u Hrvatskoj danas čine brojnu zajednicu organiziranu u bratovštine koje su ujedinjene nazivom „Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809“, a djeluju u Zagrebu, Rijeci, Puli, Splitu i Dubrovniku. Trenutno u Hrvatskoj živi peta i šesta generacija Bokelja koji baštine tradiciju Bokeljske mornarice na teritoriju Republike Hrvatske upravo u aktivnostima bratovština.^[1]

Opis dobra

Svoju tradicijsku baštinu Bokelji smatraju nezaobilaznim dijelom identiteta pa se zato okupljaju i slave sveca zaštitnika, svetoga Tripuna, na Tripundan (3. veljače). Blagdan obilježavaju odlaskom na katoličko misno slavlje i izvedbom kola u svim središtima bratovština u Hrvatskoj. Svetom Tripunu posvetili su i posebno kolo koje se po predaji prvi put plesalo prilikom dolaska relikvija svetog Tripuna u Kotor 809. g. u čast zaštitnika, pa se ono naziva kolom svetog Tripuna. Često se koristi i naziv kolo Bokeljske mornarice jer ga izvode samo Odredi Bokeljske mornarice.

Bokelji se okupljaju i za Bokeljske noći, tradicionalnim balom koji se u svakom od gradova u kojima Bokeljska mornarica djeluje održava u različito vrijeme. Ta okupljanja zajedno s kulturnim događanjima (izložbe, koncerti, predavanja i sl.) koje tim povodom bratovštine organiziraju, a odnose se na predstavljanje kulturne baštine Bokelja hrvatskoj javnosti, čine cjelinu koju Bokelji nazivaju Tripundanskim svečanostima.^[1]

U prenošenju kulturnih vrijednosti Bokelja osobito je važna uloga Malog admirala, dječaka od 7 do 10 godina, kojeg bratovštine biraju njegujući tradicije u obitelji. Mali admiral izgovara lode sv. Tripunu (zahtjevan tekst upućen sv. Tripunu) uz crkvene tripundanske proslave i tijekom bokeljske večeri. Svi Odredi imaju Malog admirala, čiji je izbor izuzetna čast dječaku. Tripundanske svečanosti i kolo sv. Tripuna, kao nematerijalna kulturna baština, simboličko predstavlja opstojnost zajednice Bokelja u Hrvatskoj koje ispunjava duhovni prostor bokeljskog zajedništva.^[1]

Zaštita

Ministarstvo kulture je zaštitilo Tripundanske svečanosti i kolo sv. Tripuna pod oznakom Z-6572 kao "nematerijalna kulturna baština", pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "običaji, obredi i svečanosti".^[1] Od 2022. ova baština je prepoznata i kao UNESCO-va nematerijalna svjetska baština i upisana je na reprezentativni popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.^[2]

Izvori

1 2 3 4 5 Tripundanske svečanosti i kolo sv. Tripuna – tradicije bokeljskih Hrvata u Hrvatskoj Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Sadržaj preuzet uz dopusnicu. Pristupljeno 28. rujna 2020.
1 2 Blagdan Svetog Tripuna i Kolo (lančani ples) Svetog Tripuna, tradicije Hrvata iz Boke Kotorske koji žive u Republici Hrvatskoj na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 11. siječnja 2026.

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske (https://min-kulture.gov.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

[kulturnadobra-1] 1 2 3 4 5 Tripundanske svečanosti i kolo sv. Tripuna – tradicije bokeljskih Hrvata u Hrvatskoj Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Sadržaj preuzet uz dopusnicu. Pristupljeno 28. rujna 2020.

[UNESCO-2] 1 2 Blagdan Svetog Tripuna i Kolo (lančani ples) Svetog Tripuna, tradicije Hrvata iz Boke Kotorske koji žive u Republici Hrvatskoj na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 11. siječnja 2026.

[1]

[2]

v r u Nematerijalna svjetska baština u Hrvatskoj (23)
	Nematerijalna kulturna baština s potrebom za hitnom zaštitom (1)	Ojkanje (2010.)
	Reprezentativni popis (19)	Bećarac (2011.) • Drvene igračke Hrvatskog zagorja (2009.) • Festa Svetog Vlaha u Dubrovniku (2009.) • Hrvatsko čipkarstvo (2009.) • Hvarska procesija križa (2009.) • Istarsko dvoglasno pjevanje i sviranje na istarskoj ljestvici (2009.) • Klapsko pjevanje (2012.) • Tradicija pravljenja licitara (2010.) • Mediteranska prehrana¹⁾ (2013.) • Međimurska popevka (2018.) • Nijemo kolo, plesno kolo Zagore (2011.) • Proljetni ophod kraljica (ljelja) u Gorjanima (2009.) • Sinjska alka (2010.) • Sokolarstvo²⁾ (2021.) • Suhozid³⁾ (2018.) • Tradicija uzgoja lipicanaca⁴⁾ (2022.) • Transhumanca, sezonsko seljenje stoke⁵⁾ (2023.) • Tripundanske svečanosti i kolo sv. Tripuna, tradicije bokeljskih Hrvata u Hrvatskoj (2022.) • Zvončari Kastavštine (2009.)
	Registar najboljih praksi očuvanja (3)	Ekomuzej batana, projekt zajednice za očuvanje žive kulture Rovinja (2016.) • Lastovski poklad, očuvanje i dokumentiranje pokladnog običaja (2025.) • Pljočkanje⁶⁾ (2022.)
¹⁾ Zajednička baština više zemalja (Cipar, Hrvatska, Grčka, Italija, Maroko, Portugal i Španjolska); ²⁾ Zajednička baština više zemalja (Austrija, Belgija, Češka, Francuska, Južna Koreja, Katar, Mađarska, Maroko, Mongolija, Saudijska Arabija, Sirija, Španjolska i Ujedinjeni Arapski Emirati); ³⁾ Zajednička baština više zemalja (Andora, Austrija, Belgija, Cipar, Francuska, Grčka, Hrvatska, Irska, Italija, Luksemburg, Slovenija, Španjolska i Švicarska); ⁴⁾ Zajednička svjetska baština više zemalja (Austrija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Italija, Mađarska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija); ⁵⁾ Zajednička svjetska baština više zemalja (Albanija, Andora, Austrija, Hrvatska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Rumunjska i Španjolska); ⁶⁾ Zajednička baština više zemalja (Belgija, Cipar, Francuska, Hrvatska i Italija);