BMP-1

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
BMP-1
BMP-1 03.jpg
Namjena Borbeno vozilo pješaštva (BVP)
Zemlja porijekla Flag of the Soviet Union.svg SSSR
Povijest proizvodnje
Dizajn P. P. Isakov
Početak razvoja 1961.
Proizvođač Kurgan Engineering Works (KMZ) (SSSR)
ZTS Dubnica nad Váhom (Čehoslovačka)
Military Motorization Works No. 5 (Poljska)
Proizvodnja 1966. - 1983. (SSSR)
1973. - 1988. (Poljska)
Broj primjeraka ~25000
Borbena povijest
Uveden u uporabu 1966.
Status u uporabi
Svojstva
Dužina 6,74 m
Širina 2,94 m
Visina 2,15 m
Masa 13,5 tona
Posada 3 (članovi posade) +8(vojnici)
Oklop i naoružanje
Oklop čelične varene ploče (debljina oko 20 mm)
Osnovno naoružanje 73 mm top
Sekundarno naoružanje 2x 7,62 mm stojnice
Pokretljivost
Pogon Dieselov motor UTD-20

300 KS (220 kW)

Brzina 65 km/h
7-8 km/h (u vodi)
Snaga/težina 22,22 KS/tona
Doseg 600 km
Preuzeto sa Militaryfactory.com 31. listopada 2009.

BMP-1 je borbeno vozilo pješaštva bivšeg SSSR-a. BMP-1 je prvo serijsko vozilo namijenjeno prijevozu i potpori pješadiji. Bio je to revolucionarni dizajn, kombiniran svojstvima oklopnog transportera i tenka. Vozilo je dizajnirano da obrani pješaštvo od nuklearnog, kemijskog i biološkog oružja. Nezaštićeno pješaštvo bi u takvim uvjetima ratovanja bilo ubijeno. Vozilo kao BMP je omogućilo da se pješaštvo bori uz tenkove. Također se povećala mobilnost ljudi koji su mogli biti lakše dopremljeni na bojište. BMP-1 se još uvijek koristi u nekim zemljama.

Povijest[uredi VE | uredi]

Zahtjev za izradu prototipa je dan između 1959. i 1960. godine. Ispitivalo se da li bi BMP trebao biti na kotačima ili na gusjenicama.

Kao prototip za daljnji razvoj uzet je tzv. "Projekt 764". Imao je motor sprijeda što je olakšalo ulazak u vozilo sa stražnje strane i popravak motora ako je potrebno. Zahvaljujući slabom oklopu i maloj masi vozila, imao je dobra amfibijska svojstva. Novo vozilo 1965. godine nazvano je BMP. Malo serijska proizvodnja počela je 1966. u Čeljabinsku. Ispravljene su greške između 1966. i 1970. i napravljen je prototip nazvan „Projekt 765“. Serijska proizvodnja Projekta 765 (NATO: BMP-1 model 1970) je započela 1973. godine. Do je proizvedeno oko 20000 vozila svih inačica BMP-1.

Naoružanje[uredi VE | uredi]

BMP-1

Glavno naoružanje BMP-1 je 73 mm 2A28 “Grom“ glatkocijevni top, kratkog trzaja i s automatskim punjačem s 40 granata što je bilo vrlo suvremeno u to vrijeme. Granate u punjaču bile su vertikalno postavljene i nalazile su se u dvostrukom prstenu oko kupole. Teoretska brzina paljbe je bila 8 granata u minuti, no u praksi je rijetko prelazi dvije granate u minuti. To je nedovoljno za učinkovitu borbu. Top rabi krilcima stabiliziranu kumulativno-razornu granatu PG-9 najvećeg dometa 1300 metara i probojnosti do 300 mm čeličnog oklopa. Noću je maksimalni domet smanjen na 400 metara zbog lošeg noćnog sistema. Početna brzina projektila granate je 440 m/s, a nakon izlaska iz cijevi aktivira se raketni motor koji ubrzava do 700 m/s. Zbog male mase i brzine projektil bi po udaru bočnog vjetra skrenuo, što je smanjivalo preciznost. Sve u svemu top od 73 mm nije bio od neke koristi u borbi.

Zajedno s topom postavljena je strojnica 7.62 mm. Borbeni komplet iznosi 2000 metaka, a brzina paljbe je od 200 do 250 metaka u minuti. Na krov kupole postavljen je lanser za protuoklopnu laserski vođenu raketu 9M14 Maljutka (NATO: AT-3 Sagger), koja ima domet do 3000 metara i probojnost 400 mm ili više (ovisno o inačici). Prve inačice su se vodile ručno, dok su kasnije dobile polu automatski sustav vođenja. Kasnijim modifikacijama umjesto Maljutke postavljena je raketa 9K113 Konkurs koja ima veći domet i veću probojnost.

Oklop[uredi VE | uredi]

Trup i kupola BMP-1 napravljeni su od zavarenih čeličnih ploča najveće debljine 20 mm. Ovaj oklop ne pruža nikakvu zaštitu protiv protuoklopnog oružja, a slaba je obrana i od 12,7 mm teških strojnica. Razina oklopne zaštite može se povećati dodavanjem eksplozivno-reaktivnog oklopa.

Pokretljivost[uredi VE | uredi]

Finnish BMP1 Parola 2.jpg

U BMP-1 je ugrađen šestcilindrični vodom hlađeni Dieselov motor UTV-20 snage 300 KS (224 kW) pri 2000 okretaja u minuti. Motor je smješten u prednjem lijevom dijelu oklopnog tenka. Maksimalna brzina na cesti mu je 65 km/h. Maksimalna količina goriva u spremnicima je 462 litre. Domet mu je 600 km. BMP-1 može savladati 0,7 metara visoke okomite prepreke i prijeći preko 2.5 metara širokog rova. Savladava uspon od 35 stupnjeva. BMP-1 ima amfibijska svojstva, što mu omogućuje da prelazi vodene zapreke uz masksimalnu brzinu od 7 do 8 km/h. U vodi se pokreće s gusjenicama.

Modernizacija[uredi VE | uredi]

Sredinom 1970-ih, nakon Jomkipurskog rata, Angolskog građanskog rata i Vijetnamskog rata, napravljen je program modernizacije čiji je rezultat inačice BMP-1P. Glavne izmjene su zamjena lansera raketa Maljutki s lanserom raketa 9K113 Konkur koji ima veći domet i probojnost. Da bi se raketa zamijenila, topnik se morao izložiti neprijateljskoj vatri, što je u većini slučajeva rezultiralo pogibijom. Poboljšan je i protupožarni sustav, što je smanjilo mogućnost eksplozije streljiva. BMP-1P je zamijenio BMP-1 1979. godine.

BMP-1PG je poboljšani BMP-1P. Dodan je automatski 30 mm AGS-17 bacač granata koji je postavljen lijevo od topa. Borbeni komplet je 290 granata. Neki BMP-1 su dodatno naoružani bacačem granata za vrijeme većih popravka na vozilu.

BMP-1D je napravljen 1982. za sovjetske postrojbe u Afganistanu. Dodan je 5 mm deblji oklop. Ova inačica bila je naoružana s dodatnim 30 mm automatskim topom. Zahvaljujući iskustvima u Afganistanu, razvijen je novi BMP-2.

Povijest ratnih sukoba[uredi VE | uredi]

Korisnici[uredi VE | uredi]

Afganistanski BMP-1
Slovački BMP-1
BMP-1-batey-haosef-1.jpg

Unutarnje poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: BMP-1.