Turkmenistan

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Turkmenistan
Türkmenistan
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Nacionalna himna neovisnoga, neutralnog Turkmenistana
Položaj Turkmenistana
Glavni grad Ašgabat
Službeni jezik turkmenski
Vlada
 - Predsjednik Gurbanguly Berdimuhammedow
 - Predsjednik Vlade Gurbanguly Berdimuhammedow
Neovisnost Od Sovjetskog Saveza 27. listopada 1991.
Površina 51. po veličini
 - ukupno 488.100 km2
 - % vode ~0 %
Stanovništvo 113. po veličini
 - ukupno (2002) 4.603.244
 - gustoća 9,4/km2
Valuta turkmenistanski manat (100 tenesija)
Pozivni broj +993
Vremenska zona UTC +5
Internetski nastavak .tm

Turkmenistan ili Turkmenija je država u središnjoj Aziji. Graniči na sjeverozapadu s Kazakstanom, na sjeveru i istoku s Uzbekistanom, na jugoistoku s Afganistanom i na jugu s Iranom. Na zapadu izlazi na Kaspijsko more. Turkmenistan je jedna od 15 država nastalih raspadom Sovjetskoga Saveza.

Povijest[uredi VE | uredi]

Područje Turkmenistana u starom vijeku bilo je dijelom carstava Medijaca, Ahemenida, Makedonaca, Parta i Sasanida. U 4. stoljeću Turkmenistanom su vladali Huni. U 7. stoljeću osvojili su ga Arapi i donijeli Islam. Kasnije su ovim prostorom vladali Seldžuci, a u početku 13. stoljeća postao je dio države Džingis-kana. Od 16. stoljeća Turkmenija je bila podložna Hivskom kanatu i Buharskom kanatu a na jugu su vladali iranski Safavidi.

Rusko Carstvo osvajalo je Turkmenistan krajem 19. stoljeća i konačno zavladalo njime 1894. U Sovjetskom Savezu Turkmenistan je 1924. postao jedna od socijalističkih republika i formirane su današnje granice. U sovjetskom razdoblju razvijen je sustav navodnjanvanja i proširene su obradive površine.

Povijest Turkmenistana nakon neovisnosti donekle nalikuje drugim zemljama srednje Azije: vlast su zadržali komunistički funkcionari na čelu sa Saparmuratom Nijazovom koji je 1999. proglašen doživotnim predsjednikom. Otvoreno suprotstavljanje vladajućoj politici se ne tolerira, a Nijazovljev kult ličnosti poprimio je totalitarne razmjere.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Zemljovid Turkmenistana
Gorje Kopet-Dag i visoravan Ahalu.

Većinu zemlje (gotovo 80%) zauzima gotovo nenaseljena pustinja Karakum. Duž južne granice s Iranom se pruža gorje Kopet-Dag. Najviši vrh zemlje je Ayrybaba (3.139 m) na planini Kugitangtau na jugoistočnoj granici s Uzbekistanom. Velik dio sjeveroistočne granice prema Uzbekistanu čini rijeka Amu-Darja.

Turkmenistan ne izlazi na more, ali ima dugačku obalu na Kaspijskom jezeru. Na Kaspijskom jezeru je zaljev Karabogaz koji je gotovo potpuno odvojen od jezera te mu je povećana slanoća. Unutar jezera postoje značajna nalazišta nafte i prirodnog plina. Najveća luka na jezeru je grad Türkmenbaşy koji se prije zvao Krasnovodsk, ali je preimenovan prema prvom predsjedniku Turkmenistana Saparmuratu Nijazovu Türkmenbaşyu.

Turkmenistan je kontinentski zatvorena država daleko od mora, pa u njoj prevladava pustinjska klima (glavni vjetrovi ne donose kišu Turkmenistanu). Klima je većinom kontinentska (hladne pustinje-temperature nisu previsoke, ali nedostaje padalina). Nešto više padalina postoji u planinama na jugu, te je tamo najpovoljnija klima.

U prostoru oko rijeke Amu-Darje je najznačajniji poljoprivredni prostor s velikim nasadima pamuka. S obzirom da je klima pustinjska, voda se dobiva navodnjavanjem iz rijeke. Zbog toga se smanjuje razina vode u rijeci.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

S obzirom da prevladava pustinja, stanovništvo je koncentrirano u podnožjima planina i u oazama uzduž rijeka i kanala. Najnaseljeniji je sjeveroistočni granični prostor uz rijeku Amu-Darju i podnožja planine Kopet Dag na jugu.

Većinu stanovništva (85%) čine Turkmeni čiji jezik pripada turkijskoj jezičnoj skupini i koji su muslimani. U zemlji žive i (5%) Uzbeci i Rusi (4%).

Etnički sastav[uredi VE | uredi]

Procjena za 2006. godinu govori o 4.899.000 stanovnika, od čega na Turkmene otpada 3.936.000. Ostali narodi (ima ih 40) su: Uzbeci (443.000); Rusi (141.000); Kazaki (126.000); Tatari (50.000); Azerbajdžanci (49.000); Baludži (40.000); Armenci (20.000); Ukrajinci (12.000); Iranci (11.000); Lezgini (11.000). Manje od 10.000 broje: Karakalpaci (5.500); Tadžiki (4.300); Bjelorusi (4.000); Korejci (3.500); Kurdi (2.900); Baškiri (2.600); Čuvaši (2.400); Nijemci (2.200); Oseti (1.900); Patani (1.800); Moldavci (1.700); Mordvini (1.700); Brahui (1.600); Darginci (1.600); Lakci (1.600); Ujguri (1.400); Gruzi (1.000); Čečeni (700); Kirgizi (700); Poljaci (700); Avarci (600); Bugari (600); Istočni Čeremisi (500); Grci (500); Židovi (500); Latvijci (300); Litvanci (200); Tabasarani (200); Udini (20).

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Turkmenistan raspolaže značajnim izvorima zemnog plina i nafte koji čine najvažniji izvor prihoda Turkmenistana. Iskorištavanje je ograničeno nedostatkom infrastrukture za izvoz na svjetsko tržište. Važna je i proizvodnja pamuka. Dugoročni gospodarski razvoj ograničava nespremnost vlade na korjenite reforme i ekscentrična državna potrošnja koja često dovodi do proračunskih manjkova. BDP je u 2004. iznosio 5700 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Turkmenistan
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Turkmenistan
Wiktionary-logo.svg Pogledajte rječničku natuknicu Turkmenistan u Wječniku, slobodnom rječniku.


P countries.png Nedovršeni članak Turkmenistan koji govori o državi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.