Goran Ivanišević

Izvor: Wikipedija

Skoči na: orijentacija, traži
Goran Ivanišević
Država Hrvatska
Prebivalište Monte Carlo, Monako
Rođenje 13. rujna 1971.
Split
Visina 1,93 m
Težina 81 kg
Igra lijevom rukom
Karijera 1988. - 2004.
Zarađeni novac 19,876,579 $
Pojedinačno
Omjer pobjeda i poraza 599/333
Osvojeni turniri 22
Najbolji plasman 2. (1994. godine)
Parovi
Omjer pobjeda i poraza 263/225
Osvojeni turniri 9
Najbolji plasman 20. (1992. godine)
Osvojene medalje
Tenis
Olimpijske igre
Bronca OI 1992. pojedinačno
Bronca OI 1992. parovi

Goran Ivanišević (Split, 13. rujna 1971.), hrvatski tenisač, pobjednik Wimbledona 2001. godine i Davis Cupa 2005. s teniskom reprezentacijom. Najviši plasman na ljestvici tenisača u karijeri mu je drugo mjesto, ostvareno 1994. godine.

1992. godine dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar"

Sadržaj

[uredi] Presjek karijere

Profesionalno se počeo baviti tenisom 1988. godine. Iste godine osvaja svoj prvi naslov u paru s Nijemcem Rüdigerom Haasom. Značajnije uspjehe u tenisu bilježi od 1990. godine. Na Roland Garrosu je izbacio Borisa Beckera i probio se do četvrtfinala. Na istom turniru je u paru s Čehom Kordom stigao do finala. Par tjedana kasnije igra polufinale Wimbledona gdje gubi od Beckera. Becker je tada predvidio da će Goran u budućnosti postati wimbledonski pobjednik. Iste godine Goran osvaja Stuttgart i pomaže Jugoslaviji osvojiti Svjetski momčadski kup.

Ivanišević je ubrzo postao poznat po svojoj napadačkoj igri i izrazito jakom servisu. Za nekoliko godina postao je vodeći na listi tenisača s najviše neobranjenih servisa na ATP turnirima.

1992. Ivanišević igra finale Wimbledona gdje ga je čekao Andre Agassi. Izgubio je 3:2 u setovima. Te godine, nastupajući po prvi puta za neovisnu Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Barceloni, osvaja 2 brončane medalje - U pojedinačnoj konkurenciji i u paru s Goranom Prpićem.

Godine 1995. osvaja Grand Slam Kup pobjedivši u finalu Todda Martina s 3:0. Goran nastavlja sa sjajnim igrama u Wimbledonu. Probija se u polufinale, ali ga je pobjedio Sampras s 3:2 u setovima.

Tijekom 1996. osvaja 5 turnira i ponovo igra finala Grand Slam Kupa, ali ovog puta gubi u finalu od Beckera. Sezonu je završio osvajanjem Hopman Cupa u paru s Ivom Majoli.

Godine 1998. godine ponovo igra finale Wimbledona, njegovo treće. Ali i ovog puta Sampras je bio uspješniji s 3:2. Nakon ovog izgubljenog finala, mnogi su bili sumnjičavi u njegovu izjavu da će jednom postati vimbldonski pobjednik.

Tijekom 1999., 2000. i 2001., zbog ozljede ramena propušta brojne turnire, pa mu opada ranking, pa je u ljeto 2001. godine bio 125. igrač svijeta. Taj plasman nije bio dovoljan da se izravno plasira na Wimbledon, pa mu organizatori dodjeljuju pozivnicu. Protivno svim očekivanjima, Ivanišević se probija do finala gdje ga je čekao Patrick Rafter. U vrlo izjednačenom finalu slavio je Goran s 6:3, 3:6, 6:3, 2:6, 9:7 i tako postao igrač s najnižim rankingom u povijesti i prvi igrač s pozivnicom koji je osvojio ovaj prestižni turnir. Nakon Wimbledona povlači se iz tenisa radi operacije ramena i vraća se 2004. godine kako bi još jednom nastupio na Wimbledonu. Izgubio je od Lleytona Hewitta u 3. kolu.

Godine 2005. Goran je bio član hrvatskog Davis Cup tima koji je Hrvatska osvojila u finalu protiv Slovačke u Bratislavi.

Svjetski je rekorder po broju asova. U čak pet sezona, postigao ih je više od 1000, a najviše 1996. godine - 1477 asova. Samo je troje tenisača osim njega uspjelo postići više od 1000 asova u sezoni.

Završio je profesionalnu karijeru s 22 pojedinačna naslova i 9 naslova u paru.

[uredi] Nacionalni naboj

Ivanišević je skrenuo pažnju međunarodne teniske javnosti na rat u Hrvatskoj tijekom turnira u Wimblendonu 1991. godine kada je oštro osudio agresiju i tražio pomoć međunarodne zajednice. Na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine je Hrvatska po prvi puta samostalno nastupila, a Ivanišević je tom prilikom osvojio dvije medalje za svoju domovinu, u času kad je to bio ogroman motiv i poticaj nakon osamostaljenja Hrvatske.

[uredi] Grand Slam finala

[uredi] Dobio (1)

Godina Grand Slam Protivnik u finalu Rezultat
2001. Wimbledon Patrick Rafter 6-3, 3-6, 6-3, 2-6, 9-7

[uredi] Izgubio (3)

Godina Grand Slam Protivnik u finalu Rezultat
1992. Wimbledon Andre Agassi 7-6, 4-6, 4-6, 6-1, 4-6
1994. Wimbledon Pete Sampras 6-7, 6-7, 0-6
1998. Wimbledon Pete Sampras 7-6, 6-7, 4-6, 6-3, 2-6

[uredi] ATP finala pojedinačno

[uredi] Dobio (22)

Legenda
Grand Slam (1)
Masters Kup (0)
Grand Slam Kup (1)
ATP Masters Series (2)
ATP Tour (18)


Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat
1. 1990. Stuttgart Guillermo Pérez Roldán 6:7, 6:1, 6:4, 7:6
2. 1991. Manchester Pete Sampras 6:4, 6:4
3. 1992. Adelaide Christian Bergström 1:6, 7:6, 6:4
4. 1992. Stuttgart Indoor Stefan Edberg 6:7, 6:3, 6:4, 6:4
5. 1992. Sydney Indoor Stefan Edberg 6:4, 6:2, 6:4
6. 1992. Stockholm Guy Forget 7:6, 4:6, 7:6, 6:2
7. 1993. Bukurešt Andriej Czerkasow 6:2, 7:6
8. 1993. Beč Thomas Muster 4:6, 6:4, 6:4, 7:6
9. 1993. Pariz Andriej Miedwiediew 6:4, 6:2, 7:6
10. 1994. Kitzbuhel Fabrice Santoro 6:2, 4:6, 4:6, 6:3, 6:2
11. 1994. Tokio Indoor Michael Chang 6:4, 6:4
12. 1995. Grand Slam Kup, München Todd Martin 7:6, 6:3, 6:4
13. 1996. Zagreb Cédric Pioline 3:6, 6:3, 6:2
14. 1996. Dubai Albert Costa 6:4, 6:3
15. 1996. Milano Marc Rosset 6:3, 7:6
16. 1996. Rotterdam Jewgienij Kafielnikow 6:4, 3:6, 6:3
17. 1996. Moskva Jewgienij Kafielnikow 3:6, 6:1, 6:3
18. 1997. Zagreb Greg Rusedski 7:6, 4:6, 7:6
19. 1997. Milano Sergi Bruguera 6:2, 6:2
20. 1997. Beč Greg Rusedski 3:6, 6:7, 7:6, 6:2, 6:3
21. 1998. Split Greg Rusedski 7:6, 7:6
22. 2001. Wimbledon Patrick Rafter 6:3, 3:6, 6:3, 2:6, 9:7

[uredi] Izgubio (27)

Legenda
Grand Slam (3)
Masters Kup (0)
Grand Slam Kup (1)
ATP Masters Series (5)
ATP Tour (18)


Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat
1. 1989. Firenca Horacio de la Peña 4:6, 3:6
2. 1990. Umag Goran Prpić 3:6, 6:4, 4:6
3. 1990. Long Island Stefan Edberg 6:7, 3:6
4. 1990. Bordeaux Guy Forget 4:6, 3:6
5. 1990. Basel John McEnroe 7:6, 6:4, 6:7, 3:6, 4:6
6. 1991. New Haven Petr Korda 4:6, 2:6
7. 1992. Milano Omar Camporese 6:3, 3:6, 4:6
8. 1992. Wimbledon Andre Agassi 7:6, 4:6, 4:6, 6:1, 4:6
9. 1993. Doha Boris Becker 6:7, 6:4, 5:7
10. 1993. Rim Jim Courier 1:6, 3:6, 2:6
11. 1993. Stockholm Michael Stich 6:4, 6:7, 6:7, 2:6
12. 1994. Stuttgart Indoor Stefan Edberg 6:4, 4:6, 2:6, 2:6
13. 1994. Wimbledon Pete Sampras 6:7, 6:7, 0:6
14. 1994. Bukurešt Franco Davín 2:6, 4:6
15. 1994. Stockholm Boris Becker 6:4, 4:6, 3:6, 6:7
16. 1995. Hamburg Andriej Miedwiediew 3:6, 2:6, 1:6
17. 1996. Sydney Todd Martin 7:5, 3:6, 4:6
18. 1996. Antwerpen Michael Stich 3:6, 2:6, 6:7
19. 1996. Miami Andre Agassi 0:3 krecz
20. 1996. Indianapolis Pete Sampras 6:7, 5:7
21. 1996. Grand Slam Kup, München Boris Becker 3:6, 4:6, 4:6
22. 1997. Dubai Thomas Muster 5:7, 6:7
23. 1997. Queen's Club Mark Philippoussis 5:7, 3:6
24. 1998. Wimbledon Pete Sampras 7:6, 6:7, 4:6, 6:3, 2:6
25. 1998. New Haven Karol Kučera 4:6, 7:5, 2:6
26. 1998. Shanghai Michael Chang 6:4, 1:6, 2:6
27. 1998. Moskva Jewgienij Kafielnikow 6:7, 6:7

[uredi] ATP finala parovi

[uredi] Dobio (9)

Br. Godina Turnir Partner Protivnik u finalu Rezultat
1. 1988. Frankfurt Rudiger Haas Jeremy Bates
Tom Nijssen
1:6, 7:5, 6:3
2. 1991. Milano Omar Camporese Cyril Suk
Tom Nijssen
6:4, 7:6
3. 1991. Rim Omar Camporese Laurie Warder
Luke Jensen
6:2, 6:3
4. 1991. Manchester Omar Camporese Andrew Castle
Nick Brown
6:4, 6:3
5. 1992. Adelaide Marc Rosset Mark Kratzmann
Jason Stoltenberg
7:6, 7:6
6. 1995. Bordeaux Saša Hiršzon Henrik Holm
Danny Sapsford
6:3, 6:4
7. 1996. Milano Andrea Gaudenzi Jakob Hlasek
Guy Forget
6:4, 7:5
8. 1997. Zagreb Saša Hiršzon Brent Haygarth
Mark Keil
6:4, 6:3
9. 1997. Dubai Sander Groen Sandon Stolle
Cyril Suk
7:6, 6:3

[uredi] Izgubio (10)

Br. Godina Turnir Partner Protivnik u finalu Rezultat
1. 1989. Palermo Diego Nargiso Peter Ballauff
Rudiger Haas
2:6, 7:6, 4:6
2. 1990. Bruxelles Balázs Taróczy Emilio Sánchez
Slobodan Živojinović
5:7, 3:6
3. 1990. French Open Petr Korda Sergio Casal
Emilio Sánchez
5:7, 3:6
4. 1990. New Haven Petr Korda Jeff Brown
Scott Melville
5:7, 6:7
5. 1991. Stuttgart Omar Camporese Wally Masur
Emilio Sánchez
6:2, 3:6, 4:6
6. 1992. Queen's Club Diego Nargiso John Fitzgerald
Anders Järryd
6:7, 6:2, 14:16
7. 1995. Barcelona Andrea Gaudenzi Trevor Kronemann
David Macpherson
2:6, 4:6
8. 1995. Los Angeles Saša Hiršzon Brent Haygarth
Kent Kinnear
4:6, 5:7
9. 1999. French Open Jeff Tarango Mahesh Bhupathi
Leander Paes
2:6, 5:7
10. 1999. Los Angeles Brian MacPhie Byron Black
Wayne Black
2:6, 6:7

[uredi] Nastupi na Grand Slam turnirima

[uredi] Pojedinačno

Turnir 1988 1989 1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 Dobio
Australian Open QF 1R 3R 2R QF 1R 3R QF 1R 2R 2R 0
French Open 4R QF 2R QF 3R QF 1R 4R 1R 1R 1R 1R 0
Wimbledon 1R 2R SF 2R F 3R F SF QF 2R F 4R 1R W 3R 1
US Open 2R 3R 4R 3R 2R 1R 1R SF 1R 4R 3R 1R 3R 0

[uredi] Parovi

Turnir 1989 1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 Dobio
Australian Open 1R 2R 1R 1R 2R 1R 1R 1R 0
French Open 3R F 2R 1R QF 1R 1R F 2R 0
Wimbledon 3R 1R 2R 1R 3R 0
US Open 3R 2R 2R 2R 2R 2R QF 1R 1R 0

[uredi] Zarađeni novac

Godina Dobio turnirima Zarađeni novac (USD) Money list rank
1988. 0 No data
1989. 0 No data
1990. 1 No data
1991. 1 No data
1992. 4 No data
1993. 3 No data
1994. 2 No data
1995. 1 No data
1996. 5 No data
1997. 3 1 458 257 10
1998. 1 1 541 177 10
1999. 0 455 130 48
2000. 0 234 736 92
2001. 1 1 215 040 9
2002. 0 66 018 206
2003. 0 20 725 370
2004. 0 107 216 171
Karijere 22 19 876 579 8

[uredi] Vanjske poveznice

Commons logo
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala vezanih uz:
Osobni alati
Napravi zbirku