Hrvatska rukometna reprezentacija
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Hrvatska rukometna reprezentacija predstavlja Hrvatsku na međunarodnim natjecanjima u rukometu. Krovna organizacija je Hrvatski rukometni savez.
Najveći uspjesi rukometne reprezentacije Hrvatske su dva olimpijska zlata, olimpijska bronca, svjetsko zlato, tri svjetska srebra, dva europska srebra i dvije europske bronce. Hrvatska je u posljednjih devet velikih natjecanja, na svjetskim i europskim prvenstvima i Olimpijskim igrama, devet puta igrala u polufinalu. Od osamostaljenja, Hrvatska je ukupno dvanaest puta bila među četiri najbolja, a osvojila je devet medalja. Hrvatska rukometna reprezentacija najtrofejnija je reprezentacija u povijesti hrvatskog športa. Aktualni izbornik hrvatske rukometne reprezentacije je Slavko Goluža (od 2011. godine) a njegovi prethodnici su bili: Zdravko Zovko (1993.-1995.), Abas Arslanagić (1995.-1996.), Velimir Kljaić (1996.-2000.), Josip Milković (2000.-2002.) i Lino Červar (2002.-2010.).
Sadržaj |
Povijest [uredi]
Usprkos kratkoj povijesti države Hrvatske, rukometna reprezentacija je postigla vrlo značajne rezultate na velikim natjecanjima. Osvojila je 3. mjesto na Europskom prvenstvu u Portugalu 1994. i 2. mjesto na Svjetskom prvenstvu na Islandu 1995. godine. Tim se rezultatima mora pridodati i zlatna medalja sa Olimpijskih igara u Atlanti 1996. godine.
Nakon tih sjajnih uspjeha u svom početku, Hrvatska sve do 2003. nije ostvarila nijedan značajniji uspjeh na velikim natjecanjima. Na Svjetskom prvenstvu u Portugalu 2003. Hrvatska je predstavila svoju novu generaciju na čelu sa mladim Ivanom Balićem koje je odveo reprezentaciju do naslova svjetskih prvaka. Na Europskom prvenstu 2004. godine Hrvatska je uvjerljivo došla do polufinala da bi ju potom porazi protiv domaćina Slovenije u polufinalu i Danske u utakmici za treće mjesto ostavili bez medalje. Iste te godine održavale su se i Olimpijske igre, a reprezentacija nastavlja sa odličnim igrama i osvaja zlatnu medalju pobjedivši pritom u svim odigranim utakmicama.
Nakon odličnih rezultata mnoge momčadi smatrale su ih jednim od pretendenata za iduće veliko natjecanje koje se održavalo u Tunisu. U završnici tog prvenstva Hrvatska je izgubila od reprezentacije Španjolske, te su se morali zadovoljiti drugim mjestom. Na Europskom prvenstvu u Švicarskoj 2006. godine hrvatska reprezentacija je osvojila skupinu, ali su neočekivano ispali u polufinalu natjecanja od Francuske, a u susretu za treće mjesto ponovno su izgubili od Danske.Iste te 2006. godine, Hrvatska je po prvi puta trijumfirala na Svjetskom rukometnom kupu, koji se održao u Njemačkoj i Švedskoj, svladavši u dramatičnom finalu Tunis.
Na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2007. hrvatski rukometaši su pobjede ostvarili na prvih sedam utakmica, a zatim je u četvrtfinalu kobna bila Francuska. Nakon toga Hrvatska je dobila još dvije utakmice te je s devet pobjeda i jednim porazom završila na petom mjestu. Mnogi novinari i rukometaši su isticali da je Hrvatska igrala najbolji rukomet od svih reprezentacija sudionica. Godinu dana kasnije na Europskom prvenstvu u Norveškoj momčad Hrvatske stigla je sve do finala u kojem su poraženi od reprezentacije Danske. U natjecanju po skupinama momčad Hrvatske imala je puno problema sa ozljedama ključnih igrača, što je bio uzrok poraza od Danaca.
Na Olimpijskim igrama u Pekingu Hrvatska je zauzela četvrto mjesto nakon poraza od Francuske i Španjolske. Na svjetskom prvenstvu održanom u Hrvatskoj 2009. godine rukometna reprezentacija je nanizala devet pobjeda u nizu ali je u finalu ponovno bila kobna Francuska te je osvojena srebrna medalja. Na Europskom prvenstvu u Austriji 2010. godine Hrvatska je osvojila prvo mjesto u skupinama u prvom i drugom krugu te s Poljskom igra polufinale. Hrvatska je pobijedila Poljake u polufinalu ali je u finalu nažalost ponovo poražena od Francuza. Nakon odlaska trofejnog izbornika Line Červara, hrvatske rukometaše preuzima Slavko Goluža i na svom prvom velikom natjecanju, na SP u Švedskoj 2011. godine osvaja 5. mjesto. U 2012. godini slijede dvije bronce, osvojene na EP u Srbiji i na OI u Londonu. Za nešto više, kobni su bili polufinalni porazi od Srbije odnosno starog "neprijatelja" Francuske. U borbama za brončana odličja, naši su rukometaši nadvisili Španjolce (Beograd) i Mađare (London). Bila je to 17. osvojena medalja Hrvatske seniorske rukometne reprezentacije a prvi slijedeći izazov i lov na novo odličje uslijedio je na SP 2013. koje je održano u Španjolskoj. U Madridu, Zaragozi i Barceloni, uz 8 pobjeda i samo 1 poraz (u polufinalu protiv Danske), Hrvatska rukometna reprezentacija osvojila je i svoju 18. medalju, izborivši svjetsku broncu. Prvo nadolazeće natjecanje nakon SP-a u Španjolskoj za hrvatsku rukometnu reprezentaciju biti će EP 2014. u Danskoj.
Izbornici [uredi]
- Zdravko Zovko (1994.-1995.)
- Abas Arslanagić (1995.-1996.)
- Velimir Kljaić (1996.-2000.)
- Josip Milković (2000.-2002.)
- Lino Červar (2002.-2010.)
- Slavko Goluža (2011.-)
Trenutačna momčad [uredi]
* Ažurirano: 27. siječanj 2013.
Plasmani na velikim natjecanjima [uredi]
| Godina | Olimpijske igre | Svjetska prvenstva | Europska prvenstva | Mediteranske igre |
|---|---|---|---|---|
| 1991. | ||||
| 1992. | bez nastupa | |||
| 1993. | bez nastupa | |||
| 1994. | ||||
| 1995. | ||||
| 1996. | 5. | |||
| 1997. | 13. | |||
| 1998. | 8. | |||
| 1999. | 10. | |||
| 2000. | bez nastupa | 6. | ||
| 2001. | 9. | |||
| 2002. | 16. | |||
| 2003. | ||||
| 2004. | 4. | |||
| 2005. | ||||
| 2006. | 4. | |||
| 2007. | 5. | |||
| 2008. | 4. | |||
| 2009. | bez nastupa[1] | |||
| 2010. | ||||
| 2011. | 5. | |||
| 2012. | ||||
| 2013. |
Ostala natjecanja [uredi]
Svjetski rukometni kup [uredi]
prvaci : 2006. u Njemačkoj i Švedskoj
Superliga [uredi]
doprvaci : 1999. u Njemačkoj
Pariški turnir [uredi]
Zanimljivosti [uredi]
Nadimak hrvatske rukometne reprezentacije nadjenut od športskih novinara dugo je bio pakleni. Taj nadimak prema riječima Davora Dominikovića potječe s nekog turnira na koji je rukometaše došao gledati Dario Šimić, igrač hrvatske nogometne reprezentacije poznate pod nadimkom "vatreni", pa je hrvatska rukometna reprezentacija, od strane medija, prozvana "paklenima". Taj nadimak se dugo zadržao, ali rukometaši su u više navrata isticali da im se ne sviđa naziv pakleni. Mogu nas zvati kako hoće, ali nikako pakleni. To nam se nikako ne sviđa i ne volimo kada nas tako nazivaju - izjavio je Petar Metličić, kapetan hrvatske rukometne reprezentacije.
Tako je ubrzo smišljen nadimak kauboji od samih rukometaša koji su zamolili športske novinare za vrijeme Svjetskoj rukometnog kupa održanog u Švedskoj 2006. godine da koriste taj nadimak za hrvatsku rukometnu reprezentaciju. Kauboji su ubrzo zamijeniili dotadašnji nadimak u izvještajima športskih novinara. Prema riječima Petra Metličića nadimka kauboji se dosjetio Ivano Balić. Nama je to baš simpatično jer se na parketu ponašamo baš kao na Divljem zapadu - istaknuo je Petar Metličić.[2]
Kada su pobjedu protiv Španjolske na Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj na terenu proslavili uz pjesmu Marijana Bana “Morska vila”, premda tu pjesmu već duže pjevaju nakon svih pobjeda, pjesma je postala prava himna i zaštitni znak svih naših pobjeda na ovom prvenstvu i otuda i novi nadimak - vilenjaci. To je ime također simpatično, no tko zna, možda ćemo do kraja natjecanja dobiti još koje imati i neko novo ime - zaključio je Metličić. Napomenimo da rukometaši često odaberu neku pjesmu koju često pjevaju na nekom natjecanju, tako je "službena himna" Olimpijskih igara u Ateni 2004. i Svjetskog prvenstva u Tunisu 2005. godine bila pjesma "Sve je ona meni" koji su reprezentativci često pjevali nakon utakmica.
Državna nagrada za šport "Franjo Bučar" [uredi]
Hrvatska rukometna reprezentacija dvostruki je dobitnik Državne nagrade za šport "Franjo Bučar":
- 1996. u sastavu: Vladimir Jelčić, Goran Perkovac, Irfan Smajlagić, Božidar Jović, Alvaro Načinović, Vladimir Šujster, Bruno Gudelj, Nenad Kljaić, Iztok Puc, Zoran Mikulić, Patrik Ćavar, Venio Losert, Valner Franković, Slavko Goluža, Valter Matošević, Zlatko Saračević i trener Velimir Kljaić;
- 2004. u sastavu: Ivano Balić, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Slavko Goluža, Nikša Kaleb, Blaženko Lacković, Venio Losert, Valter Matošević, Petar Metličić, Vlado Šola, Denis Špoljarić, Goran Šprem, Igor Vori, Vedran Zrnić, Drago Vuković, izbornik Lino Červar, trener Irfan Smailagić, tehnički direktor Ivica Udovičić, fizioterapeut Stanislav Peharec, i fizioterapeut Milorad Sakradžija.
Sastavi na velikim natjecanjima [uredi]
Izvori [uredi]
- ↑ Index M.Pa.: Mediteranske igre bez hrvatskih rukometaša: "Ne želimo se osramotiti s B momčadi, 22. travnja 2011., preuzeto 11. srpnja 2011.
Prema izjavi dopredsjednika HRS-a Zorana Gobca, razlog je taj što su se igrači prvog sastava poozljeđivali zbog toga što su bili preopterećeni i zamoreni igrajući na nekoliko velikih natjecanja u prethodnu godinu dana. Stoga HRS nije mogao poslati najjači sastav, a nije se želio osramotiti time što bi poslao B momčad koja nije prošla odgovarajuće pripreme. - ↑ Kauboji su Balićeva ideja
Vanjske poveznice [uredi]
|
|||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||