Hrvatska rukometna reprezentacija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hrvatska rukometna reprezentacija
Hrvatski rukometni savez.svg
Nadimak Kauboji
Rukometni savez Hrvatski rukometni savez
Izbornik Flag of Croatia.svg Slavko Goluža
Kapetan Flag of Croatia.svg Igor Vori
Najviše nastupa Flag of Croatia.svg Igor Vori (209)
Najbolji strijelac Flag of Croatia.svg Mirza Džomba (667)
Prvi dres
Drugi dres
Treći dres
Prvi međunarodni nastup
Flag of Croatia.svg Hrvatska 23:23 Japan Flag of Japan.svg
(Zagreb, 14. siječnja 1991.*)
*reprezentacija SR Hrvatske je odigrala odr. broj utakmica sa dr. republikama i pokrajinama u SFRJ, no pitanje je jesu li za nju igrali najbolji igrači iz Hrvatske.
Najveća pobjeda
Flag of the United States.svg SAD 12:41 Hrvatska Flag of Croatia.svg
(Besançon, 24. siječnja 2001.)
Najveći poraz
Zastava Ruske Federacije.svg Rusija 29:14 Hrvatska Flag of Croatia.svg
(Merano, 3. lipnja 1998.)
Rukometno SP
Nastupi 10 (prvi put 1995.)
Najbolji rezultat Prvaci, Portugal 2003.
Europsko prvenstvo u rukometu
Nastupi 11 (prvi put 1994.)
Najbolji rezultat Finalisti, 2008. & 2010.
Osvojene medalje
Olimpijske igre
zlato Atlanta 1996.
zlato Atena 2004.
bronca London 2012.
Svjetska prvenstva
srebro Island 1995.
zlato Portugal 2003.
srebro Tunis 2005.
srebro Hrvatska 2009.
bronca Španjolska 2013.
Europska prvenstva
bronca Portugal 1994.
srebro Norveška 2008.
srebro Austrija 2010.
bronca Srbija 2012.
Mediteranske igre
zlato Languedoc-Roussillon 1993.
zlato Bari 1997.
zlato Tunis 2001.
srebro Almería 2005.
srebro Mersin 2013.
Svjetski kupovi
zlato Njemačka & Švedska 2006.
Superkup
srebro Njemačka 1999.
Tournoi de Paris
zlato Pariz 1997.
srebro Pariz 2011.
Interwetten kup
srebro Austrija 2008.
zlato Austrija 2010.
Croatia kup
zlato Hrvatska 2005.
zlato Hrvatska & Slovenija 2006.
zlato Hrvatska & Slovenija 2007.
zlato Hrvatska & Slovenija 2008.
zlato Hrvatska 2012.
Bring kup
bronca Norveška 2013.
Getman kup
srebro Ukrajina 2002.
Elfag kup
srebro Norveška 2002.
Svjetska omladinska prvenstva
bronca Katar 2005.
srebro Bahrain 2007.
zlato Tunis 2009.
srebro Mađarska 2013.
Europska omladinska prvenstva
srebro Srbija i Crna Gora 2004.
zlato Estonija 2006.
zlato Crna Gora 2010.
Europska juniorska prvenstva
srebro Turska 2012.

Hrvatska rukometna reprezentacija predstavlja Hrvatsku na međunarodnim natjecanjima u rukometu. Krovna organizacija je Hrvatski rukometni savez. Najveći uspjesi rukometne reprezentacije Hrvatske su 2 olimpijska zlata, olimpijska bronca, svjetsko zlato, 3 svjetska srebra, svjetska bronca, 2 europska srebra i 2 europske bronce. Hrvatski rukometaši su od neovisnosti države sudjelovali na 25 velikih natjecanja, 16 puta igrali u polufinalu i osvojili 12 medalja. Hrvatska rukometna reprezentacija je već 11 godina uzastopno među 5 najboljih rukometnih reprezentacija na svijetu te je najtrofejnija reprezentacija u povijesti hrvatskog sporta. Zahvaljujući uzastopnim uspjesima i atraktivnoj igri hrvatski rukometaši su jedini sportaši u Hrvatskoj koji su se uspjeli po popularnosti približiti hrvatskim nogometašima. Zbog toga se rukomet često smatra neslužbenim nacionalnim sportom u Hrvatskoj.

Statistika[uredi VE | uredi]

Pobjeda protiv Rusije 33-25 na EP 2014. u Danskoj bila je jubilarna 500. međunarodna rukometna utakmica najboljih hrvatskih rukometaša od samostalnosti države! Prva je odigrana s Japanom 14. 1. 1991. U tom razdoblju od 23 godine zabilježeno je 338 pobjeda, 27 remija i 135 poraza. U 500 utakmica nastupila su 162 rukometaša, a vodilo ih je 8 izbornika: Lino Červar (2002.-2010.) u 157 utakmica, aktualni izbornik Slavko Goluža (od 2010.) u 77 utakmica, Zdravko Zovko (1991.-1995. & 1999.-2000.) u 75 utakmica, Josip Milković (1990.-1991. s Ivicom Horvatom & 2000.-2002. samostalno) u 74 utakmice, Velimir Kljaić (1996. & 1998.) u 46 utakmica, Ilija Puljević (1997.-1998.) u 18 utakmica, Abas Arslanagić (1995.-1996.) u 16 utakmica i Josip Glavaš 1997. u 10 utakmica. Kao treneri samostalno su reprezentaciju vodili i Irfan Smajlagić u 17 utakmica, Ivo Duvnjak 1996. u 4 utakmice, Damir Čavlović 1996. u 3 utakmice i Slavko Goluža u 2 utakmice, a jednom, na EP 1996 u Španjolskoj., i tehniko Vladimir Nekić. Červar je osvojio 6 medalja (zlata na OI 2004. i SP 2003. te srebra na SP 2005 i 2009. i EP 2008. i 2010.), Goluža 3 (bronce na OI 2012., SP 2013. i EP 2012.), Zovko 2 (srebro na SP 1995. i broncu na EP 1994.) i Kljaić 1 (zlato na OI 1996). Od rukometaša najviše su medalja, po 9, osvojili Igor Vori i Blaženko Lacković: zlata na OI 2004. i SP 2003., srebra na SP 2005. i 2009., srebra na EP 2008. i 2010. te bronce na OI 2012., SP 2013. i EP 2012. Ivano Balić ima 8 medalja, nije više igrao na SP 2013. Venio Losert je osvojio 7 medalja: zlata na OI 1996. i 2004., srebra na SP 1995., 2005. i 2009. te bronce na OI 2012. i EP 2012. [1] [2]

Razdoblje od 1904. do 1990.[uredi VE | uredi]

Riječ rukomet prvi je u Hrvatskoj upotrebio Franjo Bučar, opisujući njemačku igru schleuderball u časopisu Sokol 1904. godine. Najraniji dokumentirani oblici igranja rukometa na teritoriju Hrvatske pojavljuju se 1911. u gimnaziji iz Pazina. Od prve javne rukometne utakmice u gimnaziji u Varaždinu 29. 5. 1930. pa sve do 1950. u Hrvatskoj se isključivo igrao tzv. veliki rukomet, na nogometnom igralištu sa jedanaest igrača sa svake strane. Hrvatski rukometni savez je utemeljen 2. 10. 1941. Prvu međunarodnu utakmicu u velikom rukometu hrvatska rukometna reprezentacija je odigrala kao predstavnik Nezavisne Države Hrvatske (NDH) 14. 6. 1942. s Mađarskom u Budimpešti i izgubila 0-9. Ta rukometna utakmica odigrana pred 30 000 gledatelja je bila predigra susretu istoimenih nogometnih reprezentacija. Najbolji rukometaš na terenu je bio vratar Branko Kralj. Poslije završetka 2. svjetskog rata Kralj je također odigrao i 8 rukometnih utakmica za Jugoslaviju. Godine 1950. je potpuno napustio rukomet. U ljeto 1952. postao je legendarni nogometni vratar Dinama a kasnije je i 3 puta nastupio za reprezentaciju Jugoslavije u nogometu. Zbog ratnih djelovanja u 2. svjetskom ratu rad Hrvatskog rukometnog saveza je zastao 1944. Rad saveza je obnovljen 19. 12. 1948. godine u okviru nove državne zajednice Jugoslavije, pri čemu je sukladno tadašnjoj državnoj politici, savezu preinačeno ime u Rukometni savez Hrvatske. Nakon završetka 2. svjetskog rata većina velikorukometnih reprezentativaca NDH su završili kao instruktori ili suci rukometa. Pojedini od njih postali su i članovi velikorukometne reprezentacije Jugoslavije na njezinoj prvoj međunarodnoj utakmici odigranoj 19. 6. 1950. u Zagrebu protiv Belgije. Jugoslavija je pobijedila 18-3 igrajući s devet igrača iz Zagreba i po jednim iz Splita i Sarajeva. Mali rukomet se prvi put zaigrao 24. 2. 1950. godine u Zagrebu te je polako istiskao veliki rukomet koji se prestao igrati 1958. Jedini preostali rukomet, više nije bilo potrebe nazivati mali, nego jednostavno – rukomet. Od završetka 2. svjetskog rata pa sve do raspada Jugoslavije u 1990-tima najbolji hrvatski rukometaši su nastupali (u velikom a kad se ovaj prestao igrati i u malom rukometu) za reprezentaciju Jugoslavije te s njom osvojili niz medalja. Na juniorskom svjetskom prvenstvu odigranom u Rijeci 1987. stvorena je jezgra generacije koja će u devedesetima ispisivati najljepše rukometne priče za hrvatsku reprezentaciju. Vladimir Jelčić, Alvaro Načinović, Iztok Puc i ostali dominantno su osvojili to prvenstvo igrajući za Jugoslaviju a svoj talent i znanje su kasnije kao seniori ugradili u prve hrvatske uspjehe poslije osamostaljenja države. [3] [4] [5]

Plasman Hrvati u momčadi Jugoslavije
10. mjesto na SP 1952. (VR)
5. mjesto na SP 1955. (VR) Irislav Dolenec (igrač & trener)
8. mjesto na SP 1958. Božidar Peter
9. mjesto na SP 1961. Ivan Đuranec, Zvonko Jandroković, Božidar Peter
6. mjesto na SP 1964. Ivan Đuranec, Lujo Györy, Josip Milković, Zlatko Žagmešter
7. mjesto na SP 1967. Ivan Đuranec, Hrvoje Horvat, Josip Milković, Ivan Uremović, Irislav Dolenec (trener)
Bronze medal world centered-2.svg Bronca na SP 1970. Abas Arslanagić, Hrvoje Horvat, Marijan Jakšeković, Dragutin Mervar, Josip Milković, Miroslav Pribanić, Zlatko Žagmešter, Ivan Snoj (izbornik), Vlado Stenzel (trener)
Gold medal olympic.svg Zlato na OI 1972. Abas Arslanagić, Hrvoje Horvat, Zdravko Miljak, Miroslav Pribanić, Dobrivoje Selec, Albin Vidović, Zdenko Zorko, Ivan Snoj (izbornik), Vlado Stenzel (trener)
Bronze medal world centered-2.svg Bronca na SP 1974. Abas Arslanagić, Hrvoje Horvat, Zdravko Miljak, Željko Nimš, Zvonimir Serdarušić, Zdenko Zorko, Ivan Snoj (izbornik)
5. mjesto na OI 1976. Abas Arslanagić, Hrvoje Horvat, Zdravko Miljak, Željko Nimš, Zvonimir Serdarušić, Zdenko Zorko, Ivan Snoj (trener)
5. mjesto na SP 1978. Hrvoje Horvat, Zdravko Miljak, Željko Nimš, Zvonimir Serdarušić, Željko Vidaković, Zdenko Zorko, Ivan Snoj (trener), Zdravko Malić (trener)
6. mjesto na OI 1980. Pavle Jurina, Stjepan Obran
Silver medal world centered-2.svg Srebro na SP 1982. Mirko Bašić, Pavle Jurina, Stjepan Obran, Zdravko Zovko, Abas Arslanagić (trener vratara)
Gold medal olympic.svg Zlato na OI 1984. Mirko Bašić, Pavle Jurina, Zdravko Zovko
Gold medal world centered-2.svg Zlato na SP 1986. Mirko Bašić, Zlatko Saračević, Zlatko Portner, Abas Arslanagić (trener vratara)
Bronze medal olympic.svg Bronca na OI 1988. Mirko Bašić, Boris Jarak, Alvaro Načinović, Goran Perkovac, Zlatko Portner, Iztok Puc, Zlatko Saračević, Irfan Smajlagić, Abas Arslanagić (izbornik)
4. mjesto na SP 1990. Mirko Bašić, Nenad Kljajić, Iztok Puc, Zlatko Saračević, Irfan Smajlagić, Ratko Tomljanović
Silver medal olympic.svg Srebro na IDV 1990. Patrik Ćavar, Bruno Gudelj, Nenad Kljajić

Razdoblje od 1990. do 1996.[uredi VE | uredi]

Hrvatska je 30. 5. 1990. obnovila svoju državnost a prvu međunarodnu utakmicu u malom rukometu reprezentacija je odigrala 14. 1. 1991. u Zagrebu, u Kutiji šibica. Bio je to prijateljski dvoboj s Japanom 23-23. Hrvatska je postala potpuno nezavisna država 8. 10. 1991. Rukometnom savezu Hrvatske (RSH) je 1992. vraćeno izvorno ime Hrvatski rukometni savez (HRS) te je postao član Međunarodne rukometne federacije (IHF) 10. 4. 1992, a Europske rukometne federacije (EHF) 23. 7. 1992. Iako je hrvatska reprezentacija imala uvjete da se natječe za Olimpijske igre 1992. u Barceloni, tamo ipak nije sudjelovala. Razlog tome je bio u krutosti birokracije u Međunarodnom olimpijskom odboru (MOO) i egoističnim nešportskim interesima konkurenata. Nepovoljni utjecaji određenih dužnosnika u MOO-u su spriječili Hrvatsku da nastupi čak i u kvalifikacijama za te igre. Naredne godine su usprkos kratkoj povijesti države Hrvatske donijele reprezentaciji vrlo značajne rezultate na velikim natjecanjima. Na svom prvom službenom natjecanju na Mediteranskim igrama 1993. u Francuskoj Hrvatska je osvojila zlato. Već na prvom ikad održanom Europskom prvenstvu 1994. u Portugalu reprezentacija Hrvatske pod vodstvom Zdravka Zovka osvaja svoju prvu medalju na svom prvom velikom međunarodnom natjecanju. U grupnoj fazi je Hrvatska završila iza tada snažnih Rusa, ali ispred Francuza predvođenih slavnim Jacksonom Richardsonom. U polufinalu su Šveđani bili bolji, a broncu su igrači uhvatili u dramatičnom meču protiv Danske. Godinu dana kasnije na Svjetskom prvenstvu 1995. na Islandu Hrvatska relativno lako prolazi grupu no osmina finala donijela je rijetko viđenu dramu. Tunis je pobijeđen tek nakon lutrije sedmeraca, a nakon toga reprezentacija pobjeđuje Egipat u četvrtfinalu i u polufinalu Švedsku. U finalu su Richardson i Francuzi bili prevelika prepreka. Ipak, osvojeno je prvo hrvatsko svjetsko srebro. Iduće godine na Europskom prvenstvu 1996. u Španjolskoj Hrvatska je zauzela 5. mjesto.

Olimpijske igre 1996.[uredi VE | uredi]

Na drugim olimpijskim igrama na kojima su hrvatski sportaši nastupili pod hrvatskim barjakom je osvojeno prvo zlato. Do njega su stigli sportaši od kojih se to možda i najmanje očekivalo — rukometaši. Na put u Atlantu rukometaši su ispraćeni kao na put bez nade jer su na Europskom prvenstvu u Sevilli zauzeli tek slabašno 5. mjesto a i odnosi u reprezentaciji su bili loši. Tadašnji izbornik Abas Arslanagić nije ni izdržao do kraja prvenstva a rukometna selekcija bila je razbijena vojska uništena međusobnim svađama i povlačenjima svakoga na svoju stranu. Točno 38 dana prije olimpijskih igara ekipu je preuzeo Velimir Kljaić (nadimak Kljun) čiju izjavu Natrag ćemo plivati ako ne osvojimo medalju nitko nije pretjerano ozbiljno shvaćao. Vrijeme je pokazalo kako je Kljun bio pravo rješenje za tadašnje bolesti rukometne reprezentacije. Željeznom rukom uveo je red u sastav koji nije pretrpio bitnije promjene u odnosu na razočaravajuće Europsko prvenstvo. Patrik Ćavar je sa 43 pogotka i realizacijom 71,66 posto bio najuspješniji strijelac olimpijskog turnira. On i Irfan Smajlagić su uvršteni u najbolju sedmorku igara. Ipak, i uoči samih igara bilo je problema. Pripremne utakmice nisu nudile puno optimizma. Nekoliko dana prije starta rukometnog turnira prijateljski susret s Alžirom nije odigran do kraja. Hrvatski igrači napustili su teren jer su Alžirci pretjerali s grubostima i ozlijedili trojicu rukometaša — Gorana Perkovca, Slavka Golužu i Nenada Kljaića. Otvaranje igara protiv Švicaraca bilo je mučno. Pobjeda je jedva iščupana u gotovo već izgubljenoj utakmici. Švicarci su vodili sa čak 6 pogodaka razlike ali je potom vrata sjajno čuvao Venio Losert koji je upravo tijekom olimpijskih igara proslavio 20. rođendan. Pogodak za minimalnu pobjedu postigao je 55 sekundi prije kraja utakmice Patrik Ćavar iz sedmerca. Sljedeće dvije utakmice bile su uglavnom stvar umjetničkog dojma. Lagano, bez previše truda i uz niz atraktivnih poteza, apsolvirani su Kuvajt i domaćini Amerikanci. Slijedio je odlučujući susret za ulazak u polufinale kamo su išle samo po dvije prvoplasirane momčadi iz svake skupine. Utakmica s tada aktualnim olimpijskim i europskim prvacima Rusima imala je šokantnu završnicu. Rusi su vodili i sa 4 pogotka prednosti ali Hrvati su ih stizali. Posljednja minuta nije bila za one slaboga srca no iz ruskoga ruleta ipak su Hrvati izašli kao pobjednici. Junaci tog trijumfa za polufinale bili su Valter Matošević koji je 40 sekundi prije kraja pri rezultatu 24-24 obranio sedmerac Torgovanovu i Božidar Jović koji je samo 3 sekunde prije sirene postigao pobjedonosni zgoditak.

Pozicija Igrači
Vratari Valter Matošević, Venio Losert
Vanjski igrači Zlatko Saračević, Goran Perkovac, Iztok Puc, Zoran Mikulić, Slavko Goluža, Bruno Gudelj, Valner Franković
Pivoti Nenad Kljajić, Alvaro Načinović, Božidar Jović
Krila Irfan Smajlagić, Patrik Ćavar, Vladimir Šujster, Vladimir Jelčić
Stručni stožer Velimir Kljajić (izbornik), Milan Rončević (kondicijski trener), Zdenko Zorko (trener vratara), Stanislav Peharec (somatoped), Damir Suman (kineziterapeut), Vladimir Nekić (tehniko), Josip Guberina (direktor)

Posljednja utakmica u skupini sa Šveđanima bila je ona u kojoj se moglo birati protivnika u polufinalu ali je Kljun iz toga susreta izostavio Patrika Ćavara, Iztoka Puca, Zlatka Saračevića i Irfana Smajlagića. Hrvatska je poražena s 9 pogodaka razlike ali bez pokera asova puno bolje se nije moglo ni očekivati jer poraz ipak nije imao većega značaja osim što je trebalo spašavati obraz. U polufinalu su čekali svjetski prvaci Francuzi kojima su hrvatski rukometaši na najbolji mogući način uzvratili za poraz u finalu Svjetskog prvenstva na Islandu 1995.. Angažirano i disciplinirano, hrvatski igrači su sjajno odradili posao i osigurali srebro, odličje istoga sjaja što su ga na grudima već ponijeli vaterpolisti. A zašto ga ne bi rukometaši pretvorili u zlato? I sami su osjećali da mogu, da najviša stepenica pobjedničkog postolja nije previsoka. U velikom finalu ponovno su čekali Šveđani (u polufinalu su svladali kasnije brončane Španjolce). Bila je to sjajna generacija koja jedino olimpijsko zlato nije osvojila. Vjerojatno su se nadali kako Hrvatska ni sa onima koji su nedostajali u prvom međusobnom obračunu neće toliko podići kvalitetu da ih može ugroziti. Planovi im se ipak nisu ostvarili i Vikinzi nisu uspjeli osvojiti željeni plijen. Nakon startnih 0-1 uslijedila je briljantna igra Kljaićevih izabranika i serija za 6-1. Obrana je bila čvrsta i neprobojna a napad raznovrstan i ubojit. Kapetan Perkovac sjajno je vodio svoje momke a Božidar Jović je bio otkriće turnira. Brinulo je samo što u finalu nikako nije proradio Zlatko Saračević, ali stigla je odlična zamjena — Zoran Mikulić. Premda su Hrvati u dva navrata vodili sa 7 pogodaka razlike, drugo je poluvrijeme ponudilo dramu. Šveđani su prešli na obranu 4 — 2 što je stvorilo velike probleme. Smanjivali su razliku i 6 i pol minuta prije kraja stigli na samo pogodak zaostatka. Ipak, hrvatskim rukometašima u tim presudnim minutama nijednom nisu zadrhtale ruke. Tridesetak sekundi prije kraja kružni napadač Nenad Kljaić postigao je ključni zgoditak za konačnih 27-26 i veličanstvenu pobjedu. Sa zvukom sirene nastalo je neopisivo slavlje a parketom Georgia Domea pred 25.000 posjetitelja u dvorani i milijunima TV gledatelja, krenula je i dan danas poznata gusjenica zlatnih rukometaša. Bila je to najveća pobjeda u povijesti hrvatskoga sporta. Rukometaši danima još nisu bili svjesni toga zlata što im ga je oko vrata stavljao predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Antun Vrdoljak koji je prije Atlante prognozirao 6 medalja i u suprotnom najavio trčanje kao od majke rođen po zagrebačkom Trgu bana Jelačića. Ipak nije trčao, ali su zato rukometaše po povratku iz Atlante tisuće ljudi slavljenički dočekale u zračnoj luci i na Jelačićevom trgu. I opet je puzala poznata gusjenica.

Razdoblje od 1996. do 2003.[uredi VE | uredi]

Nakon olimpijskog zlata osvojenog 4. kolovoza 1996. uslijedio je polagani pad hrvatskoga rukometa i godine smjene generacija u kojima su rukometaši bili daleko od medalja. Započeo je niz ispadanja u osmini finala Svjetskih prvenstava. U Japanu 1997. Hrvatsku su izbacili Španjolci 31-25 pa je zauzela tek 13. mjesto. U Egiptu 1999. isto je učinila tadašnja Jugoslavija 30-23 ostavivši Hrvatsku na 10. mjestu. U Francuskoj 2001. reprezentaciju je u osmini finala nakon dvaju produžetaka (4 puta po 5 minuta) zaustavila Ukrajina 37-34 (29-29/33-33) gurnuvši je tako na 9. mjesto. Na prvenstvima Europe 1998., 2000. i 2002. osvajano je redom osmo, šesto i šesnaesto mjesto. Hrvatska je 2000. bila domaćinom Europskog prvenstva ali velika očekivanja od tog turnira nisu se ispunila. Nakon poraza od Slovenije u utakmici za 5. mjesto rukometaši su zauzeli tek 6. mjesto pa je propušten i plasman na Olimpijske igre 2000. u Sydneyu. Reprezentacija je tako ostala i bez mogućnosti da u Sydneyu brani zlato iz Atlante.

Razdoblje od 2002. do 2004.[uredi VE | uredi]

Nakon što je reprezentacija dosegla rezultatsko dno osvojivši posljednje 16. mjesto na Europskom prvenstvu 2002., vođenje momčadi je u ožujku 2002. povjereno Lini Červaru (nadimak Mago Di Umago / na hrvatski: Čarobnjak Iz Umaga) a on je od reprezentacije koja je pretrpila sedmogodišnju sušu medalja u dvije godine stvorio svjetske prvake i olimpijske pobjednike. U razdoblju između tih dvaju zlata Hrvatska je još zauzela 4. mjesto na Europskom prvenstvu 2004. u Sloveniji. Hrvatska je na i tom Euru uvjerljivo došla do polufinala da bi ju potom porazi protiv domaćina Slovenije u polufinalu i Danske u utakmici za 3. mjesto ostavili bez medalje.

Lino Červar, izbornik hrvatskih rukometaša u razdoblju od 2002. do 2010. godine. Čovjek koji je reprezentaciju nakon dugogodišnje krize rezultata vratio u vrh svjetskog rukometa.
Pozicija Igrači
Vratari Vlado Šola, Valter Matošević, Mario Kelentrić
Vanjski igrači Petar Metličić, Ivano Balić, Blaženko Lacković, Slavko Goluža, Tonči Valčić
Pivoti Božidar Jović, Renato Sulić, Igor Vori
Krila Mirza Džomba, Nikša Kaleb, Vedran Zrnić, Goran Šprem
Obrambeni igrači Denis Špoljarić, Davor Dominiković
Stručni stožer Lino Červar (izbornik), Irfan Smajlagić (pomoćni trener), Mirko Bašić (trener vratara), Josip Feldbauer (liječnik), Milorad Sakradžija (fizioterapeut), Antun Arić (fizioterapeut), Ivica Udovičić (tehniko), Ratko Balenović (direktor)

Dolaskom Line Červara i sazrijevanjem iznimno talentirane nove generacije s mladim Ivanom Balićem započinje preporod koji je kulminirao na Svjetskom prvenstvu u Portugalu 2003. Početak natjecanja je bio katastrofalan. Hrvatska je u prvoj utakmici izgubila od slabe Argentine s kojom su se u to vrijeme ozbiljne reprezentacije u službenim natjecanjima poigravale. Iako je na poluvremenu vodila 5 razlike, a 14 minuta prije kraja i sa 6 razlike Hrvatskoj to nije bilo dovoljno čak ni za neodlučeno. U samoj završnici utakmice hrvatski rukometaši su zapucali 5 uzastopnih napada, a Mirza Džomba je 20 sekundi prije kraja promašio za izjednačenje. Koliko su hrvatski igrači tu utakmicu odigrali loše govori i podatak o čak 6 promašenih sedmeraca. U sivilo hrvatske vrste uklopio se i Petar Metličić koji je zbog udaranja suparnika dobio crveni karton. Na poluvremenu druge utakmice protiv još slabije momčadi Saudijske Arabije Hrvatska je gubila sa 2 razlike i ponovo igrala očajno. Ipak momčad je smogla snage da pobijedi tu utakmicu. Preokret je bio čudesan - u skupini je pobjedama u dramatičnim završnicama protiv velikana Rusije, Francuske i Mađarske osigurano prvo mjesto, da bi u drugom dijelu Hrvati bili uvjerljivi protiv Egipta i Danske. U polufinalu su Pakleni nakon 2 produžetka (4 puta po 5 minuta) svladali Španjolce 39-37 (26-26/31-31) a u velikom finalu nadigrali Njemačku 34-31 i osvojili svoj prvi naslov svjetskih prvaka ispisavši tako zasigurno jednu od najljepših priča u povijesti hrvatskog sporta.

Pozicija Igrači
Vratari Vlado Šola, Venio Losert, Valter Matošević
Vanjski igrači Petar Metličić, Ivano Balić, Blaženko Lacković, Slavko Goluža, Drago Vuković
Pivoti Igor Vori
Krila Mirza Džomba, Nikša Kaleb, Vedran Zrnić, Goran Šprem
Obrambeni igrači Denis Špoljarić, Davor Dominiković
Stručni stožer Lino Červar (izbornik), Irfan Smajlagić (pomoćni trener), Zdenko Zorko (trener vratara), Milorad Sakradžija (fizioterapeut), Josip Feldbauer (liječnik), Stanislav Peharec (somatoped), Ivica Udovičić (direktor)

Godine 2004. održavale su se Olimpijske igre u Ateni. Reprezentacija je nastavila sa odličnim igrama i trijumfirala u svih 8 odigranih utakmica. U dramatičnom finalnom ogledu rukometaši su pobijedili Njemačku s 26-24 te naslovu svjetskih prvaka dodali i olimpijsko zlato. U posljednjih 5 minuta ušlo se s golom prednosti za Hrvatsku, a tada je Nikša Kaleb koji dotad nije zabio ni pogodak s 3 uzastopna gola zapečatio veliku pobjedu. Zlato je još veći pothvat kad se zna da je Hrvatska u Atenu doputovala bez najboljeg kružnog napadača Renata Sulića, bez važnog igrača u obrani Tončija Valčića i bez bolesnog Patrika Ćavara.

Razdoblje od 2004. do 2010.[uredi VE | uredi]

Nakon odličnih rezultata mnoge momčadi smatrale su ih jednim od pretendenata za iduće veliko natjecanje koje se održavalo u Tunisu. U završnici tog prvenstva Hrvatska je izgubila od reprezentacije Španjolske, te su se morali zadovoljiti drugim mjestom. Na Europskom prvenstvu u Švicarskoj 2006. godine hrvatska reprezentacija je osvojila skupinu, ali su neočekivano ispali u polufinalu natjecanja od Francuske, a u susretu za treće mjesto ponovno su izgubili od Danske. Iste te 2006. godine, Hrvatska je po prvi puta trijumfirala na Svjetskom rukometnom kupu, koji se održao u Njemačkoj i Švedskoj, svladavši u dramatičnom finalu Tunis.

Na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2007. hrvatski rukometaši su pobjede ostvarili na prvih sedam utakmica, a zatim je u četvrtfinalu kobna bila Francuska. Nakon toga Hrvatska je dobila još dvije utakmice te je s devet pobjeda i jednim porazom završila na petom mjestu. Mnogi novinari i rukometaši su isticali da je Hrvatska igrala najbolji rukomet od svih reprezentacija sudionica. Godinu dana kasnije na Europskom prvenstvu u Norveškoj momčad Hrvatske stigla je sve do finala u kojem su poraženi od reprezentacije Danske. U natjecanju po skupinama momčad Hrvatske imala je puno problema sa ozljedama ključnih igrača, što je bio uzrok poraza od Danaca.

Na Olimpijskim igrama u Pekingu Hrvatska je zauzela četvrto mjesto nakon poraza od Francuske i Španjolske. Na svjetskom prvenstvu održanom u Hrvatskoj 2009. godine rukometna reprezentacija je nanizala devet pobjeda u nizu ali je u finalu ponovno bila kobna Francuska te je osvojena srebrna medalja. Na Europskom prvenstvu u Austriji 2010. godine Hrvatska je osvojila prvo mjesto u skupinama u prvom i drugom krugu te s Poljskom igra polufinale. Hrvatska je pobijedila Poljake u polufinalu ali je u finalu nažalost ponovo poražena od Francuza.

Razdoblje od 2010. -[uredi VE | uredi]

Nakon odlaska trofejnog izbornika Line Červara hrvatske rukometaše preuzima Slavko Goluža i na svom prvom velikom natjecanju, na SP 2011. u Švedskoj godine osvaja 5. mjesto. Hrvatska reprezentacija je u Švedskoj prikazala svoju najlošiju igru još od 2002. godine i prvi put nakon 2002. nije po kvaliteti igre bila među 3 najbolje svjetske momčadi. Od jačih protivnika Hrvatska je pobijedila Poljsku i sa čak 18 pogodaka razlike deklasirala osrednju Argentinu koja je je ranije izenađujuće pobijedila kvalitetnog domaćina Švedsku s 5 razlike. Usprkos ekstremnoj uvjerljivosti protiv Argentinaca s kojima su se ostale ekipe mučile, Hrvatska je izgubila utakmice protiv snažne Danske i domaćina Švedske, te remizirala sa tek solidnom Srbijom. To sve skupa nije bilo dovoljno za plasman u polufinale. Hrvatska je u drugom krugu ostala treća u svojoj skupini a u polufinale su se plasirale Danska kao prvoplasirana u skupini i Švedska kao drugoplasirana. Hrvatska na kraju u utakmici za 5. mjesto pobjeđuje Island. Vedran Zrnić je izabran u najbolju sedmorku prvenstva kao desno krilo.

Na EP 2012. u Srbiji Hrvatska je solidno igrala. Pobijedila je Island, Sloveniju, Norvešku i Francusku, remizirala s Mađarskom, te izgubila od Španjolske. Francuzi su na prvenstvo došli natjecateljski potpuno nepripremljeni i već s mislima na predstojeće ljetne olimpijske igre u srpnju i kolovozu 2012. Njihovi igrači su manje pažnje posvetili treniranju a više fotografiranju i dijeljenju autograma. Stoga pobjeda Hrvatske od 7 razlike nad Francuskom nije bila odraz niti kvalitete Hrvata niti slabosti njihovih tradicionalnih galskih rivala. U polufinalu Srbija pobjeđuje Hrvatsku sa 4 razlike na krilima domaće publike i uz pomoć velike motiviranosti temeljene ne samo na susjedskim i sportskim već i povijesno političkim razlozima. U utakmici za 3. mjesto Hrvatska pobjedom uzvraća Španjolcima za poraz u grupnoj fazi. Marko Kopljar je izabran u najbolju sedmorku prvenstva kao desni vanjski igrač.

Na OI 2012. u Londonu Hrvatska je s lakoćom i uvjerljivo pobjedila svih 5 protivnika u grupi s prosjekom od 8.2 gola razlike po utakmici (Južnu Koreju sa 10 razlike, Srbiju sa 8, Mađarsku sa 7, Dansku sa 11 te Španjolsku sa 5 razlike. Hrvatska je u grupnim utakmicama igrala briljantno. Kvalitetno je završavala napade, imala mnogo brzih kontri i odličnu obranu 5-1 sa bivšim napadačkim mozartom Ivanom Balićem kao isturenim braničem. Hrvatska je u toj grupnoj fazi igrala svoj daleko najbolji rukomet od neovisnosti i jedan od najboljih viđenih u povijesti svjetskog reprezentativnog rukometa. Poraz od 11 razlike koji je Hrvatska nanijela velikoj Danskoj je od strane Danaca okarakteriziran kao jedan od najtežih poraza u njihovoj povijesti. Nakon tih početnih rukometnih rapsodija Hrvatska je bila veliki favorit za zlato. Ipak, Hrvatska se potpuno neočekivano mučila protiv tek solidnog Tunisa u četvrtfinalu te čak zaostajala 1 razlike na poluvremenu. Tunižani su igrali veoma grubo. Stalno su ulazili u fizičke duele s Hrvatima i nesportski ih udarali a ponekad su čak kod bočnih linija igrališta pokušavali izgurati hrvatske igrače izvan terena. S obzirom da Tunižani nisu mogli svoj žestoki agresivni tempo iz prvog poluvremena držati svih 60 minuta Hrvati su poboljšali svoju igru, preokrenuli rezultat s poluvremena i na kraju pobijedili sa 2 pogotka prednosti. U polufinalnoj utakmici Francuska je odmah na početku povela 3-0 protiv Hrvatske. Premda je Hrvatska imala mnogo više promašenih šuteva prema golu od Francuske na poluvremenu je Francuska vodila samo 2 razlike. Francuski i napad i obrana su tijekom čitave utakmice bili dosta lošiji nego u radoblju od 2006.-2011. Francuska je teško stvarala šanse za gol pa je mnogo manje pucala a s druge strane nije nikako uspijevala zaustaviti Hrvate u stvaranju šansi i polušansi. Usprkos tome realizacija hrvatskih napada u šansama i polušansama je bila iznimno loša. Hrvati su u relativno izglednim prilikama imali veliki broj šuteva ili obranjenih od francuskog golmana Thierrya Omeyera ili bi promašili čitav gol. Posebno se ispromašivao jedan od najboljih hrvatskih igrača Domagoj Duvnjak kojemu je to bila jedna od najlošijih utakmica u karijeri. Hrvatska je cijelu utakmicu pokušavala stići rezultat te je u nekoliko navrata dolazila na 2 gola zaostatka i bila blizu izjednačenja no tehničke pogreške u ključnim trenutcima i nepreciznost šutiranja na gol su je u tome spriječili. Nakon što je Hrvatska propustila mnogo šansi za izjednačenje Francuska je povela 5 razlike i mirno privela utakmicu kraju s pobjedom od 25-22. U utakmici za 3. mjesto Hrvatska po drugi put sa 7 razlike na istom turniru pobjeđuje Mađarsku. Ivan Čupić je bio drugi najbolji stijelac olimpijskog turnira i po broju golova i po postotku realizacije upućenih šuteva te je izabran u najbolju sedmorku prvenstva kao desno krilo.

Na svjetskom prvenstvu 2013. održanom u Španjolskoj Hrvatska ponovo pobjeđuje svih pet utakmica u skupini uključujući kvalitetnu Mađarsku sa 9 razlike i domaćina sa 2 razlike u utakmici koja je bila dvosjekli mač. Pobjeda u toj utakmici bi pobjedniku donijela prvo mjesto u skupini, dobru atmosferu u momčadi i samopouzdanje u vlastite mogućnosti protiv jakih protivnika no poraz bi otvorio lakši put do finala jer bi se izbjeglo kvalitetne i iskusne momčadi poput Francuske i Danske u četvrtfinalu odnosno polufinalu. U daljnim eliminacijskim fazama Hrvatska s lakoćom pobjeđuje slabu Bjelorusiju u osmini finala te se u četvrtfinalu sa čak 7 pogodaka razlike osvećuje Francuskoj za poraz na OI u Londonu. U toj utakmici Drago Vuković je rano dobio crveni karton a Hrvatska je zbog ranijih ozljeda imala manji broj raspoloživih vanjskih igrača. Ipak Francuska čiji se blagi pad kvalitete usprkos osvajanju olimpijskog zlata osjetio i na prethodna 2 natjecanja, na prvenstvu u Španjolskoj opet nije bila na svojoj najvišoj razini viđenoj 2011. i ranije. Izmorenost manjkom raspoloživih vanjskih igrača te iscrpljenost naporima protiv Francuza i Vukovićevim izostankom zbog utakmice suspenzije uzrokovali su u polufinalu poraz od jake Danske sa 6 razlike. U utakmici za treće mjesto Hrvatska bez većih problema pobjeđuje iznenađenje prvenstva Sloveniju sa 5 razlike i osvaja svjetsku broncu sa 8 pobjeda i 1 porazom. Domagoj Duvnjak je izabran u najbolju sedmorku prvenstva kao najbolji srednji vanjski igrač/playmaker.

Na EP 2014. u Danskoj hrvatska reprezentacija se ponovno plasirala u polufinale gdje je igrala protiv domaćina. Hrvatska je odlično odigrala prvo poluvrijeme i otišla na odmor s 2 gola prednosti. Iako su na početku drugog dijela imali prvi napad, dva igrača više i priliku da povedu s tri razlike, hrvatski igrači su promašili nekoliko napada zaredom što su Danci iskoristili i izjednačili rezultat a kasnije i poveli 3 razlike. Hrvatska je sredinom drugog poluvremena uspjela stići tu prednost i izjednačiti no ponovo nekoliko hrvatskih neiskorištenih napada vraća Dance na prednost od 3 razlike koju više nisu ispustili te su mirno priveli utakmicu kraju i pobijedili Hrvatsku s 2 razlike. U utakmici za broncu Španjolska je vodila protiv Hrvatske većinu utakmice. Hrvatska je pri kraju nekoliko puta imala priliku da izjednači no nepreciznost u dodavanju ju je u tome spriječila te je Hrvatska na kraju ostala bez medalje i zauzela 4. mjesto na prvenstvu.

Poznate utakmice[uredi VE | uredi]

Datum Mjesto Utakmica Natjecanje/bilješke
14. lipnja 1942. Flag of Hungary.svg Puskás Ferenc Stadion, Budimpešta, Mađarska Flag of Croatia.svg Hrvatska 0 - 9 Mađarska Flag of Hungary.svg Prvi međunarodni nastup / Veliki rukomet
14. siječnja 1991. Flag of Croatia.svg Kutija Šibica, Zagreb, Hrvatska Flag of Croatia.svg Hrvatska 23 - 23 Japan Flag of Japan.svg Prvi međunarodni nastup nakon stjecanja državnosti
3. lipnja 1994. Flag of Portugal.svg Complexo Desportivo de Almada, Almada, Portugal Flag of Croatia.svg Hrvatska 25 - 27 Francuska Flag of France.svg Prvi krug EP 1994.
11. lipnja 1994. Flag of Portugal.svg Pavilhão Rosa Mota, Porto, Portugal Flag of Croatia.svg Hrvatska 21 - 24 Švedska Flag of Sweden.svg Polufinale EP 1994.
12. lipnja 1994. Flag of Portugal.svg Pavilhão Rosa Mota, Porto, Portugal Flag of Croatia.svg Hrvatska 24 - 23 Danska Flag of Denmark.svg Utakmica za broncu na EP 1994.
16. svibnja 1995. Flag of Iceland.svg Digranes, Kópavogur, Island Flag of Croatia.svg Hrvatska 18-18 / 7-7 (4x5min) / 4-3 (7m) Tunis Flag of Tunisia.svg Osmina finala SP 1995.
17. svibnja 1995. Flag of Iceland.svg Kaplakriki, Hafnarfjörður, Island Flag of Croatia.svg Hrvatska 30 - 16 Egipat Flag of Egypt.svg Četvrtfinale SP 1995.
19. svibnja 1995. Flag of Iceland.svg Laugardalshöll, Reykjavik, Island Flag of Croatia.svg Hrvatska 28 - 25 Švedska Flag of Sweden.svg Polufinale SP 1995.
21. svibnja 1995. Flag of Iceland.svg Laugardalshöll, Reykjavik, Island Flag of Croatia.svg Hrvatska 19 - 23 Francuska Flag of France.svg Finale SP 1995.
31. svibnja 1996. Flag of Spain.svg Pabellón Puerta de Santa María, Ciudad Real, Španjolska Flag of Croatia.svg Hrvatska 27 - 25 Češka Flag of the Czech Republic.svg Utakmica za 5. mjesto na EP 1996.
29. lipnja 1996. Flag of Germany.svg Baunatal, Njemačka Flag of Croatia.svg Hrvatska 23 - 28 Njemačka Flag of Germany.svg 100. utakmica / Prijateljska utakmica
29. srpnja 1996. Flag of the United States.svg Georgia World Congress Center, Atlanta, SAD Flag of Croatia.svg Hrvatska 25 - 24 Rusija Zastava Ruske Federacije.svg Prvi krug OI 1996.
31. srpnja 1996. Flag of the United States.svg Georgia World Congress Center, Atlanta, SAD Flag of Croatia.svg Hrvatska 18 - 27 Švedska Flag of Sweden.svg Prvi krug OI 1996.
2. kolovoza 1996. Flag of the United States.svg Georgia World Congress Center, Atlanta, SAD Flag of Croatia.svg Hrvatska 24 - 20 Francuska Flag of France.svg Polufinale OI 1996.
4. kolovoza 1996. Flag of the United States.svg Georgia World Congress Center, Atlanta, SAD Flag of Croatia.svg Hrvatska 27 - 26 Švedska Flag of Sweden.svg Finale OI 1996.
10. svibnja 1997. Flag of France.svg Palais omnisports de Paris-Bercy, Pariz, Francuska Flag of Croatia.svg Hrvatska 27 - 26 Francuska Flag of France.svg 3. kolo Pariškog turnira
27. svibnja 1997. Flag of Japan.svg Kumamoto City Gymnasium, Kumamoto, Japan Flag of Croatia.svg Hrvatska 25 - 31 Španjolska Flag of Spain.svg Osmina finala SP 1997.
10. ožujka 1998. Flag of Germany.svg Ludwigshafen, Njemačka Flag of Croatia.svg Hrvatska 21 - 28 Francuska Flag of France.svg Prvi krug Superlige 1998.
3. lipnja 1998. Flag of Italy.svg Meranarena, Merano, Italija Flag of Croatia.svg Hrvatska 14 - 29 Rusija Zastava Ruske Federacije.svg Najveći poraz (-15) / Prvi krug EP 1998.
6. lipnja 1998. Flag of Italy.svg Palaonda, Bolzano, Italija Flag of Croatia.svg Hrvatska 28 - 30 Francuska Flag of France.svg Utakmica za 7. mjesto na EP 1998.
9. lipnja 1999. Flag of Egypt.svg Mubarak Hall, Ismaïlia, Egipat Flag of Croatia.svg Hrvatska 23 - 30 Jugoslavija Flag of SFR Yugoslavia.svg Osmina finala SP 1999.
27. siječnja 2000. Flag of Croatia.svg Dom sportova, Zagreb, Hrvatska Flag of Croatia.svg Hrvatska 26 - 26 Francuska Flag of France.svg 200. utakmica / Prvi krug EP 2000.
29. siječnja 2000. Flag of Croatia.svg Dom sportova, Zagreb, Hrvatska Flag of Croatia.svg Hrvatska 24 - 25 Slovenija Flag of Slovenia.svg Utakmica za 5. mjesto na EP 2000.
24. siječnja 2001. Flag of France.svg Palais des sports de Besançon, Besançon, Francuska Flag of Croatia.svg Hrvatska 41 - 12 SAD Flag of the United States.svg Najveća pobjeda (+29) / Prvi krug SP 2001.
31. siječnja 2001. Flag of France.svg Palais des sports de Marseille, Marseille, Francuska Flag of Croatia.svg Hrvatska 29 - 29 / 5 - 8 (4x5min) Ukrajina Flag of Ukraine.svg Osmina finala SP 2001.
27. siječnja 2002. Flag of Sweden.svg Kinnarps Arena, Jönköping, Švedska Flag of Croatia.svg Hrvatska 27 - 29 Francuska Flag of France.svg Prvi krug EP 2002.
25. siječnja 2003. Flag of Portugal.svg ICEC Exhibition and Congress Centre, Funchal, Portugal Flag of Croatia.svg Hrvatska 23 - 22 Francuska Flag of France.svg Prvi krug SP 2003.
1. veljače 2003. Flag of Portugal.svg MEO Arena, Lisabon, Portugal Flag of Croatia.svg Hrvatska 26 - 26 / 13 - 11 (4x5min) Španjolska Flag of Spain.svg Polufinale SP 2003.
2. veljače 2003. Flag of Portugal.svg MEO Arena, Lisabon, Portugal Flag of Croatia.svg Hrvatska 34 - 31 Njemačka Flag of Germany.svg Finale SP 2003.
29. listopada 2003. Flag of Germany.svg Leipzig, Njemačka Flag of Croatia.svg Hrvatska 23 - 22 Francuska Flag of France.svg Prvi krug Superlige 2003.
31. siječnja 2004. Flag of Slovenia.svg Dvorana Tivoli, Ljubljana, Slovenija Flag of Croatia.svg Hrvatska 25 - 27 Slovenija Flag of Slovenia.svg Polufinale EP 2004.
1. veljače 2004. Flag of Slovenia.svg Dvorana Tivoli, Ljubljana, Slovenija Flag of Croatia.svg Hrvatska 27 - 31 Danska Flag of Denmark.svg Utakmica za broncu na EP 2004.
27. kolovoza 2004. Flag of Greece.svg Olimpijska Hellinicon Arena, Atena, Grčka Flag of Croatia.svg Hrvatska 33 - 31 Mađarska Flag of Hungary.svg Polufinale OI 2004.
29. kolovoza 2004. Flag of Greece.svg Olimpijska Hellinicon Arena, Atena, Grčka Flag of Croatia.svg Hrvatska 26 - 24 Njemačka Flag of Germany.svg Finale OI 2004.
17. studenog 2004. Flag of Sweden.svg Kinnarps Arena, Jönköping, Švedska Flag of Croatia.svg Hrvatska 24 - 25 Švedska Flag of Sweden.svg 300. utakmica / Prvi krug Svjetskog rukometnog kupa 2004.
5. veljače 2005. Flag of Tunisia.svg Salle Omnisport de Rades, Radès, Tunis Flag of Croatia.svg Hrvatska 35 - 32 Francuska Flag of France.svg Polufinale SP 2005.
6. veljače 2005. Flag of Tunisia.svg Salle Omnisport de Rades, Radès, Tunis Flag of Croatia.svg Hrvatska 34 - 40 Španjolska Flag of Spain.svg Finale SP 2005.
30. lipnja 2005. Flag of Spain.svg Infanta Cristina Sports Hall, Roquetas de Mar, Španjolska Flag of Croatia.svg Hrvatska 29 - 28 Srbija i Crna Gora Flag of Serbia and Montenegro.svg Polufinale MI 2005.
2. srpnja 2005. Flag of Spain.svg Infanta Cristina Sports Hall, Roquetas de Mar, Španjolska Flag of Croatia.svg Hrvatska 21 - 28 Španjolska Flag of Spain.svg Finale MI 2005.
29. listopada 2005. Flag of Germany.svg Gerry Weber Stadion, Halle (Vestfalija), Njemačka Flag of Croatia.svg Hrvatska 26 - 33 Francuska Flag of France.svg Polufinale Superlige 2005.
4. veljače 2006. Flag of Switzerland.svg Hallenstadion, Zürich, Švicarska Flag of Croatia.svg Hrvatska 23 - 29 Francuska Flag of France.svg Polufinale EP 2006.
5. veljače 2006. Flag of Switzerland.svg Hallenstadion, Zürich, Švicarska Flag of Croatia.svg Hrvatska 27 - 32 Danska Flag of Denmark.svg Utakmica za broncu na EP 2006.
29. listopada 2006. Flag of Sweden.svg Baltiska Hallen, Malmö, Švedska Flag of Croatia.svg Hrvatska 29 - 29 / 4 - 2 (7m) Tunis Flag of Tunisia.svg Finale Svjetskog rukometnog kupa 2006.
30. siječnja 2007. Flag of Germany.svg Kölnarena, Koln, Njemačka Flag of Croatia.svg Hrvatska 18 - 21 Francuska Flag of France.svg Četvrtfinale SP 2007.
1. veljače 2007. Flag of Germany.svg Kölnarena, Koln, Njemačka Flag of Croatia.svg Hrvatska 35 - 27 Španjolska Flag of Spain.svg Utakmica za 6. mjesto na SP 2007.
3. veljače 2007. Flag of Germany.svg Kölnarena, Koln, Njemačka Flag of Croatia.svg Hrvatska 34 - 25 Rusija Zastava Ruske Federacije.svg Utakmica za 5. mjesto na SP 2007.
22. siječnja 2008. Flag of Norway.svg Stavanger Idrettshall, Stavanger, Norveška Flag of Croatia.svg Hrvatska 20 - 30 Danska Flag of Denmark.svg Drugi krug EP 2008.
26. siječnja 2008. Flag of Norway.svg Håkons Hall, Lillehammer, Norveška Flag of Croatia.svg Hrvatska 24 - 23 Francuska Flag of France.svg Polufinale EP 2008.
27. siječnja 2008. Flag of Norway.svg Håkons Hall, Lillehammer, Norveška Flag of Croatia.svg Hrvatska 20 - 24 Danska Flag of Denmark.svg Finale EP 2008.
14. kolovoza 2008. Flag of the People's Republic of China.svg Olympic Sports Centre Gymnasium, Peking, Kina Flag of Croatia.svg Hrvatska 19 - 23 Francuska Flag of France.svg Prvi krug OI 2008.
20. kolovoza 2008. Flag of the People's Republic of China.svg Olympic Sports Centre Gymnasium, Peking, Kina Flag of Croatia.svg Hrvatska 26 - 24 Danska Flag of Denmark.svg Četvrtfinale OI 2008.
22. kolovoza 2008. Flag of the People's Republic of China.svg Beijing National Indoor Stadium, Peking, Kina Flag of Croatia.svg Hrvatska 23 - 25 Francuska Flag of France.svg Polufinale OI 2008.
24. kolovoza 2008. Flag of the People's Republic of China.svg Beijing National Indoor Stadium, Peking, Kina Flag of Croatia.svg Hrvatska 29 - 35 Španjolska Flag of Spain.svg Utakmica za broncu na OI 2008.
24. siječnja 2009. Flag of Croatia.svg Arena Zagreb, Zagreb, Hrvatska Flag of Croatia.svg Hrvatska 27 - 22 Mađarska Flag of Hungary.svg 400. utakmica / Drugi krug SP 2009.
27. siječnja 2009. Flag of Croatia.svg Arena Zagreb, Zagreb, Hrvatska Flag of Croatia.svg Hrvatska 22 - 19 Francuska Flag of France.svg Drugi krug SP 2009.
30. siječnja 2009. Flag of Croatia.svg Arena Zagreb, Zagreb, Hrvatska Flag of Croatia.svg Hrvatska 29 - 23 Poljska Flag of Poland.svg Polufinale SP 2009.
1. veljače 2009. Flag of Croatia.svg Arena Zagreb, Zagreb, Hrvatska Flag of Croatia.svg Hrvatska 19 - 24 Francuska Flag of France.svg Finale SP 2009.
30. siječnja 2010. Flag of Austria.svg Wiener Stadthalle, Beč, Austrija Flag of Croatia.svg Hrvatska 24 - 21 Poljska Flag of Poland.svg Polufinale EP 2010.
31. siječnja 2010. Flag of Austria.svg Wiener Stadthalle, Beč, Austrija Flag of Croatia.svg Hrvatska 21 - 25 Francuska Flag of France.svg Finale EP 2010.
9. siječnja 2011. Flag of France.svg Palais omnisports de Paris-Bercy, Pariz, Francuska Flag of Croatia.svg Hrvatska 27 - 28 Francuska Flag of France.svg Finale Pariškog turnira
28. siječnja 2011. Flag of Sweden.svg Kristianstad Arena, Kristianstad, Švedska Flag of Croatia.svg Hrvatska 34 - 33 Island Flag of Iceland.svg Utakmica za 5. mjesto na SP 2011.
24. siječnja 2012. Flag of Serbia.svg Sportsko-poslovni centar "Vojvodina", Novi Sad, Srbija Flag of Croatia.svg Hrvatska 29 - 22 Francuska Flag of France.svg Drugi krug EP 2012.
27. siječnja 2012. Flag of Serbia.svg Beogradska arena, Beograd, Srbija Flag of Croatia.svg Hrvatska 22 - 26 Srbija Flag of Serbia.svg Polufinale EP 2012.
29. siječnja 2012. Flag of Serbia.svg Beogradska arena, Beograd, Srbija Flag of Croatia.svg Hrvatska 31 - 27 Španjolska Flag of Spain.svg Utakmica za broncu na EP 2012.
4. kolovoza 2012. Flag of the United Kingdom.svg Copper Box, London, Ujedinjeno Kraljevstvo Flag of Croatia.svg Hrvatska 32 - 21 Danska Flag of Denmark.svg Prvi krug OI 2012.
8. kolovoza 2012. Flag of the United Kingdom.svg Basketball Arena, London, Ujedinjeno Kraljevstvo Flag of Croatia.svg Hrvatska 25 - 23 Tunis Flag of Tunisia.svg Četvrtfinale OI 2012.
10. kolovoza 2012. Flag of the United Kingdom.svg Basketball Arena, London, Ujedinjeno Kraljevstvo Flag of Croatia.svg Hrvatska 22 - 25 Francuska Flag of France.svg Polufinale OI 2012.
12. kolovoza 2012. Flag of the United Kingdom.svg Basketball Arena, London, Ujedinjeno Kraljevstvo Flag of Croatia.svg Hrvatska 33 - 26 Mađarska Flag of Hungary.svg Utakmica za broncu na OI 2012.
23. siječnja 2013. Flag of Spain.svg Pabellón Príncipe Felipe, Zaragoza, Španjolska Flag of Croatia.svg Hrvatska 30 - 23 Francuska Flag of France.svg Četvrtfinale SP 2013.
25. siječnja 2013. Flag of Spain.svg Palau Sant Jordi, Barcelona, Španjolska Flag of Croatia.svg Hrvatska 24 - 30 Danska Flag of Denmark.svg Polufinale SP 2013.
26. siječnja 2013. Flag of Spain.svg Palau Sant Jordi, Barcelona, Španjolska Flag of Croatia.svg Hrvatska 31 - 26 Slovenija Flag of Slovenia.svg Utakmica za broncu na SP 2013.
29. lipnja 2013. Flag of Turkey.svg Lütfullah Aksungur Sports Hall, Adana, Turska Flag of Croatia.svg Hrvatska 23 - 21 Italija Flag of Italy.svg Polufinale MI 2013.
30. lipnja 2013. Flag of Turkey.svg Lütfullah Aksungur Sports Hall, Adana, Turska Flag of Croatia.svg Hrvatska 23 - 28 Egipat Flag of Egypt.svg Finale MI 2013.
3. studenog 2013. Flag of Norway.svg Telenor Arena, Bærum, Norveška Flag of Croatia.svg Hrvatska 24 - 29 Francuska Flag of France.svg 3. kolo Bring kupa
19. siječnja 2014. Flag of Denmark.svg NRGi Arena, Aarhus, Danska Flag of Croatia.svg Hrvatska 25 - 27 Francuska Flag of France.svg Drugi krug EP 2014.
21. siječnja 2014. Flag of Denmark.svg NRGi Arena, Aarhus, Danska Flag of Croatia.svg Hrvatska 33 - 25 Rusija Zastava Ruske Federacije.svg 500. utakmica / Drugi krug EP 2014.
24. siječnja 2014. Flag of Denmark.svg Jyske Bank Boxen, Herning, Danska Flag of Croatia.svg Hrvatska 27 - 29 Danska Flag of Denmark.svg Polufinale EP 2014.
26. siječnja 2014. Flag of Denmark.svg Jyske Bank Boxen, Herning, Danska Flag of Croatia.svg Hrvatska 28 - 29 Španjolska Flag of Spain.svg Utakmica za broncu na EP 2014.


Trenutačna momčad[uredi VE | uredi]

Br. Ime Klub Pozicija Datum rođenja Visina Težina Nastupi* Golovi*
Vratari
25  Mirko Alilović  Flag of Hungary.svg KC Veszprém vratar 15. rujna 1985. 200 cm 110 kg 125 0
1  Venio Losert  Flag of Poland.svg Vive Targi Kielce vratar 25. srpnja 1976. 191 cm 92 kg 211 0
Krilni igrači
26  Manuel Štrlek  Flag of Poland.svg Vive Targi Kielce lijevo krilo 1. prosinca 1988. 181 cm 79 kg 66 204
29  Ivan Ninčević  Flag of Belarus.svg Dinamo Minsk lijevo krilo 27. listopada 1981. 184 cm 88 kg 53 91
13  Zlatko Horvat  Flag of Croatia.svg RK Croatia Osiguranje Zagreb desno krilo 25. rujna 1984. 179 cm 80 kg 86 198
27  Ivan Čupić  Flag of Poland.svg Vive Targi Kielce desno krilo 27. ožujka 1986. 178 cm 78 kg 85 332
Pivoti
9  Igor Vori  Flag of France.svg PSG Handball pivot 20. rujna 1980. 203 cm 114 kg 209 540
28  Željko Musa  Flag of Poland.svg Vive Targi Kielce pivot 8. siječnja 1986. 200 cm 114 kg 59 32
Vanjski igrači
6  Blaženko Lacković  Flag of Germany.svg HSV Hamburg lijevi vanjski 25. prosinca 1980. 196 cm 99 kg 196 576
10  Jakov Gojun  Flag of France.svg PSG Handball lijevi vanjski 18. travnja 1986. 204 cm 110 kg 92 54
23  Stipe Mandalinić  Flag of Croatia.svg RK Croatia Osiguranje Zagreb lijevi vanjski 9. rujna 1992. 195 cm 90 kg 11 12
20  Damir Bičanić  Flag of France.svg Chambéry Savoie Handball lijevi vanjski 29. lipnja 1985. 194 cm 95 kg 63 113
32  Ivan Slišković  Flag of Slovenia.svg RK Celje lijevi vanjski 23. listopada 1991. 197 cm 98 kg 9 23
5  Domagoj Duvnjak  Flag of Germany.svg HSV Hamburg srednji vanjski 1. lipnja 1988. 197 cm 99 kg 125 396
22  Josip Valčić  Flag of Croatia.svg RK Croatia Osiguranje Zagreb srednji vanjski 21. travnja 1984. 190 cm 96 kg 30 24
14  Drago Vuković  Flag of Germany.svg TuS Nettelstedt-Lübbecke srednji vanjski 3. kolovoza 1983. 194 cm 93 kg 138 212
21  Denis Buntić  Flag of Poland.svg Vive Targi Kielce desni vanjski 13. listopada 1982. 199 cm 110 kg 116 261
7  Luka Stepančić  Flag of Croatia.svg RK Croatia Osiguranje Zagreb desni vanjski 20. studenog 1990. 201 cm 97 kg 14 19
8  Marko Kopljar  Flag of France.svg PSG Handball desni vanjski 12. veljače 1986. 210 cm 108 kg 93 164

* Ažurirano: 10. siječnja 2014.

Plasmani na velikim (službenim) natjecanjima[uredi VE | uredi]

Hrvatska rukometna reprezentacija 9. siječnja 2010. S lijeva na desno: Čupić, Čarapina, Balić, Vuković, Lacković, Mataija, Buntić, Štrlek, Valčić, Marić, Kopljar, Gojun, Zrnić, Alilović, Duvnjak i Vori.
Godina Olimpijske igre Svjetska prvenstva Europska prvenstva Mediteranske igre
1991.
1992. bez nastupa
1993. kvalifikacije Gold medal with cup.svg zlato
1994. Bronze medal with cup.svg bronca
1995. Silver medal with cup.svg srebro
1996. Gold medal with cup.svg zlato 5.
1997. 13. Gold medal with cup.svg zlato
1998. 8.
1999. 10.
2000. kvalifikacije 6.
2001. 9. Gold medal with cup.svg zlato
2002. 16.
2003. Gold medal with cup.svg zlato
2004. Gold medal with cup.svg zlato 4.
2005. Silver medal with cup.svg srebro Silver medal with cup.svg srebro
2006. 4.
2007. 5.
2008. 4. Silver medal with cup.svg srebro
2009. Silver medal with cup.svg srebro bez nastupa[6]
2010. Silver medal with cup.svg srebro
2011. 5.
2012. Bronze medal with cup.svg bronca Bronze medal with cup.svg bronca
2013. Bronze medal with cup.svg bronca Silver medal with cup.svg srebro
2014. 4.


Plasmani na neslužbenim natjecanjima[uredi VE | uredi]

Svjetski rukometni kup [7] [8][uredi VE | uredi]

Superliga [9][uredi VE | uredi]

Pariški turnir [10][uredi VE | uredi]

Elfag kup [11] [12] [13] [14] [15] [16] [17] [18][uredi VE | uredi]

Getman kup [19] [20] [21][uredi VE | uredi]

  • Silver medal with cup.svg srebro : 2002. u Ukrajini

Scandinavian Open [22] [23] [24] [25] [26] [27] [28] [29][uredi VE | uredi]

Interwetten kup[uredi VE | uredi]

  • Gold medal with cup.svg zlato : 2010. u Austriji
  • Silver medal with cup.svg srebro : 2008. u Austriji

Kup nacija[uredi VE | uredi]

  • 4. mjesto : 2011. u Srbiji

Croatia kup [30] [31] [32] [33] [34][uredi VE | uredi]

Bring kup [35] [36] [37] [38][uredi VE | uredi]

Plasmani na natjecanjima za mlađe dobne kategorije[uredi VE | uredi]

Svjetsko omladinsko prvenstvo[uredi VE | uredi]

  • Gold medal with cup.svg zlato : 2009. u Tunisu
  • Silver medal with cup.svg Silver medal with cup.svg srebro : 2007. u Bahrainu, 2013. u Mađarskoj
  • Bronze medal with cup.svg bronca : 2005. u Kataru
  • 8. mjesto : 2011. u Argentini

Svjetsko juniorsko prvenstvo[uredi VE | uredi]

Europsko omladinsko prvenstvo[uredi VE | uredi]

  • Gold medal with cup.svg Gold medal with cup.svg zlato : 2006. u Estoniji, 2010. u Crnoj Gori
  • Silver medal with cup.svg srebro : 2004. u Srbiji i Crnoj Gori
  • 5. mjesto : 2008. u Češkoj
  • 2 x 7. mjesto : 1999. u Portugalu, 2012. u Austriji
  • 9. mjesto : 2001. u Luksemburgu
  • 11. mjesto : 2003. u Poljskoj
  • 2 x kvalifikacije : 1994. u Izraelu, 1997. u Estoniji

Olimpijske igre mladih[uredi VE | uredi]

  • 2 x kvalifikacije : 2010. u Singapuru, 2014. u Nanjingu

Europsko juniorsko prvenstvo[uredi VE | uredi]

  • Silver medal with cup.svg srebro : 2012. u Turskoj
  • 5. mjesto : 1996. u Rumunjskoj
  • 6. mjesto : 1998. u Austriji
  • 7. mjesto : 2006. u Austriji
  • 8. mjesto : 2000. u Grčkoj
  • 2 x 11. mjesto : 2002. u Poljskoj, 2010. u Slovačkoj
  • 16. mjesto : 2008. u Rumunjskoj
  • kvalifikacije : 2004. u Latviji

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Nadimak hrvatske rukometne reprezentacije nadjenut od športskih novinara dugo je bio Pakleni. Taj nadimak prema riječima Davora Dominikovića potječe s nekog turnira na koji je rukometaše došao gledati Dario Šimić, igrač hrvatske nogometne reprezentacije poznate pod nadimkom Vatreni, pa je hrvatska rukometna reprezentacija, od strane medija, prozvana "paklenima". Taj nadimak se dugo zadržao, ali rukometaši su u više navrata isticali da im se ne sviđa naziv Pakleni. Mogu nas zvati kako hoće, ali nikako pakleni. To nam se nikako ne sviđa i ne volimo kada nas tako nazivaju - izjavio je Petar Metličić, kapetan hrvatske rukometne reprezentacije.

Tako je ubrzo smišljen nadimak Kauboji od samih rukometaša koji su zamolili športske novinare za vrijeme Svjetskoj rukometnog kupa u Švedskoj 2006. da koriste taj nadimak za hrvatsku rukometnu reprezentaciju. Kauboji su ubrzo zamijeniili dotadašnji nadimak u izvještajima športskih novinara. Prema riječima Petra Metličića nadimka Kauboji se dosjetio Ivano Balić. Nama je to baš simpatično jer se na parketu ponašamo baš kao na Divljem zapadu - istaknuo je Petar Metličić.[39]

Kada su pobjedu protiv Španjolske na Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj 2009. na terenu proslavili uz pjesmu Marijana Bana Morska vila, premda tu pjesmu već duže pjevaju nakon svih pobjeda, pjesma je postala prava himna i zaštitni znak svih hrvatskih pobjeda na tom prvenstvu i otuda i novi nadimak - Vilenjaci. To je ime također simpatično, no tko zna, možda ćemo do kraja natjecanja dobiti još koje i imati i neko novo ime - zaključio je Metličić. Napomenimo da rukometaši često odaberu neku pjesmu koju često pjevaju na nekom natjecanju, tako je "službena himna" Olimpijskih igara u Ateni 2004. i Svjetskog prvenstva u Tunisu 2005. bila pjesma Sve je ona meni koji su reprezentativci često pjevali nakon utakmica.

Državna nagrada za šport "Franjo Bučar"[uredi VE | uredi]

Hrvatska rukometna reprezentacija dvostruki je dobitnik Državne nagrade za šport "Franjo Bučar":

Sastavi na velikim natjecanjima[uredi VE | uredi]

Unutarnje poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Večernji List-U 500 utakmica rekorderi su Červar, Vori i Lac
  2. Proleksis Enciklopedija-Rukomet-Izbornici
  3. Hrvatski Rukometni Savez-Povijest rukometa
  4. Hrvatski Rukometni Portal-Razvoj rukometne igre u svijetu i našim krajevima
  5. HRT Sport-Preminuo Branko Kralj
  6. Index M.Pa.: Mediteranske igre bez hrvatskih rukometaša: "Ne želimo se osramotiti s B momčadi, 22. travnja 2011., preuzeto 11. srpnja 2011.
    Prema izjavi dopredsjednika HRS-a Zorana Gobca, razlog je taj što su se igrači prvog sastava poozljeđivali zbog toga što su bili preopterećeni i zamoreni igrajući na nekoliko velikih natjecanja u prethodnu godinu dana. Stoga HRS nije mogao poslati najjači sastav, a nije se želio osramotiti time što bi poslao B momčad koja nije prošla odgovarajuće pripreme.
  7. Statoil Svjetski Kup
  8. Arhiv Svjetskog Rukometnog Kupa
  9. Superliga Statistika 1998-1999-2001-2003
  10. Pariški Turnir
  11. Elfag 2002. Slobodna Dalmacija
  12. Elfag 2002. Vjesnik
  13. Elfag 2002. Sportnet
  14. Elfag 2002. Norges Håndballforbund
  15. Elfag 2003. Norges Håndballforbund
  16. Elfag 2004. Norges Håndballforbund
  17. Elfag 2005. Norges Håndballforbund
  18. Elfag-Popis Turnira Norges Håndballforbund
  19. Getman 2002. Sportnet Najava Turnira
  20. Getman 2002. Sportnet Rezultat
  21. Elfag 2002. & Getman 2002. Sportnet Ostvareni Plasmani
  22. Scandinavian Open 2003. Slobodna Dalmacija Najava Turnira
  23. Scandinavian Open 2003. Sportnet Forum
  24. Scandinavian Open 2001. Norges Håndballforbund
  25. Scandinavian Open 2003. Norges Håndballforbund
  26. Scandinavian Open 2006. Norges Håndballforbund
  27. Scandinavian Open 2007. Norges Håndballforbund
  28. Scandinavian Open 2012. Norges Håndballforbund
  29. Scandinavian Open 2013. Norges Håndballforbund
  30. Croatia Kup 2005. Plasman Lupus Istina
  31. Croatia Kup 2006. Index
  32. Croatia Kup 2007. Klix Ba
  33. Croatia Kup 2008. 057 Info Zadar
  34. Croatia Kup 2012 Plasman Jutarnji List
  35. Bring 2010. Norges Håndballforbund
  36. Bring 2011. Norges Håndballforbund
  37. Bring 2012. Norges Håndballforbund
  38. Bring 2013. Norges Håndballforbund
  39. Kauboji su Balićeva ideja

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]