Javni gradski promet u Zagrebu

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Niskopodni tramvaj TMK 2200.
ZET-ov autobus Mercedes-Benz Citaro na stajalištu Kaptol.

Javni gradski promet u Zagrebu čini mreža tramvajskih i autobusnih linija, prigradski vlakovi te taksi vozila. Glavninu javnog gradskog prometa u Zagrebu obavlja Zagrebački električni tramvaj (ZET), koje je operator tramvajskog i autobusnog prometa, a brine se i o uspinjači i žičari, koja je trenutno izvan funkcije (očekuje se izgradnja nove). ZET je podružnica gradskog trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o.

Tramvajski promet[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Tramvajski promet u Zagrebu

Tramvaj M-24 iz 1924.

Konjski tramvaj uveden je 5. rujna 1891. godine. Imao je vozni park od 10 otvorenih i 6 zatvorenih kola, a do 1910. godine povećao se na ukupno 38 kola. Prvi električni tramvaj pušten je u promet 18. kolovoza 1910. godine. Danas, tramvajska mreža ima ukupnu dužinu od 116 km (širina tramvajskog kolosjeka je 1000 mm). Promet je organiziran u 15 dnevnih i 4 noćne linije.

Tramvajske linije[uredi VE | uredi]

Mreža dnevnih tramvajskih linija

Mreža tramvajskih linija sastoji se od 15 dnevnih i 4 noćne linije. Dnevne linije prometuju od 4 do 24 sata, a noćne od 0 do 4 sata.

Dnevne linije u tramvajskom prometu:

  • 1 Zapadni kolodvor - Trg bana Josipa Jelačića - Borongaj (ne prometuje subotom , nedjeljom i praznikom)
  • 2 Črnomerec - Jukićeva - Glavni kolodvor - Autobusni kolodvor - Savišće
  • 3 Ljubljanica - Ulica grada Vukovara - Savišće (ne prometuje subotom , nedjeljom i praznikom)
  • 4 Savski most - Glavni kolodvor - Draškovićeva - Dubec
  • 5 Prečko - Ulica grada Vukovara - Autobusni kolodvor - Maksimir
  • 6 Črnomerec - Trg bana Josipa Jelačića - Glavni kolodvor - Autobusni kolodvor - Sopot
  • 7 Savski most - Velesajam - Autobusni kolodvor - Dubrava
  • 8 Mihaljevac - Draškovićeva - Autobusni kolodvor - Zapruđe
  • 9 Ljubljanica - Glavni kolodvor - Borongaj
  • 11 Črnomerec - Jelačićev trg - Dubec
  • 12 Ljubljanica - Jelačićev trg - Dubrava
  • 13 Žitnjak - Ulica grada Vukovara - Trg bana Josipa Jelačića - Glavni kolodvor - Trg žrtava fašizma - Kvaternikov trg
  • 14 Mihaljevac - Trg bana Josipa Jelačića - Savska ulica - Velesajam - Zapruđe
  • 15 Mihaljevac - Dolje
  • 17 Prečko - Trg bana Josipa Jelačića - Borongaj
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Tramvaji u Zagrebu

Noćne linije u tramvajskom prometu:

  • 31 Črnomerec - Trg bana J. Jelačića - Glavni kolodvor - Autobusni kolodvor - Velesajam - Savski most
  • 32 Prečko - Trg bana J. Jelačića - Trg hrvatskih velikana - Borongaj
  • 33 Dolje - Draškovićeva - Glavni kolodvor - Savska cesta - Ulica grada Vukovara - Savišće
  • 34 Ljubljanica - Trg bana J. Jelačića - Glavni kolodvor - Draškovićeva - Dubec

Vozni park[uredi VE | uredi]

TMK 101
ČKD tatra KT4, tip 301
ČKD tatra T4, tip 401
Düwag GT-6, tip 901
TMK 2100

Vozni park je vrlo raznolik. Trenutno uključuje oko 240 motornih kola (preko 400 uključivši i prikolice) i 8 različitih tipova tramvaja.

Tri prototipa tramvaja TMK 101 izgrađeni su ranih 1950-ih u ZET-ovoj radionici, dok je preostalih 68 izgrađeno u tvornici Đuro Đaković u periodu do 1965. godine, zajedno s 110 prikolica. Nekoliko ovih tramvaja zamjenjeno je s GT6, međutim bili su u redovitoj uporabi sve do ulaska serije tramvaja NT 2200. Od ljeta 2007. samo je oko 15 tramvaja ovog tipa bilo u uporabi, a posljednji su povučeni krajem 2008. godine.

Sličnog dizajna kao tip 101, ali tehnički značajno napredniji je tip TMK 201. ZET je imao u svom voznom parku ukupno 30 motornih kola ovog tipa te 32 prikolice, izgrađenih 1973. i 1974. u tvornici Đuro Đaković. Dvanaest tramvajskih vozila ovog tipa izrezano je kako bi se njihovo podvozje moglo iskoristiti za gradnju TMK 2100.

U periodu od 1977. do 1983. u vozni park ulaze 95 češka (ČSSR) tramvaja ČKD Tatra T4 (tip 401) zajedno s 85 odgovarajućim B4YU (tip 801) prikolicama. Oko 1985. također je kupljeno 51 tramvaja tipa ČKD Tatra KT4 (tip 301).

ZET također ima jedan prototip tramvaja koji je izgrađen u tvornici Đuro Đaković 1990. godine (tip TMK 900).

Od 1994. do 1998. ZET je kupio 35 rabljenih Düwag GT6 tramvaja - tip 901 (5 od njih je Düwag GT-6 Mannheimer - tip 941) iz Mannheima (Njemačka), i počeo povlačiti stare tramvaje tipa 101. Ovi tramvaji kupljeni su kao privremeno rješenja, budući da nije bilo dovoljno novca za kupnju novih vozila koja su nedostajala. Većina ih je zamijenjena tipom NT 2200, dok će ostatak tramvaja koji još prometuju biti zamijenjeni novom serijom niskopodnih tramvaja.

1994. Končar je napravio prototip tramvaja TMK 2100, a proizvodio se od 1997 do 2003. Ukupno je napravljeno 16 tramvaja ovog tipa (uključujući i prototip).

2003. godine ZET je naručio 70 novih niskopodnih tramvaja od konzorcija Crotram. Prvi prototip je isporučen svibnju 2005. godine. Tramvaj je klimatiziran i opremljen je unutarnjim i vanjskim videonadzorom (umjesto retrovizora). Maksimalna brzina ovog tramvaja je 70 km/h. Ovaj tramvaj ima oznaku TMK 2200 (TMK od tramvajska motorna kola), iako ga često nazivaju i NT 2200 (od niskopodni tramvaj). Posljednji, sedamdeseti tramvaj iz prve serije isporučen je u svibnju 2007, a u lipnju iste godine potpisan je novi ugovor za još 70 tramvaja istog tipa.

ZET također ima i dva muzejska primjerka tramvaja tipa M-24 (izgrađenim u ZET-ovoj radionici), jedan sa tzv. Košakovom prikolicom, a drugi sa tzv. Pagoda prikolicom koja je pregrađena od motornih kola iz 1910., koje je izradila tvrtka Ganz Budapest. Oni služe i za turističke vožnje po gradu.

ZET također ima i nekoliko radnih vozila (tramvaj brusilica, teretni tramvaj).

Spremišta tramvaja su na Trešnjevci (Ljubljanica) i Dubravi.

Autobusni promet[uredi VE | uredi]

Autobusni promet ZET-a trenutno se sastoji od 134 autobusnih linija, od toga 78 gradskih i 56 prigradskih. Autobusni promet u Zagrebu je počeo funkcionirati 11. kolovoza 1927. godine na prve dvije linije, pod nazivom "Autobusni promet". 1931. godine ZET je preuzeo gradski autobusni promet od dotadašnjih vlasnika Mihovila i Viktora Barešića, koji su koncesiju za prijevoz dobili godinu dana ranije.

Vozni park[uredi VE | uredi]

Vozni park sastoji se od preko 300 autobusa marke MAN, Mercedes-Benz i Iveco Irisbus [1].

Većinom su u uporabi niskopodni autobusi, dok visokopodni uglavnom prometuju pretežno na linijama prigradskog prometa.

U srpnju 2007. ZET je počeo korisititi biodiezel gorivo u 10 autobusa, te plin u 2 autobusa. ZET ima namjeru povećati potrošnju biodizela i plina u svojim vozilima u omjeru 50:50%.

Za smještaj autobusa, ZET ima tri garaže - Dubrava, Podsused i Velika Gorica.

Autobusne linije[uredi VE | uredi]

Gradske linije[uredi VE | uredi]

Autobusni terminal Glavni kolodvor

Gradski autobusni sustav čini 76 linija: 101-110, 112-116, 118-140, 142, 143, 146, 150, 201-210, 212-234, 236-238, iako se linije 112, 132, 208, 209 i neke druge mogu opisati kao prigradske. Linije gradskih autobusa i tramvaja su u potpunosti u prvoj tarifnoj zoni naplate karata. Mreža se neprestano širi u nove dijelove grada.

Prigradske linije[uredi VE | uredi]

Od 55 prigradskih linija, 23 prometuju na širem gradskom području (administraivno područje Grada Zagreba): linije broj 159-164, 166, 168, 261-263, 269-280. Sve linije koje prometuju na području Grada Zagreba su od 1. 1. 2006. u prvoj tarifnoj zoni.

Prigradske linije koje prometuju izvan administrativnih granica Grada Zagreba (odnosno na području Zagrebačke županije), prometu u zonama 1. do 4. Većina tih linija započinje na tramvajskim terminalima u prvoj zoni (Zagreb), povezujući grad s okolnim gradovima i naseljima, dok neke od tih linija započinju na terminalima u Zaprešiću i Velikoj Gorici. Te 35 linije prometuju na sljedećim područjima Zagrebačke županije: Velika Gorica (268, 302-305, 307-311, 313, 315, 319-325, 330, 335), Zaprešić (170, 172, 180-182); općine Luka (174), Bistra (175-177), Jakovlje (178), Klinča Sela (165, 169), Stupnik (111, 164) i Pokupsko (311, 322).

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Autobusi u Zagrebu

Najduža autobusna linija duga je oko 40 km (linija 311 Zagreb Gl. kolodvor-Lijevi Štefanki), dok su druge prigradske linije u prosjeku duge 20-ak km.

Uspinjača[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Zagrebačka uspinjača

Zagrebačka uspinjača

Uspinjača ZET-a spaja zagrebački Gornji i Donji grad. Donja stanica nalazi se u Tomićevoj ulici, a gornja stanica nalazi se na Strossmayerovom šetalištu, podno kule Lotrščak. S prugom dugom 66 metara, poznata je i kao najkraća žičana željeznica na svijetu namjenjena javnom prometu. Službeno je puštena u pogon 8. listopada 1890. godine, a s radom je počela 23. travnja 1893. godine. Isprva je bila na parni pogon koji je 1934. godine zamjenjen električnim. Budući da je do danas u cijelosti zadržala prvobitni vanjski izgled i građevnu konstrukciju, a i većinu tehničkih svojstava koja su joj dali graditelji, zagrebačka je uspinjača zakonski zaštićena kao spomenik kulture. Zagrebačka uspinjača je jedna od turističkih atrakcija u Zagrebu.

Žičara[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Žičara Sljeme
Žičara "Sljeme" puštena je u promet 27. srpnja 1963. godine, a za promet je zatvorena sredinom 2007. godine (službeno je zatvorena 1. srpnja), nakon kvara na elektromotoru (5. lipnja) za koji je procijenjeno da je neisplativ za saniranje. U tijeku su pripreme za izgradnju nove moderne sljemenske žičare.

Žičara je bila u funkciji prijevoza izletnika na vrh Medvednice. Žičara je imala prometnu dužinu od 4017 m, a visinska razlika perona donje i gornje stanice bila je 670 m (donja postaja na 330 metara, a gornja na 1000 metara nadmorske visine). Pogon se nalazio na gornjoj postaji i imao je snagu od 2x92 kW. Po dužini trase od 4 km s jednim pogonom sljemenska je žičara bila najduže postrojenje svoje vrste u Europi. Imala je 13 stupova, visine od 7 do 40 m. Najveći raspon bio je 606 m, a najveća visina kabine žičare od tla bila je 65 m. Na stupovima je bilo ovješeno nosivo uže promjera 36 mm, te vučno uže promjera 26 mm. Žičara je imala 90 kabina za četiri osobe. Brzina vožnje bila je 3 m/s, a vožnja je trajala 23 minute.

Taksi[uredi VE | uredi]

Oznaka na vozilu zagrebačkog taksija

U Zagrebu danas ima preko 1000 taksi vozila,[2] a vožnja taksijem dostupna je 24 sata dnevno. Do 2011. godine jedini ovlašteni koncesionar bio je Radio taksi Zagreb - udruženje autotaksi prijevoznika Grada Zagreba. Udruženje je stručno poslovna organizacija obrtnika koji obavljaju djelatnost autotaksi prijevoza osoba u javnom gradskom prometu na području Grada Zagreba. Autotaksi vozila koristi se sa više od stotinu taksi stajališta smještenih na području Grada, uključujući Veliku Goricu, Zaprešić, Samobor i Sesvete.

Potkraj listopada 2010. godine Gradska skupština Grada Zagreba, uz veliko negodovanje i prosvjede taksista okupljenih u Udruženje Radio taksi Zagreb, donijela je odluku kojom se omogućava liberalizacija autotaksi prijevoza. Ta odluka omogućila je dolazak novih koncesionara.[3] Tako je 22. travnja 2011. godine započelo prometovati Taxi Cammeo Zagreb, s preko 70 novih taksi vozila.[4] Također u gradu taksi prijevoz obavlja i Ekotaxi.

Prvi autotaksi u Zagrebu pojavio se na Trgu Bana Jelačića 11. lipnja 1901. godine zaslugom fijakerista Tadije Bartolovića. Nakon uspješne pokusne vožnje, otvorio je i stajalište prvog autofijakera na Trgu Bana Jelačića. Udruženje autotaksi prijevoznika grada Zagreba osnovano je 1924. godine.[5]

Gradsko - prigradska željeznica[uredi VE | uredi]

Vlak prigradske željeznice serije 6111 na zagrebačkom Glavnom kolodvoru.
Novi model vlaka prigradske željeznice, serije 6112.

Gradsko-prigradskim željezničkim prijevozom koristi se radnim danom u prosjeku oko 70.000 putnika. U 2006. godini prevezeno je 27.325.000 putnika.[6] Glavna željeznička linija prometuje na relaciji Savski Marof - Zagreb Glavni kolodvor - Dugo Selo. Hrvatske željeznice uvele su ovu liniju 1992. godine, a uvođenje željeznice u sustav javnog gradskog i prigradskog prometa Zagreba rezultiralo je njezinom potpunom afirmacijom koja se ogleda u konstantnom povećanju broja vlakova i prevezenih putnika. U gradsko-prigradskom željezničkom prijevozu u Zagrebu koristi se 10 elektromotornih garnitura, dok je u suradnji s Gradom Zagrebom izvedena je rekonstrukcija šest garnitura. Dionica Savski Marof - Dugo Selo najfrekventnija je željeznička pruga u Hrvatskoj, s najvišom prosječnom putnom brzinom i najvećim brojem prevezenih putnika. Uz ovu liniju, drugi važni prigradski smjerovi su prema Velikoj Gorici te Jastrebarskom, a zajedno s lokalnim vlakovima iz smjera Zaboka, Novske, Karlovca i Koprivnice, HŽ ukupno nudi 350 vlakova dnevno (stanje: 2007.[7])

HŽ uz financijsku potporu grada Zagreba, u srednjoročnom razdoblju od 2009. do 2012. [8] godine planira nabaviti 18 novih elektromotornih vlakova.[9] U planu je izgradnja novih stajališta: Avenija Vukovar, Savski most, Trokut i Buzin, rekonstrukcija stajališta Remetinec i Odra i izgradnja perona u kolodvorima Velika Gorica, Zagreb Klara i Hrvatski Leskovac. ZET je u suradnji sa HŽ-om uveo zajedničku mjesečnu i godišnju kartu ("pokaz"), koja vrijedi i u prigradskom željezničkom prometu, kao i na tramvajskim i autobusnim linijama ZET-a.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Zagrebački električni tramvaj: 1891. - 2001., ZET, Zagreb., 2001.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Javni gradski promet u Zagrebu