Krunoslav Draganović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Krunoslav Stjepan Draganović
Rođen 30. listopada 1903.
Matići
Umro 3. srpnja 1983.
Sarajevo
Zaređen 1. srpnja 1928.
Portal: Kršćanstvo

Krunoslav Stjepan Draganović (Matići kod Orašja, 30. listopada 1903. - Sarajevo, 3. srpnja 1983.), hrvatski povjesničar, svećenik, politički emigrant.

Rođen je u Brčkom, a rodom je bio iz bosansko-posavskog sela Matići nedaleko Orašja.

Školovao se u Travniku, Sarajevu i Beču. Filozofiju i teologiju je svršio na Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji u Sarajevu gdje je i zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije 1. srpnja 1928. godine.

Nakon četiri godine katehetskog i novinarskog rada u Sarajevu tadašnji Vrhbosanski nadbiskup Ivan Evanđelista Šarić šalje ga u Rim na poslijediplomski studij iz crkvene povijesti, gdje je i doktorirao 1935. godine na temu De regressu catholicorum in Bosnia et terris circumvicinis saeculo XVII.

Nakon povratka iz Rima djelovao je u središnjim ustanovama Sarajevske nadbiskupije da bi 1940. godine imenovan za docenta crkvene povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

Drugi svjetski rat i poraće[uredi VE | uredi]

Ratne godine 1943. poslan je u Rim u hrvatsko predstavništvo pri Vatikanu sa zadaćom skrbi za hrvatske vojnike i civile zarobljene i internirane u fašističke, kasnije i savezničke, sabirne logore u Italiji.

Po svršetku II. svjetskoga rata zahvaljujući svojim poznanstvima u američkoj vojsci i nekim obavještajnim zajednicama zapadnih zemalja, mnogim je osobama koje su Saveznici tražili organizirao bijeg u zemlje Južne Amerike. Među njima su bili i neki od najtraženijih ratnih zločinaca kao što su Josef Mengele i Ante Pavelić, koji su na taj način izbjegli Nürnberški proces.[nedostaje izvor]

U emigraciji je djelovao u Italiji i Austriji, prikupljao dokaze o zločinima komunističke Jugoslavije nad hrvatskim vojnicima i civilima i objavljivao u emigrantskom tisku. Zbog toga je bio na udaru Titove tajne službe UDBE, i konačno 10. rujna 1967. je Draganović vjerojatno bio otet u Trstu i doveden u Jugoslaviju.

Nakon pritvora i ispitivanja koje je trajalo 42 dana u istražnom zatvoru u Beogradu tada već šezdesetpetogodišnji profesor bez suđenja je pušten i stavljen u kućni pritvor u Sarajevsku bogosloviju gdje je predavao crkvenu povijest i bavio se znanstvenim i spisateljskim radom iz povijesti.

Nakon povratka u Jugoslaviju Draganović je hvalio "demokraciju i humanizam" Jugoslavije. Umro je 3. srpnja 1983. godine.

Nikad nije ostalo razjašnjenim kako i zašto je dospio nazad u Jugoslaviju i kako i zašto nije prošao mnogo teže (od zabrane javnog rada i zapošljavanja, višegodišnjeg pritvorenja ili smaknuća), kao što je bio slučaj sa njegovim kolegama svećenicima i emigrantima.

Važnija djela[uredi VE | uredi]

  • Massenübertritte von Katholiken zur Orthodoxie im kroatischen Sprachgebiet zur Zeit der Türkenschaft, Roma 1937. (prevedeno na hrvatski Masovni prijelaz katolika na pravoslavlje, Mostar 1991.) - samostalno
  • Opći šematizam Katoličke Crkve u Jugoslaviji, Sarajevo 1939. - uredio
  • Opći šematizam Katoličke Crkve u Jugoslaviji, Zagreb 1975. (II. izdanje) - uredio
  • Herceg-Bosna i Hrvatska, Sarajevo 1940. - samostalno, Nova ziskara, Vrcek i dr.[1]
  • Katolička crkva u srednjovječnoj Bosni u: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1942. – sudjelovao
  • Hrvatska enciklopedija, Zagreb 1942. -1945. - sudjelovao
  • Enciclopedia Cattolica, Vatikan - sudjelovao
  • Poviest Crkve u Hrvatskoj, Zagreb 1944. – u suradnji s Josipom Butorcem
  • Sa Kupreške visoravni, Otinovci - Kupres 1970. u suradnji s Miroslavom Džajom
  • Katarina Kosača Bosanska Kraljica, Sarajevo 1978. - samostalno

Surađivao je i u časopisima: Vrhbosna, Croatia sacra, Napretkovom kalendaru, Starine, Danica, Hrvatska revija, Novi život, Naš put

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

  • Studia croatica Milan Simčić: Prof. Krunoslav Stjepan Draganović (1903.-1983.)

Izvori[uredi VE | uredi]