Proleter: organ Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije
Proleter | |
---|---|
Tip | Ilegalni propagandni list, izlazi neredovito. |
Izdavač | Komunistička partija Jugoslavije |
Utemeljen | 1929. |
Političko usmjerenje | komunizam, boljševizam, socijalizam |
Jezik | Zapadnojužnoslavenski jezici, pretežno mješavina hrvatskog i srpskog, većinom latinica |
Prestao izlaziti | 1942. |
Proleter je list Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), sekcije komunističke internacionale (Kominterne). Izlazio je ilegalno, neredovito, od ožujka 1929. do prosinca 1942. godine. Mnogo brojeva izašlo je s podnaslovom "organ Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije", a uz to je znalo biti dodano i "sekcije Komunističke internacionale". Neki brojevi izašli su bez ikakvog podnaslova.
Pozadina[uredi | uredi kôd]
Komunistička partija Jugoslavije djelovala je ilegalno. Organizirano tiskanje propagandnih listova počelo je 1925. po zapovijedi partije, izdavanjem lista Komunist. Uređivao ga je Moša Pijade, a zbog toga je bio i uhićen i osuđen na zatvorsku kaznu. Nakon Komunista započinju izdavati i druge listove, a već 1926. izdaju teorijski list Klasna borba. Dolaskom Šestosiječanjske diktature, pokazala se potreba za listom koji bi bio glasilo KPJ, informirao o stanju u određenim krajevima, te širio ideje i naputke Komunističke partije.
Povijest izlaženja lista[uredi | uredi kôd]
Zagreb[uredi | uredi kôd]
Započinje izlaziti u Zagrebu, u ožujku 1929., samo dva mjeseca nakon uvođenja Šestosiječanjske diktature. Do prosinca 1929. izašlo je 5 brojeva. Policija je zaplijenila sve primjerke trećeg i petog broja. Zbog teških političkih uvjeta u Jugoslaviji, Centralni komitet je preselio sjedište u Beč. Idućih 10 godina Proleter se tiska u inozemstvu.
Beč[uredi | uredi kôd]
Uz pomoć vodstva Komunističke partije Austrije nabavljeni su tiskarski strojevi iz Berlina, pa je od prosinca 1929. u Beču nastavljen tisak Proletera, Klasne borbe i drugih propagandnih materijala. Širila se mreža suradnika i dopisnika s područja cijele Jugoslavije, a list su uređivali ili u njemu redovito sudjelovali članovi Centralnog komiteta KPJ i mnogi poznati borci i pripadnici KPJ onoga vremena. Preko granice su ga ilegalno najčešće prenosili jugoslavenski studenti koji su studirali u Beču. U Beču je list izlazio do siječnja 1934., a tiskana su 32 broja.
Prag[uredi | uredi kôd]
Zbog promjene političkog stanja u Austriji, tisak je preseljen u Prag, gdje je živio veći broj jugoslavenskih komunista. Imali su i potporu Komunističke partije Čehoslovačke, stoga su i okolnosti u početku bile znatno povoljnije. Policijske premetačine postale su sve češće, pa je KPJ pokušala organizirati tisak u ilegalnoj tiskari u Beogradu (u kojoj je izlazio i Komunist). U lipnju 1935. beogradska policija je uhitila organizatore, pa je pokušaj propao. Tisak je nastavljen u Pragu, sve dok u ožujku 1936. tamošnja policija nije uhitila skupinu jugoslavenskih komunista zaduženih za Proleter. Od svibnja 1934. do lipnja 1936. u Pragu je tiskano 12 brojeva.
Bruxelles i Pariz[uredi | uredi kôd]
Krajem 1936. CK KPJ seli iz Beča u Pariz, a osniva se i poseban odjel za tisak. U Parizu su prikupljani dopisi i Proleter je uređivan, a tiskan je u Bruxellesu. Jugoslavenski komunisti imali su u tome veliku pomoć francuskih i belgijskih komunista. Od srpnja 1936. do veljače 1938. u Bruxellesu je tiskano 19 brojeva Proletera. U uređivanju i tiskanju ovih brojeva aktivno je sudjelovao i Josip Broz Tito. Nastupila je stanka od 15 mjeseci, a zatim je u svibnju 1939. izašao jedan broj u Parizu. Za njega je najviše članaka napisao Tito. Tim brojem završilo je desetogodišnje izlaženje lista u inozemstvu. Ukupno su izvan Jugoslavije tiskana 64 broja.
Povratak u Jugoslaviju[uredi | uredi kôd]
U siječnju 1940. nakon 10 godina, Proleter ponovno izlazi u Jugoslaviji u ilegalnim tiskarama. Prva dva dvobroja 1940. izlaze u Zagrebu. U travnju 1940. policija otkriva ručnu tiskaru i zatvara komuniste. Iduća dva dvobroja izlaze u Beogradu, zatim dvobroj u Ljubljani, a godina završava trobrojem u Beogradu. Prvi broj u siječnju 1941. tiskan je opet u Zagrebu, a nakon njega trobroj u okupiranom Beogradu. Još su dva ratna broja izašla 1942. godine, u Foči i u Drinićima, a pretiskana su u Beogradu.
Značenje[uredi | uredi kôd]
Proleter je najznačajniji jugoslavenski komunistički list svoga vremena.[1] Promicao je marksizam, analizirao društvena i politička kretanja u Kraljevini Jugoslaviji i u svijetu, tumačio stavove KPJ i Kominterne, raskrinkavao protivnike socijalističke revolucije i Sovjetskog Saveza, širio naputke za ponašanje komunista i poticao radničku klasu na ustanak. Neki brojevi bili su malog, a neki velikog formata. Prvi brojevi pisani su pisaćim strojem i bili su neugledni. To je razumljivo s obzirom na uvjete: ilegalno djelovanje Partije, ilegalni tisak, ilegalne tiskare, nedostatak novca ili strojeva, redoviti policijski pretresi i drugo.[2] Ove novine su vrijedne jer se iz njih mogu iščitati brojni neiskrivljeni povijesni događaji, način razmišljanja i djelovanja komunista, način širenja propagande, smisao i cilj njihove borbe, politički pogledi, a iz mnogih objavljenih dopisa može se razumjeti teško materijalno i duhovno stanje u zemlji praćeno redovitim političkim previranjima i državnim terorom Kraljevine Jugoslavije.
Reprint[uredi | uredi kôd]
Institut za izučavanje radničkog pokreta 1968. godine u Beogradu izdaje pretisak Proletera kao zbornik ("Proleter: organ Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije 1929 – 1942."). Uredio ga je Pero Morača. Tim povodom, značaj Proletera obrazložio je u predgovoru Josip Broz Tito. Povijest ilegalnog izlaženja Proletera sažeo je mr. Milovan Bosić. Nakon toga slijede fotokopije prikupljenih brojeva proletera, a na kraju je sadržaj svakog objavljenog broja, registar autora, registar osobnih imena, registar zemljopisnih pojmova, tablični prikaz o tiskanju Proletera, popis kratica i pogovor.[3]
Reprint sadrži većinu brojeva. Do izdavanja zbornika 7 brojeva nije pronađeno, ali priređivači su imali podatke o njima. Za 3 broja nisu imali nikakvih podataka.[1]
Dostupnost[uredi | uredi kôd]
Proleter je dostupan za čitanje u nekoliko knjižnica na području Republike Hrvatske:
- Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu (reprint i neki originalni brojevi) ↓A
- Knjižnice Grada Zagreba (reprint) ↓B
- Sveučilišna knjižnica Rijeka (reprint) ↓C
- Gradska knjižnica Zadar (reprint) ↓D
- Znanstvena knjižnica Zadar (reprint i neki originalni brojevi) ↓E
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Bosić, Milovan. O štampanju proletera u ilegalnim uslovima. // Proleter 1929 - 1942. / ur. Pero Morača. Beograd: Institut za izučavanje radničkog pokreta, 1968. str.IX-XI
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Redakcija. Pogovor. // Proleter 1929 - 1942. / ur. Pero Morača. Beograd: Institut za izučavanje radničkog pokreta, 1968. str.897
- ↑ a b c Broz, Josip. Povodom izdavanja "Proletera". // Proleter 1929 - 1942. / ur. Pero Morača. Beograd: Institut za izučavanje radničkog pokreta, 1968. str.VII-VIII
- ↑ Sadržaj. // Proleter 1929 - 1942. / ur. Pero Morača. Beograd: Institut za izučavanje radničkog pokreta, 1968. str.V
↑A Katalog na mrežnim stranicama NSK, pristupljeno 12. srpnja 2015.
↑B Katalog na mrežnim stranicama Knjižnica Grada Zagreba, pristupljeno 12. srpnja 2015.
↑C Katalog na mrežnim stranicama Sveučilišne knjižnice Rijeka, pristupljeno 12. srpnja 2015.
↑D Katalog na mrežnim stranicama Gradske knjižnice Zadar, pristupljeno 12. srpnja 2015.
↑E Katalog na mrežnim stranicama Znanstvene knjižnice Zadar, pristupljeno 12. srpnja 2015.