Prijeđi na sadržaj

Fedor Hanžeković

Izvor: Wikipedija
Fedor Hanžeković
Rođenje9. siječnja 1913.
Bijeljina
Smrt18. kolovoza 1997.
Zagreb
Zanimanjeredatelj
Godine rada1956. – 1993.
Važniji filmoviSvoga tela gospodar
WWW

portal o životopisima ‧ portal o filmu

Fedor Hanžeković (Bijeljina, 9. siječnja 1913. – Zagreb, 18. kolovoza 1997.), bio je hrvatski filmski redatelj igranih i dokumentarnih filmova. Sin pisca Mate Hanžekovića.[1]

Prije početka filmske karijere studirao je na zagrebačkom sveučilištu povijest umjetnosti i engleski jezik. U Engleskoj u Exeteru studirao povijest umjetnosti do 1939. Nakon povratka u Zagreb, radi kao slobodni novinar i prevoditelj s engleskoga. Preveo je djela G. B. Shawa i M. Twaina je jedan roman J. Londona. Od 1941. je radio u novinskoj agenciji Velebit do 1945.[1] Poslije završetka drugog svjetskog rata Hanžeković je režirao nekoliko političkih dokumentarnih filmova od kojih je najpoznatiji Stepinac pred narodnim sudom u kome je dokumentirao suđenje zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu.[2]

Tijekom 1950-ih postao je daleko poznatiji po igranim filmovima koji su bili adaptacije književnih djela. Od njih je najpopularnije djelo Svoga tela gospodar iz 1957., koji je dobio nagradu Veliku zlatnu arenu za najbolji film.[2]

Bio je jedan od osnivača i urednika filmskog magazina Filmska kritika.[2]

Dobitnik Nagrade Vladimir Nazor 1974. i Nagrade AVNOJ-a 1982., obje za životno djelo.[1]

Filmografija

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c Hrvatski biografski leksikon Damir Radić i Redakcija: Hanžeković, Fedor (pristupljeno 13. svibnja 2018.)
  2. a b c Fedor Hanžeković. Baza HR kinematografije. Filmski-Programi.hr. Pristupljeno 22. svibnja 2010.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]