Antun Nalis

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Antun Nalis
Antun Nalis
Rođenje Flag of Croatia.svg Zadar, Hrvatska4. veljače, 1911.
Smrt Flag of Croatia.svg Zagreb, Hrvatska14. veljače 2000.
Pseudonim(i) Tonči Nalis
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Antun Nalis (Zadar, 4. veljače 1911. - Zagreb, 14. veljače 2000.) je bio hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac.

Životopis[uredi VE | uredi]

Studirao je pravo na Sveučilištu u Beogradu. Kao glumac započinje u jednoj amaterskoj družini u Šibeniku, a na filmu debitira 1949., glumeći ustašu u Zastavi B. Marjanovića. Ta uloga daje pečat prvom razdoblju njegove karijere, pa negativce vrlo upečatljivo portretira i u filmovima Plavi devet (K. Golik, 1950.), U oluji (V. Mimica, 1952.), Kameni horizonti (Š. Šimatović, 1953.) i Krvavi put (R. Novaković i K. Bergstrom, 1955.). Naslovnom ulogom u Jubileju gospodina Ikla (V. Mimica, 1955.) otkriva se kao nadaren komičar i glumac intuicije, te na filmu i televiziji (pa i na estradi) ostvaruje mnogobrojne veće ili manje uloge takvog karaktera (npr. u seriji satiričnih kratkih igranih filmova pod naslovom Baltazar te u tv serijama Naše malo misto (D. Marušića i Velo misto (J. Marušića). Ipak najveća je priznanja dobio za tragičnu ulogu tifusara u filmu Pogled u zjenicu sunca (V. Bulajić, 1966.), za koju je na festivalu u Puli nagrađen Zlatnom arenom. Do 1987. nastupio je u oko 150 filmova. Nagrađen je Nagradom "Vladimir Nazor" za životno djelo 1975.

Filmografija[uredi VE | uredi]

Televizijske serije[uredi VE | uredi]

Filmovi[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]