Krešo Golik

Izvor: Wikipedija
Krešimir Golik
Krešo Golik
Krešimir Golik tijekom snimanja
Rođenje 20. svibnja 1922. (Fužine)
Smrt 20. rujna 1996. (Zagreb)
Zanimanje filmski i televizijski redatelj
Godine rada 1948. – 1991.
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Krešimir "Krešo" Golik (Fužine, 20. svibnja 1922.Zagreb, 20. rujna 1996.), bio je hrvatski filmski i TV redatelj. U stvaralačkoj karijeri koja je trajala pet desetljeća između kasnih 1940-ih i kasnih 1980-ih, Golik je režirao niz kritički hvaljenih igranih filmova i televizijskih serija. Radeći gotovo isključivo u zagrebačkim produkcijskim kućama Jadran Film, Zagreb Film i Croatia Film, Golik se smatra jednim od najvažnijih redatelja hrvatske kinematografije, a njegova komedija iz 1970. Tko pjeva zlo ne misli često se imenuje najboljim hrvatskim filmom ikada napravljenim.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Krešo Golik rođen je u Fužinama 1922. godine. Osnovnu školu polazio je u Fužinama, a gimnaziju i Grafičku školu u Senju i Zagrebu. Prvotno je bio sportski reporter na Radio Zagrebu te redatelj filmskih pregleda u Jadran filmu. Od 1947. godine profesionalno se bavio filmom.

Prvi cjelovečernji film mu je Plavi 9 (1950) što je ujedno i prva hrvatska zvučna komedija te prvi film iz sportskog života.[1] Tijekom 50-ih Golik je režirao Djevojku i hrast (1955). 1955. otkriveno je da je u razdoblju NDH napisao nagrađenu pripovijetku Ustaša se živ ne predaje,[2] zbog čega mu je bilo onemogućeno snimati vlastite filmove u Zagrebu iduće desetljeće. Za to vrijeme snimio je film Kala (1958.) u Sloveniji i nastavio je raditi kao asistent hrvatskim redateljima.[3] Njegov povratak obilježio je antologijski dokumentarac Od 3 do 22, jedan od najboljih dokumentarnih filmova jugoslavenskog "crnog vala". Film je nagrađivan u Oberhausenu, Locarnu i Beogradu. Također mu je bila uspješna i melodramatska komedija Imam dvije mame i dva tate. Snimao je i TV filmove i drame. Njegov najveći televizijski uspjeh bila je kultna komedija Gruntovčani, serija o životu seljana u Podravini. Snimljena je na kajkavskom dijalektu sjeverozapadne Hrvatske i prema scenariju Mladena Kerstnera. Uspjeh serije potaknuo je renesansu upotrebe dijalekata u suvremenoj hrvatskoj kulturi.

Od 1979. do 1989. predavao je kao profesor filmske režije na zagrebačkoj Akademiji za film, kazalište i televiziju (Akademija dramske umjetnosti). Autorski opus zaključio je televizijskom serijom Dirigenti i mužikaši (1991).

Filmovi i TV serije[uredi | uredi kôd]

Redatelj[uredi | uredi kôd]

  • Na novom putu (1948.)
  • Još jedan brod je zaplovio (1948.)
  • Autostrada Bratstvo-jedinstvo (1948.)
  • Plavi 9 (1950.)
  • Djevojka i hrast (1955.)
  • Kala (1958., suredatelj Andrej Hieng[sl])
  • Od 3 do 22 (1966.)
  • Šest koraka... do svjetskog rekorda (1967.)
  • Koreografija za kameru i plesače (1968.)
  • Imam dvije mame i dva tate (1968.)
  • Koliko to vrijedi (1969.)
  • Pucanj (1970.), TV film
  • Tko pjeva zlo ne misli (1970.)
  • Konflikt (1972.), TV film
  • Diskrecija zajamčena (1972.), TV film
  • Živjeti od ljubavi (1973.)
  • Razmeđa (1973.)
  • Gruntovčani (1975.), TV serija
  • Motel mjesečina (1976.), TV film
  • Pucanj (1977.)
  • Ljubica (1978.)
  • Inspektor Vinko (1984.), TV serija
  • Vila Orhideja (1988.)
  • Dirigenti i mužikaši (1990.), TV serija

Scenarist[uredi | uredi kôd]

  • Još jedan brod je zaplovio (1948.)
  • Autostrada Bratstvo-jedinstvo (1948.)
  • Plavi 9 (1950.)
  • Žute i plave poljane (1960.)
  • Zaigrane osovine (1960.)
  • Na pragu grada (1960.)
  • Dozvane vode (1960.)
  • Martin u oblacima (1961.)
  • Prekobrojna (1962.)
  • Nikoletina Bursać (1964.)
  • Od 3 do 22 (1966.)
  • Šest koraka... do svjetskog rekorda (1967.)
  • Imam dvije mame i dva tate (1968.)
  • Koliko to vrijedi (1969.)
  • Tko pjeva zlo ne misli (1970.)
  • Živjeti od ljubavi (1973.)
  • Vila Orhideja (1988.)[4]

Nagrade i spomen[uredi | uredi kôd]

U čast Goliku i njegovom djelu u Hrvatskoj je 1997. godine osnovana Vjesnikova godišnja nagrada za životni doprinos filmu, "nagrada Krešo Golik".

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. FILM.HR ::: krešo golik. web.archive.org. 14. svibnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. svibnja 2011. Pristupljeno 16. srpnja 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  2. Polimac, Nenad. 25. travnja 2015. On je najvažniji snimatelj našeg filma: Čovjek kojem je vjerovao i jedan Orson Welles. Zašto je ostao u sjeni?. Jutarnji list. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. svibnja 2021. Pristupljeno 2. studenoga 2022.
  3. Marković, Dario. 2003. Kragić, Bruno; Gilić, Nikica (ur.). Golik, Krešo. Filmski leksikon. Leksikografski zavod "Miroslav Krleža". Pristupljeno 2. studenoga 2022.
  4. Krešo Golik, IMDB
  5. Općina Fužine. Facebook

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]