Fadil Hadžić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Fadil Hadžić
Fadil Hadžić
Fadil Hadžić
Rođenje 23. travnja 1922.
Smrt 3. siječnja 2011.
Pseudonim(i) Zoran Zec[1]
Zanimanje akademski slikar, novinar, književnik, filmski redatelj i scenarist, dramski pisac, komediograf
Godine rada 1946.-2011.
Važniji filmovi "Abeceda straha", "Službeni položaj", "Lov na jelene", "Novinar", "Ambasador"
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Fadil Hadžić (Bileća, 23. travnja 1922. - Zagreb, 3. siječnja 2011.[2]), bio je hrvatski filmski redatelj i scenarist, dramski pisac, novinar, književnik, publicist, slikar i komediograf. Fadil Hadžić nezaobilazna je osobnost kulturnog svijeta Zagreba i Hrvatske druge polovice 20. stoljeća, autor više od 50 kazališnih komedija, po čemu je najizvođeniji suvremeni hrvatski komediograf.

Životopis[uredi VE | uredi]

Fadil Hadžić rodio se u Bileći 1922. godine. Roditelji su mu radili kao poštanski službenici i obitelj se zbog toga često selila pa je odrastao u Lašvi, Bosanskom Brodu, Sarajevu.[3] U vrijeme dok je živio u Bosanskom Brodu pohađao je Kraljevsku državnu realnu gimnaziju u Slavonskom Brodu (danas Gimnazija Matija Mesić) i u njoj je završio I. d razred, 1934. godine i II. a razred 1935. godine.[3] 1943. godine došao je u Zagreb.[4] Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Osnovao je zagrebačka kazališta Kerempuh[5] (od 1951. Komedija) i Jazavac (od 1990. Vidra)[6]. Bio je intendant zagrebačkoga Hrvatskoga narodnog kazališta (1981.-1982).[7]

Osnovao je prvo hrvatsko poduzeće za proizvodnju crtanih filmova Duga-film 1951. Režirao je 14 hrvatskih igranih filmova: ratni Desant na Drvar (1963.), povijesni Sarajevski atentat (1968.), više političkih drama, među kojima Službeni položaj (1964.), Druga strana medalje (1965), Lov na jelene o povratniku iz inozemstva lažno optuženome za ratne zločine (1971.), Novinar o slobodi novinstva (1979), ukupno 60 dramskih tekstova. Autor je samo jednoga dramskog nekomedijskoga djela (Dijalog za žive) i libreta za komičnu operu na glazbu Borisa Papandopula (Požar u operi).

Režirao je i prvu hrvatsku humorističnu televizijsku seriju Sedma sila.

Bio je jedan od pokretača humorističkog tjednika Kerempuh i njegov glavni urednik 1946.-1951., pa 1952.-1953., te kratko vrijeme potkraj 1955. Bio je glavni urednik Vjesnika u srijedu 1953.-1956. Pokrenuo je, 1960. godine, tjednik za kulturu Telegram i bio njegov prvi glavni urednik 1960.-1962., a 1970. godine pokrenuo je dvotjednik za kulturu OKO, kojemu je također bio prvi glavni urednik. Objavljivao je i novinske kozerije ili dlanoskopiju, potpisujući ih pseudonimom Zoran Zec, a skupljene su u knjizi Hrvatski Olimp. Bio je predsjednik Hrvatskoga novinarskog društva 1954.-1955. Dobio je više novinarskih nagrada (HND 1956/57., Zlatnu plaketu Vjesnika 1980. itd.). Uređivao je kulturnu rubriku Vjesnika, Filmsku kulturu, bio je glavni urednik Izdavačkog poduzeća Stvarnost. Kao slikar od 1977. godine izlagao je na tridesetak samostalnih i skupnih izložbi.

U rujnu 2010. godine o Fadilu Hadžiću snimljen je 15 minutni dokumentarni film scenariste i redatelja Tonka Jovića i producenta Davorina Štetnera u kojem je sažeta cijela Hadžićeva karijera i život. Fadil Hadžić do zadnjeg je dana bio aktivan u kazalištu Kerempuh.

Nepotpun popis djela[uredi VE | uredi]

Filmovi[uredi VE | uredi]

Kazališne komedije[uredi VE | uredi]

Dosadna komedija (1952.) Žuto dugme (1953.) Pet ludih sinov (1954.) Svi smo mi samo ljudi (1956.) Sitne duše (1957.) Hotel za luđake (1961.) Ljudi i majmuni (1962.) Dijalog za žive (1964.) Ličnost (1965.) Političko vjenčanje (1968.) Trgovački putnik (1969.) Revolucija u dvorcu (1970.) Ukradeno božanstvo (1971.) Antigona mrzi Herakla (1971.) Telefonski imenik (1972.) Dobro jutro lopovi (1973.) Naručena komedija (1974.) Naručena komedija (1974.) Hitler u partizanima (1974.) Sudski slučaj Andrije Buvača (1975.) Centrala (1975.) Muholovka (1976.) Državni lopov (1977.) Žensko pitanje (1977.) Karijera (1977.) Čovjek na položaju (1979) Život piše romane (1979.) Ugledni gost (1979.) Punjena ptica (1980.) Češalj" (1981.) Špijun (1981.) Piramida (1981.) Ljubav na prvi pogled (1982.) Neprijatelj u tramvaju (1983.) Zmija (1983.) Požar u operi (1983.) Gospoda i drugovi (1983.) Anđeli i vragovi (2001.)

Prozna djela[uredi VE | uredi]

  • Buddha me lijepo primio, putopis, (1955.)
  • Dosadna komedija (1956.)
  • Ljudi i majmuni, satire, (1962.)
  • Hrvatski Olimp, satire, (1970.)
  • Tele sa dvije glave, priče, (1979.)
  • Nevini lopovi, priče, (1988.)
  • Glumac, to čudno stvorenje, satira, (1995.)
  • Crveni mozak, roman, (Zagreb, 1997.)
  • Anatomija smijeha, eseji o fenomenu komičnog, (1998.)
  • Antologija hrvatskog humora kroz šest stoljeća (Zagreb, 1999.)
  • Konvertit, roman, (2000.)
  • Kora, roman, (2001.)
  • Državni lopov: i druge komedije, (2004.)
  • Bilmez, roman, (2009.)

Nagrade[uredi VE | uredi]

Spomen[uredi VE | uredi]

  • 2011. godine Dani satire bili su posvećeni Fadilu Hadžiću. Bila je to zadnja "sezonska posveta" a od 2012. godine Dani satire imaju ime Dani satire Fadila Hadžića, čime su trajno posvećeni svom osnivaču i utemeljitelju Satiričkog kazališta Kerempuh.[12]

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Vijenac, godište XIX, broj 440, 13. siječnja 2011., str. 18.
  1. nacional.hr: Preminuo hrvatski komediograf Fadil Hadžić:
    "U "Vjesniku" je pod pseudonimom Zoran Zec objavljivao ironične portrete kulturnih djelatnika, koje su 1970. sabrani u knjizi "Hrvatski Olimp".", nacional.hr, 3. siječnja 2011., pristupljeno 6. svibnja 2013.
  2. Ana Lendvaj, Arsen Oremović, Milena Zajović, Denis Derk, Doroteja Jendrić, Odlazak legende. U Zagrebu preminuo Fadil Hadžić, kreativac s čak 10 karijera, Večernji list, pristupljeno 3. siječnja 2011.
  3. 3,0 3,1 Domagoj Zovak, In memoriamBrodski učenik Fadil Hadžić (1922.-2011.), sbplus.hr, pristupljeno 6. svibnja 2013.
  4. Ljubica Ivanišević, Posvećeno Hadžiću, Vijenac, broj 247-8, 4. rujna 2003., pristupljeno 6. svibnja 2013.
  5. http://www.kazalistekerempuh.hr/main.asp?ID=3
  6. Opća i nacionalna enciklopedija, svezak 8., str. 105
  7. Proleksis enciklopedija: Hadžić, Fadil, pristupljeno 6. svibnja 2013.
  8. Filmski leksikon: Hadžić, Fadil, pristupljeno 6. svibnja 2013.
  9. Filmski leksikon: Novinar (1979), pristupljeno 6. svibnja 2013.
  10. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske: Nagrada za dramsko djelo "Marin Držić": Nagrađeni i Stručna povjerenstva u razdoblju od 1991. do 2012., pristupljeno 6. svibnja 2013.
  11. Kulturna kronika. Šesti svezak Hrvatske opće enciklopedije:
    "Fadilu Hadžiću nagrada Marijan Rotar. (...) Prvi je dobitnik nagrade Fadil Hadžić, filmski redatelj i scenarist, dramski pisac i komediograf, putopisac, novinar i feljtonist, doajen hrvatske kinematografije i posebno Pulskoga festivala, čiji je jedan od osnivača.", Vijenac, broj 271-3, 22.srpnja 2004., pristupljeno 6. svibnja 2013.
  12. Satiričko kazalište Kerempuh: 36. dani satire Fadila Hadžića, pristupljeno 6. svibnja 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Nuvola apps aktion.png Nedovršeni članak Fadil Hadžić koji govori o filmskom redatelju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.