Bitka na Kozari

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Bitka na Kozari
sukob: Drugi svjetski rat
Vrijeme 15. lipnja - 18. srpnja 1942.
Mjesto na i oko planine Kozare
(sjeverozapadna Bosna i Hercegovina)
Ishod Poraz partizana, teške civilne žrtve, raseljavanje civilnog stanovništva s Kozare
Sukobljene strane
Flag of the German Reich (1935–1945).svg Treći Reich
Flag of Independent State of Croatia.svg Nezavisna Država Hrvatska
Flag of Yugoslavia (1943–1946).svg Partizani
Zapovjednici
Flag of the German Reich (1935–1945).svg Friedrich Stahl

Flag of Independent State of Croatia.svg Jure Francetić
Flag of Yugoslavia (1943–1946).svg Kosta Nađ
Postrojbe
31.000 vojnika
300+ zrakoplova
6.000 vojnika
Gubitci
oko 500 poginulih oko 1500 poginulih

Bitka na Kozari, od 15. lipnja do 18. srpnja 1942. bila je zajednički napad njemačkih i postrojbi NDH s ciljem uništenja partizanskih jedinica u sjeverozapadnoj Bosni. Pritisnuti napadima, u okruženju na planini Kozari se našlo oko 90.000 civila (etničkih Srba) koji su se onamo sklonili, te do 6.000 pripadnika NOVJ.

Bitka na Kozari nije zahvatila izrazito velike vojne efektive, kako je to uobičajeno za velike vojne operacije koje se naziva "bitka", ali je ipak bila značajna. Službena jugoslavenska propaganda ju je izdvojila među nekolicinom velikih operacija poznatih pod imenom "sedam neprijateljskih ofenziva".

Tijek borbi[uredi VE | uredi]

Početkom 1942. su visoki predstavnici NDH i njemačke vojske dogovorili operaciju protiv partizana u sjeverozapadnoj Bosni, na području koje se prostiralo između rijeke Save na sjeveru, rijeke Une na zapadu, te sjevernije od Prijedora i Banja Luke; sredinom svibnja 1942. partizani su ušli i u Prijedor. Krajem svibnja 1942. ustrojena je njemačka Borbena skupina „Zapadna Bosna“, pod zapovjedništvom generala Friedricha Stahla, koja je sadržavala nešto njemačkih, ali više pridodanih domobranskih i ustaških snaga. Namjera Borbene skupine „Zapadna Bosna“ bila je uspostava „zaprečnih skupina“ oko Kozare i Prosare, koje su trebale potiskivati i konačno uništiti partizane.

Borbe su započele sredinom lipnja 1942. godine. Partizani su se branili, prelazeći i u oštre protunapade u kojima su nekim domobranskim postrojbama nanijeli znatne gubitke. Krajem lipnja 1942. iz Srbije su stigle dodatne njemačke postrojbe kao pojačanje borbenoj skupini „Zapadna Bosna“. Konačno je 18. srpnja operacija na Kozari i Prosari završena, kako su Nijemci kasnije ocijenili, s „velikim uspjehom“.

Od civilnog stanovništva koje se bilo sklonilo na Kozari, zarobljeno je njih nešto više od 68 tisuća, tj. malo manje od polovine ukupnog broja stanovništva na tom području. Oni su pretežnim dijelom raseljeni u Slavoniju, gdje su raspršeni po selima - uglavnom onima nastanjenima tamošnjim srpskim stanovništvom - i radili poljoprivredne poslove. Oko 17 tisuća muškaraca, žena i djece je preko logora u Zemunu, Sisku i Staroj Gradišci odvedeno na prisilni rad u Njemačkoj i Norveškoj. Prema dostupnim podatcima, strijeljano je više tisuća mlađih muškaraca. Medicinske ekipe bilježe znatnu smrtnost kod male djece.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Nikica Barić (rujan 2017.). Kozara 1942. — sudbina zarobljenika, civila i djece. Pilar : časopis za društvene i humanističke studije, Vol.XI No.2 Rujan 2017. pristupljeno 19. srpnja 2018.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


-