Soter

Izvor: Wikipedija
Soter
Soter

Pravo ime Soter
Početak pontifikata ~ 166.
Kraj pontifikata ~ 175.
Prethodnik Anicet
( 154. - ~ 167.)
Nasljednik Eleuterije
(~ 176.189.)
Rođen ?
Fondi, Italija
Umro ~ 175.
Rim
Papinski grb
Svetac
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Spomendan 22. travnja
Portal o kršćanstvu

Soter, papa od oko 167. do oko 175.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Prema zbirci Liber pontificalis rodio se u Fondiju, blizu Rima, u obitelji grčkog podrijetla. Nakon izbora za papu, jedan od prvih poteza bila mu je odredba o skupljanju novca za potrebe Crkve u Korintu. Pismo što ga je tom prilikom, u ime rimske Crkve, poslao korintskoj izgubljeno je, premda su ga neki stručnjaci pokušali identificirati s takozvanom "Drugom Klementovom poslanicom" (u starini je autorstvo krivo pripisivano papi Klementu I.). S druge strane, sačuvano je pismo kojim korintski biskup Dionizije zahvaljuje rimskoj Crkvi.

U razdoblju Soterova pontifikata još su se snažnije širile ideje montanističkog krivovjerja, koje su zbog svojih antisocijalnih manifestacija možda dovele i do progona kršćana u doba cara Marka Aurelija. Među Soterovim odlukama spominje se i odredba prema kojoj je ženidba valjana samo ako je blagoslovi svećenik, te ponovno osnaženje uredbe po kojoj je ženama zabranjeno dodirivati kalež i patenu, te paliti tamjan za liturgijskih slavlja.

Međutim, na određeni način je uveo mogućnost djelovanja žena u crkvi pod uvjetom da su bile "čiste" i da su pomagale svećenicima. U tome je zapravo korijen nastanka budućih redova časnih sestara. U nekim izvorima se spominje da su žene svoju časnost morale dokazivati spavajući sa svećenicima, ali bez fizičkog odnosa, no da se ovo posljednje često nije poštovalo.[1] Čini se, prema nekim izvješćima, da je upravo Soter uveo godišnje slavlje Uskrsa u Rimu. Pokopan je na Kalistovu groblju u Rimu, iako jedna druga predaja drži da je pokopan blizu bazilike sv. Petra. U doba pape Sergija II. njegovi su ostaci prenijeti u crkvu sv. Silvestra, a odande u crkvu sv. Siksta. Postoji i tradicija prema kojoj je dio njegovih ostataka pokopan u katedrali u Toledu. Rimski martirologij ubraja ga među mučenike, no nema dokaza da se ono doista i dogodilo:

Wikicitati »22. travnja - U Rimu na Apijskoj cesti, rođenje za nebo svetog Sotera, pape i mučenika.«

Spomendan mu je 22. travnja, zajedno sa sv. Kajom.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Tomašević, Silvije: Pape kroz povijest, Adamić, Rijeka, 2003., ISBN 953-219-111-9, str. 72