Prijeđi na sadržaj

Siksto I.

Izvor: Wikipedija
Siksto I.
Sixtus I.

Pravo ime Sixtus, Xystus
Početak pontifikata oko 115.
Kraj pontifikata oko 125.
Prethodnik Aleksandar I.
(o. 106. - o. 115.)
Nasljednik Telesfor
(o. 126. - o. 137.)
Rođen 42.
Rim
Umro 125.
Rim
Svetac
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Spomendan 3. travnja
Ostali pape imena Siksto
Portal o kršćanstvu

Siksto I., papa od 115. do 125.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Bio je sin nekog Rimljanina imenom Pastor, iz područja Via Lata. Ime Sikst (lat. Xystus) vjerojatno je grčkog podrijetla. Prema Liberijevu katalogu papa, bio je rimski biskup u doba cara Hadrijana, to jest od oko 117. do 126.

Povjesničar Euzebije Cezarejski, međutim, u dva svoja spisa donosi i dvije kronologije. U Chroniconu kaže da je ovaj bio papa od 114. do 124., a u djelu Historia ecclesiastica kaže da mu je pontifikat trajao od 114. do 128. U svakom slučaju, stručnjaci se slažu da je bio papa oko deset godina. Prema zbirci Liber pontificalis, za svoga je pontifikata donio tri važne odluke:

  • nitko, osim onoga koji predvodi liturgiju, ne smije za vrijeme posvete dodirivati kalež i patenu;
  • biskupi koji su pohodili Svetu stolicu, po povratku u svoju dijecezu moraju pokazati apostolsko pismo kojim se potvrđuje njihovo puno zajedništvo s Petrovim nasljednikom;
  • nakon predslovlja u misi, svećenik mora zajedno s narodom recitirati Sanctus.

U doba njegova papinstva pojavljuju se vjerojatno prve razlike u odnosu na istočne Crkve. Naime, zapadna je Crkva tada već slavila Uskrs, a na istoku taj običaj još nije bio poznat. Pripisane su mu dvije poslanice o nauku o Presveto Trojstvo (nauk) i o primatu biskupa Rima, koje su se međutim pokazale apokrifnima. Prema jednoj legendi Siksto I. poslao je prvoga misionara, biskupa Pelegrina, u Galiju.

Po smrti pokopan je u bazilici sv. Petra u Rimu. Prema drugim izvorima pokopan je u mjestu Alatra pokraj Rima.[1] Različiti katalozi papa i martirologiji navode ga kao mučenika, no kako nema o tome ni dokaza ni dodatnih pojedinosti, i sama ga je Katolička Crkva isključila iz popisa obaveznih spomendana.

Rimski martirologij donosi o ovom papi sljedeće:

 »3. travnja - U Rimu rođenje za nebo blaženoga Siksta prvog, pape i mučenika, koji je uz veliku hvalu upravljao Crkvom u doba cara Hadrijana, pod Antoninom Pijom, kako bi zadobio Krista, dragovoljno prihvati vremenitu smrt.«

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Tomašević, Silvije: Pape kroz povijest, Adamić, Rijeka, 2003., ISBN 953-219-111-9, str. 70