Prijeđi na sadržaj

Križevačka eparhija

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Križevačka biskupija)
Križevačka eparhija
Dioecesis Crisiensis Graeci ritus Catholicorum
Grb trenutnog križevačkog vladike mons. Milana Stipića
Područje
Država Hrvatska, BiH, Slovenija, Kosovo
Metropolija Zagrebačka
Statistika
Površina 255 804 km2
Katolici 21 270
Župe 44
Podatci
Obred bizantski
Osnovana 17. lipnja 1777. (Pio VI.)
Prethodnica Marčanska biskupija
Katedrala Presvetog Trojstva (Križevci)
Konkatedrala Sv. Ćirila i Metoda (Zagreb)
Vodstvo
Papa Lav XIV.
Biskup Milan Stipić
Ostalo
Službene stranice krizevacka-eparhija.com
Stanje od 8. svibnja 2025.

Križevačka eparhija ili Križevačka biskupija je biskupija Grkokatoličke Crkve u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Sloveniji i na Kosovu, sa sjedištem u Križevcima. U liturgiji rabi bizantski obred, tj. liturgija se služi na crkvenoslavenskom jeziku. Upravitelj eparhije je vladika Milan Stipić.

Prvostolnica je Grkokatolička katedrala Presvete Trojice u Križevcima, a konkatedrala sv. Ćirila i Metoda nalazi se u Zagrebu, na Gradecu. Svetci zaštitnici eparhije su sveta Tri svetitelja (Tri hijerarha): crkveni oci sv. Bazilije Veliki, sv. Grgur Nazijanski i sv. Ivan Zlatousti, čiji se zajednički blagdan slavi 30. siječnja. Eparhija je upravno podijeljena na vikarijate, dekanate i župe.

Vjernici biskupije većinom su Hrvati, Ukrajinci i Rusini.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Papa Pio VI. bulom Charitas illa, 17. lipnja 1777. godine, ustanovio je samostalnu grkokatoličku biskupiju u Križevcima, kao sljednicu Marčanske biskupije. Novi biskup na početku je bio sufragan mađarskom primasu, a 1852. biskupija je postala dijelom Zagrebačke metropolije.
Od godine 1966. sjedište biskupije nalazi se u Zagrebu, gdje je i Grkokatoličko sjemenište u Zagrebu, koje je izgrađeno u drugoj polovici XVII. stoljeća.

Dne 15. lipnja 2020. upravno sjedište biskupije vraćeno je u Križevce, Franje Račkoga 32.

Vikarijati Križevačke biskupije

[uredi | uredi kôd]

Žumberački vikarijat

[uredi | uredi kôd]

Žumberački vikarijat osnovao je, 15. travnja 1978. godine, križevački biskup Gabrijel Bukatko i za prvoga vikara imenovao tadašnjeg rektora i zagrebačkoga župnika Ivana Krstitelja Pavkovića, koji je svoju dužnost obavljao do ustoličenja vladike križevačkoga Slavomira Miklovša. Za vrijeme njegove biskupske službe, tijekom 26 godina mjesto žumberačkog vikara ostalo je nepopunjeno.

Križevački biskup Nikola Kekić obnovio je 2009. godine Žumberački vikarijat. Žumberački vikarijat čine Katedralni i Žumberački dekanat.

Dalmatinski vikarijat

[uredi | uredi kôd]

Godine 1831. tri pravoslavna svećenika Šibenske eparhije: Petar Krička, župnik u Kričkama, kod Drniša, Marko Busović Krička, župnik u Baljcima, i Pahomije Krička, župnik u Vrlici, sa svojim vjernicima odlučili su ući u zajedništvo s Katoličkom crkvom, u sastavu Križevačke biskupije. Zbog toga koraka pravoslavci su 1834. godine ubili župnika Petra Kričku. Godine 1836. za te tri župe križevački biskup Gabrijel Smičiklas osnovao je Dalmatinski vikarijat, sa sjedištem u Kričkama. U sastavu tog vikarijata bila je i vojna grkokatolička kapelanija, sa sjedištem u Zadru.

Crkva u Kričkama sagrađena je 1832. i posvećena pokrovu (zaštiti) Presvete Bogorodice, a crkva u Baljcima, sagrađena iste godine, posvećena je Preobraženju Gospodnjem, dok je crkva u Vrlici sagrađena 1845. i posvećena Presvetoj Trojici. Zadnji dalmatinski vikar bio je popularni Janko Heraković, koji je zbog prijetnje smrću od strane četnika krajem 1942. morao napustiti taj kraj. Četnici su tijekom II. svjetskog rata zapalili i srušili crkve u Kričkama i Baljcima. Župni dvor služio je kao dom za djecu, pa za školu i za mjesnu zajednicu. U vrijeme Domovinskog rata četnici su ga u potpunosti devastirali. U novije vrijeme pristupilo se čišćenju ruševina oko crkve i u samoj crkvi. Nakon gotovo 70 godina, u subotu 1. listopada 2011., križevački biskup Nikola Kekić opet je mogao služiti arhijerejsku svetu liturgiju.

Posljednjih godina za grkokatolike u Dalmatinskom vikarijatu bio je zadužen svećenik Milan Stipić, tadašnji župnik u Radatovićima, u Žumberku, a današnji Vladika križevački (episkop). Nakon imenovanja za apostolskog administratora, a potom episkopa, vladiku Milana zamjenjuju o. Zinovij Zastavni, župnik u Splitu i o. Jan Jakubov, župnik u Zadru i čuvar manastira Pokrova Presvete Bogorodice u Kričkama.

Slavonsko-srijemski vikarijat

[uredi | uredi kôd]

Osnovao ga je križevački biskup Gabrijel Bukatko, 1978. godine, pod imenom Bosansko-slavonski vikarijat. Bosanski dio tog vikarijata dekretom križevačkog biskupa Slavomira Miklovša dobio je status Grkokatoličkog vikarijata Križevačke eparhije u Bosni i Hercegovini.

Križevački biskup Nikola Kekić osnovao je 2009. godine Slavonsko-srijemski vikarijat. Slavonsko-srijemski vikarijat obuhvaća Slavonski dekanat, sa župama Gornji Andrijevci, Kaniža, Lipovljani, Osijek, Sibinj, Slavonski Brod i Šumeće, te Srijemski dekanat, sa župama Berak, Donji Andrijevci, Mikluševci, Petrovci, Piškorevci, Rajevo Selo, Vinkovci i Vukovar.

Grkokatolički vikarijat Križevačke eparhije u Bosni i Hercegovini

[uredi | uredi kôd]

Godine 2005., križevački biskup Slavomir Miklovš obnovio je nekoć postojeći Bosanski vikarijat, pod nazivom Grkokatolički vikarijat Križevačke eparhije u Bosni i Hercegovini.

Križevački biskupi

[uredi | uredi kôd]
Katedrala sv. Ćirila i Metoda u Križevcima.

Biskup Bazilije Božičković posljednji je u nizu marčanskih biskupa i prvi križevački biskup. Božičković je rođen u Kloštru Vojakovačkom, kod Križevaca. Za rane mladosti stupio je u samostan Marču. Njegov brat Porfirije bio je župnik u Žumberku. Nakon što je Marča spaljena, pošao je u Zagreb i tamo je nastavio svoje naukovanje. U Rimu, kao pitomac Kolegija sv. Atanazija, studirao je na sveučilištu Kongregacije de propaganda fide, filozofiju i teologiju. Po završetku studija bio je profesor u Dragomilu, u Galiciji, i u Lavovu. Nakon toga je sedam godina u Rimu vršio službu prokuratora Reda sv. Bazilija Velikog. Nakon Palkovićeve smrti carica Marija Terezija imenovala ga je svidničkim biskupom i 27. ožujka 1759. naložila da se instalira. Od Svete stolice dobio je naslov dioklecijanopolitanski, apostolski vikar Vlaha ili Grka koji borave u Zagrebačkoj biskupiji, u pokrajinama i kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. Papa Klement XIII. dao mu je nakon posvete opsežne facultates, u 22-ije točke. Budući da je sjemenište ponovno stradalo od požara, on je iz temelja sagradio veliku novu zgradu, od dva kata. Gradnja je trajala od 1768. do 1774. godine. Za vrijeme Božičkovića namjesto Marčanske biskupije osnovana je, 17. lipnja 1777., nova – Križevačka biskupija, sa sjedištem u Križevcima. Prvim njezinim biskupom bio je sam Božičković. Umro je 1785., u Gornjem Tkalcu, gdje je u kapeli i pokopan. Posmrtni ostatci biskupa Božičkovića preneseni su 1985. iz kapele u Gornjem Tkalcu u grkokatoličku katedralu u Križevcima.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. IKA: Otac Milan Stipić novi je hrvatski biskup Bitno.net. 8. rujna 2020. . Pristupljeno 24. rujna 2020.