Labin

panorama

Labin (talijanski: Albona) grad je u Hrvatskoj, u Istarskoj županiji.

Gradska naselja

Sedamnaest naselja (stanje 2006) pripada gradu Labinu, to su: Bartići, Breg, Duga Luka, Gondolići, Gora Glušići, Kapelica, Kranjci, Labin, Marceljani, Presika, Rabac, Ripenda Kosi, Ripenda Kras, Ripenda Verbanci, Rogočana, Salakovci i Vinež.

Zemljopis

Labin je udaljen 3 km od mora, a 5 km od turističkog naselja Rapca na istočnoj obali Istre.^[1] Na brežuljku je smješten Stari Grad, a drugi dio grada poznat je pod nazivom Podlabin (prvotno nastao kao rudarsko naselje 30-tih godina prošlog stoljeća).

Klimatska obilježja

Klima u Labinu je mediteranska, s prosječnom zimskom temperaturom od 6°C, a ljetnom od 24°C.^[1]

Stanovništvo

Popis 2011.

Prema popisu stanovništva iz 2011., na području Grada Labina živjelo je 11.642 stanovnika. Najviše je bilo Hrvata (62,5%), zatim regionalno opredjeljenih (17,6%), Bošnjaka (7,8%), Talijana (2,4%) i Srba (2,5%). Svih ostalih zajedno je bilo 7,2%.

Popis 2001.

Prema popisu stanovništva iz 2001., na području Grada Labina živjelo je 12.426 stanovnika.^[2] Najviše je bilo Hrvata (67,9%), zatim nacionalno neopredjeljenih (16,2%), Bošnjaka (4,2%), Talijana (3%) i Srba (2,2%). Svih ostalih zajedno je bilo 6,5%. Od nacionalno neopredjeljenih, njih 44,8% izjasnilo se u smislu regionalne pripadnosti (7,3% od ukupnog stanovništva Grada Labina).

Popis 1991.

Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Hrvatskoj 1991.: Labin

Za vrijeme popisa stanovništva 1991., labinska općina sadržavala je i današnje općine Raša, Sveta Nedelja, Kršan i Pićan. Osjećaj regionalne pripadnosti (tzv. Istrijani) tada je bio posebno raširen pa je gradsko naselje Labin brojalo 9.036 stanovnika, od čega 45,6% Hrvata, čak 37,6% 'ostalih' (tzv. Istrijani), pa Talijani i drugo), 10,1% Muslimana te 3,5% Srba. Na područje cijele tadašnje općine Labin živjelo je 25.983 stanovnika, od čega 44,4% Hrvata, 43,8% 'ostalih', 7,7% Muslimana te 2% Srba.

Uprava

Povijest

Labin je nastao na mjestu rimskog naselja Albona. Od 1295. bio je pod vlašću Pazinskih grofova, a od 1381. pod akvilejskim patrijarhom. Od 1420. do 1797. pod vlašću je Venecije, da bi potom pripao Austriji.

Labinska republika

Podrobniji članak o temi: Labinska republika

Nakon I. svjetskog rata Istru je okupirala Italija. Godine 1921. izbija pobuna labinskih rudara protiv fašističkog režima, te je osnovana Labinska republika s radničkom samoupravom, no nakon četrdesetak dana ugušena je vojnom intervencijom. Ta se pobuna smatra prvom uopće antifašističkom pobunom u svijetu i najznačajniji je događaj u povijesti labinskog rudarenja.

Drugi svjetski rat

Veliki broj Labinjana sudjeluju u Narodnooslobodilačkoj borbi tijekom II. svjetskog rata. Tom prilikom svoje živote je položilo više od 1.300 osoba. Nakon toga Labin je postao dio Hrvatske, odnosno Jugoslavije.

Gospodarstvo

Više od 400 godina u Labinu i okolici odvijala se intenzivna rudarska djelatnost. Rudnici su dugo bili kralježnica labinskog gospodarstva. Najveća proizvodnja u Istarskim ugljenokopima ostvarena je 1942. kada je uz 10.470 radnika iskopano 1.158.000 tona ugljena. Rudnik u Labinu prestao je s radom 1988. godine, nakon čega je nastupila višegodišnja kriza u labinskom gospodarstvu koje je u velikoj mjeri ovisilo o rudarstvu, a koje je potpuno ugašeno u Tupljaku 1999. godine. Labin se okrenuo prema malom i srednjem poduzetništvu te otvaranju gospodarskih zona. Danas je Labin drugi najveći izvoznik u Istri, dok Rabac, pod upravom Grada Labina, ostvaruje i preko 1,3 milijuna turističkih noćenja.

Poznate osobe

Matija Vlačić Ilirik - srednjovjekovni filozof i protestantski teolog
Josip Belušić - 1888. godine konstruirao prvi električni brzinomjer.
Giuseppina Martinuzzi
Valner Franković - rukometaš, s hrvatskom reprezentacijom 1996. godine osvojio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Atlanti (SAD) 1996.
Franka Batelić - pjevačica

Spomenici i znamenitosti

Stari Labin je naselje akropolskoga tipa. Sadašnji izgled formira između XVI. do XVIII.stoljeća. Nekoć je bio okružen zidinama iz XIV.stoljeća, a u XVI.stoljeću se okružuje novim fortifikacijama. Grad se ponovno širi u XVIII. i XIX.stoljeću, kada se gradske zidine pretvaraju u stambene zgrade, pa čak i palače. U to vrijeme formira se sadašnji glavni starogradski trg zvan 'Crć' (danas 'Titov trg'). Stari grad obiluje kulturno-spomeničkom baštinom. Najstarije su građevine ostatci crkve sv. Justa iz IX.stoljeća. te ostatci župne crkve iz XI.stoljeća. Također obiluje renesansnim i baroknim patricijskim palačama. Poznate su renesansna palača obitelji Scampicchio iz XV.stoljeća te pretorska palača iz 1555. s renesansnim biforama. U XVII.stoljeću grade se i barokne palače Franković-Vlačić, Manzini i Negri. Ističe se palača Battiala-Lazzarini iz XVIII.stoljeća, jedna od najočuvanijih i najreprezentativnijih baroknih palača u Istri. U njoj je danas Narodni muzej Labinštine, sa bogatom arheološkom, etnografskom i kulturnopovijesnom zbirkom. U Muzeju je i replika rudničkog horizonta što je jedinstveno u Istri. Gradsko kazalište (Circolo) izgrađeno je 1843., a nastalo je preuređenjem fontika za žito iz 1539. Župna crkva sv. Marije današnji oblik poprima u XIV.stoljeću, a tijekom XVI. i XVII.stoljeća pregrađuje se i proširuje. Zvonik je izgrađen 1623. i otvoren je u ljetnim danima. Između župne crkve i palače Battiala-Lazzarini nalazi se i manja kapela iz XVIII.stoljeća, posvećena sv. Stjepanu, s jednim od najljepših i najraskošnijih baroknih crkvenih pročelja u Istri. Unutar gradskih zidina nalazi se i kapela sv. Marije od Karmela iz 1615. Važna su i gradska vrata sv. Flora iz 1646. Glavnim trgom dominira lođa (gradska loža) iz XVII.stoljeća, te gradska palača izgrađena 1900. gdje je danas gradska uprava. Na padinama staroga grada smještene su tri manje crkve: sv. Marije Magdalene iz XIV. stoljeća, sv. Antuna i sv. Marije od Zdravlja iz XV. stoljeća, s vrijednim slikama A. Moreschia. Stari grad u današnje je vrijeme poznat i kao grad umjetnikâ (Labinski ateljeri). Naselje podno brda počelo se razvijati za vrijeme talijanske uprave Labinom netom prije II. svjetskoga rata. Tada je 1940. dovršena gradnja rudarskoga okna i naselja za potrebe rudnika. To naselje je nazvano Pozzo Littorio (ili Podlabin). Tada počinje intenzivniji urbani razvoj u dolini ispod staroga grada koji se naročito nastavio za vrijeme jugoslavenske uprave.

Obrazovanje

OŠ "Matija Vlačić"
OŠ "Ivo Lola Ribar",
SŠ "Mate Blažine",
Centar s osnovnoškolskim obrazovanjem djece s teškoćama u razvoju i stacionarom "Liče Faraguna"
Pučko otvoreno učilište (u sklopu je i Osnovna glazbena škola "Matka Brajše Rašana")

Kultura

U Labinu djeluje katedra Čakavskog sabora "Mediteranski kiparski simpozij".

Labin Art republika
Mediteranski kiparski simpozij
Labin Art Express XXI (www.lae.hr)

Šport

nogometni klub Rudar
nogometni klub Iskra Vinež
nogometni klub Rabac
rukometni klub Mladi rudar
ženski rukometni klub Rudar
Šahovski klub Labin
boćarski klub Rudar
boćarski klub Labin
Judo klub Rudar
Malonogometni klub Albona
Sportsko društvo Albona
Atletska sekcija Albona
Malonogometno udruženje Labin
Jedriličarski klub Kvarner Rabac
Teniski klub Rabac
Košarkaški Klub Rudar

Izvori

↑ ^a ^b Grad Labin
↑ dzs.hr, STANOVNIŠTVO PREMA SPOLU I STAROSTI, PO NASELJIMA, POPIS 2001., pristupljeno 9. srpnja 2011.

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Labin

[Grad_Labin-1] Grad Labin

[2] zs.hr, STANOVNIŠTVO PREMA SPOLU I STAROSTI, PO NASELJIMA, POPIS 2001., pristupljeno 9. srpnja 2011.

[1]

[2]