Operacija Market Garden

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Operacija Market Garden (17.-29.9.1944.) je neuspjela saveznička vojna operacija, vođena u Nizozemskoj i Njemačkoj tijekom drugog svjetskog rata. Operacija je podijeljena na dva dijela:

  • Market - zračno-desantna, 1. saveznička padobranska vojska, koja je trebala zauzeti mostove
  • Garden - zemaljske snage, sastavljene od britanskog XXX Zbora

Market Garden je do toga trenutka najveća zračno-desantna operacija u povijesti.

Strateški cilj feldmaršala Montgomeryja je da opkoli Rursku oblast, samo srce njemačke industrije. S sjeverne strane opkoljavanja bi zaobišao Sigfriedovu crtu dajući lakši pristup u Njemačku. Savezničke snage bi trebale prodrijeti 100 km kroz Nizozemsku, preko Rajne i utvrditi se sjeverno od Arnhema na nizozemsko-njemačkoj granici. Operacija je masovno rabila zračno-desantne snage čiji su taktički ciljevi da osiguraju mostove i omoguće brzi prodor oklopnih snaga sjeverno od Arnhema. Operacija zahtjeva zauzimanje mostova preko rijeke Meuse, dvaju ogranaka Rajne, kao i prijelaza preko nekoliko kanala i manjih pritoka.

Nekoliko mostova između Eindhovena i Nijmegena su zauzeti na početku operacije. Napredovanje snaga XXX zbora je odgođeno nakon neuspjeha zračno-desantnih snaga u zauzimanju mostova u Sonu i Nijmegenu. Nijemci su uspjeli srušiti mostove nad kanalom Wilhelmina u Sonu prije nego je 101. padobranska divizija uspjela da ga zauzme. Neuspjeh 82. padobranske divizije da zauzme most u Nijmegenu prije 20. rujna također je usporio napredovanje XXX zbora.

Na najdaljoj točci napredovanja 1. britanska padobranska divizija se suočila sa jakim otporom. Odgoda u zauzimanju mostova u Sonu i Nijmegenu je dala Nijemcima, uključujući 9. i 10. SS oklopnu diviziju koje su već bile prisutne, dovoljno vremena da se organiziraju i uzvrate udarac. U bitci koja je uslijedila samo mala postrojba je uspjela da zauzme sjevernu stranu cestovnog mosta u Arnhemu, i nakon neuspjeha zemaljskih snaga da se probiju do njih, padobranci su pregaženi 21. rujna. Ostaci 1. padobranske divizije su opkoljeni u malom džepu zapadno od mosta, te su evakuirani 25. rujna.

Saveznici nisu uspjeli da pređu Rajnu. Te je rijeka ostala prepreka njihovu napretku u Njemačku sve do ofenzive u ožujku 1945. neuspjeh operacije Market Garden da formira mostobran preko Rajne je označio kraj nadam saveznika da mogu završiti rat prije Božića 1944.

Pozadina[uredi VE | uredi]

Nakon poraza u Normandiji tijekom ljeta 1944., ostaci njemačkih snaga povlače se preko [Benelux|Beneluxa] i istočne [Francuska|Francuske] do granice Njemačke gdje su stigli koncem kolovoza. Na sjeveru, u prvom tjednu rujna, britanska 21. grupa vojska pod zapovjedništvom feldmaršala Bernarda Montgomeryja šalje svoju 2. britansku vojsku pod zapovjedništvom generala Milesa Dempseya u napad na crti Antwerpen do granice sjeverne Belgije, dok u isto vrijeme 1. kanadska vojska pod zapovjedništvom generala Harryja Crerara ima zadaću da zauzme luke Dieppe, Le Havre i Boulogne-sur-Mer. Ma jugu, američka 12. grupa vojska pod zapovjedništvom generala Omara Bradleya se približava njemačkoj granici sa zapovijedima da se koncentriraju prema Aachenu s američkom 1. vojskom pod zapovjedništvom generala Courtneya Hodgesa, kao podrška Montgomeryjevom prodoru prema Ruhrskoj oblasti. U međuvremenu američka treća vojska generala Georga Pattona napreduje prema Saaru. U isto vrijeme američka 6. grupa vojska generala Jacoba Deversa, nakon iskrcavanja na jugu Francuske napreduje prema Njemačkoj.

Logistički problemi[uredi VE | uredi]

U nastojanju da poremeti njemačku opskrbu, saveznici su uložili velike napore prije dana D u bombardiranju francuske željezničke mreže, iako su bili svjesni da će to utjecati na njihove vlastite operacije u slučaju proboja iz Normandije. U planiranju operacije Overlord da bi se to premostilo predviđeno je korištenje luka u Bretanji da bi se točke logističke popune premještale naprijed kako snage napreduju. Eisenhower i Montgomery su nastojali da se ispune ti planovi, ali su neki smatrali da zauzimanjem Le Havrea i Antwerpena to nije bitno. Antwerpenska luka bi bila ranije otvorena da je Montgomery tome dao prioritet umjesto zauzimanja francuskih luka na La Mancheu. Do kolovoza sva je opskrba dolazila preko plaža iskrcavanja, Cherbourga i još nekih manjih luka u Normandiji. Iako je ta opskrba išla bolje od planiranog, pogoršanje vremena u rujnu i podizanje razine mora dalo je nagovijestiti da opskrba preko plaža uskoro neće biti moguća. Luka s dubokim morem je bila neophodna, Cherbourg je bio koristan ali predaleko od bojišnice. Velika antverpska luka je zauzeta gotovo neoštećena ali je estuarij Scheldta bio još pod njemačkom kontrolom. Neuspjeh da se otvori luka u Antwerpenu je jedna od najvećih taktičkih grešaka u ratu, koja je također uključivala neuspjeh u odsijecanju njemačke 15. vojske od 80.000 vojnika koja je bila na obali zapadno od Antwerpena i koja je evakuirana na sjever preko estuarija Scheldta i zatim na istok. Ove snage su zatim neočekivano se uključile u bitke za mostove u sektorima Eindhovena i Nijmegena. Ostale važne luke na obali La Manchea, kao Dunkirk, ostale su u njemačkim rukama sve do svibnja 1945.

Uslijedili su veliki napori da se željeznička mreža ponovno otvori, i do kraja kolovoza 18,000 ljudi je radilo na popravci, uključujući pet tisuća ratnih zarobljenika. Nakon mnogo odgoda, prvi željeznički transport zaliha prema logističkoj bazi američke treće vojske u Le Mansu je stigao 17. kolovoza. Ali to je bilo prekasno da utječe na borbe koje su se razvile nakon operacije Cobra i proboja u Francusku. Sva opskrba se morala transportirati putem kamiona, a njih jednostavno nije bilo dovoljno. Prednje divizije 12. grupe vojski ostavili su u pozadini sve svoje teško topništvo, i polovicu srednjega zapadno od Seine, da bi mogli s svojim kamionima opskrbljivati ostale postrojbe. A 21. grupa vojski je sve kamione svojih dviju divizija, kao i četiri britanske prijevozničke tvrtke uporabila za svoju opskrbu.