Pekinška opera – Wikipedija

Pekinška opera (kineski: 京剧; pinyin: Jīngjù) najdominantniji je oblik kineske opere koji kombinira glazbu, vokalnu izvedbu, mimiku, ples i akrobatiku. Nastala je u Pekingu, sredinom dinastije Qing (1636. – 1912.), a potpuno se razvila i postao prepoznatljiva sredinom 19. stoljeća. Ovaj je oblik bio iznimno popularan na dvoru Qing i smatra se jednim od kulturnih blaga Kine.^[1] Glavne izvedbene trupe nalaze se u: Pekingu, Tianjinu i Šangaju.^[2] Ova umjetnička forma također je sačuvana u Tajvanu, gdje je poznata kao Guoju Guójù (kineski: 國劇; doslovno: "nacionalna opera"). Također se proširila na druge regije kao što su Sjedinjene Države i Japan.

Pekinška opera ima četiri glavne vrste uloga: sheng (džentlmen), dan (žene), jing (grubi muškarci) i chou (klaunovi). Izvođačke družine često imaju nekoliko glumaca svake vrste, kao i brojne sekundarne i tercijarne izvođače. koji su sa svojim dorađenim i živopisnim kostimima, jedina središnja točka na karakteristično uglavnom praznoj pozornici pekinške opere. Glumci koriste vještine govora, pjesme, plesa i borbe u pokretima koji su simbolični i sugestivni, a ne realistični. Prije svega, vještina izvođača ocjenjuje se po ljepoti njihovih pokreta. Izvođači se također pridržavaju raznih stilskih konvencija koje pomažu publici da se snađe u produkcijskom planu. Slojevi značenja unutar svakog pokreta moraju biti izraženi u koraku s glazbom. Glazba pekinške opere može se podijeliti na stilove kipi xīpí (西皮) i èrhuáng (二黄). Melodije uključuju arije, stalne melodije i uzorke udaraljki. Repertoar pekinške opere uključuje više od 1400 djela temeljenih na kineskoj povijesti, folkloru i, sve više, suvremenom životu.

Tradicionalna pekinška opera proglašena je "feudalističkom" i "buržoaskom" tijekom Kulturne revolucije (1966. – 1976.) i zamijenjena je revolucionarnim operama kao sredstvom propagande i indoktrinacije.^[3] Nakon Kulturne revolucije te su transformacije uvelike poništene. Posljednjih je godina Pekinška opera pokušala provesti brojne reforme kao odgovor na sve manji broj gledatelja. Ove reforme, koje uključuju poboljšanje kvalitete predstava, prilagodbu novih izvedbenih elemenata i postavljanje novih i originalnih predstava, imale su mješovit uspjeh.

Galerija[uredi | uredi kôd]

Likovi iz pekinške opere.
Scena iz pekinške opere.
Pekinška opera.
Izvođači pekinške opere.

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ Mackerras, Colin Patrick (1976). „Theatre and the Taipings”. Modern China. 2 (4): 473—501. JSTOR 188958. doi:10.1177/009770047600200404.
↑ Wichmann, Elizabeth (1990). „Tradition and Innovation in Contemporary Beijing Opera Performance”. TDR. 34 (1): 146—178. JSTOR 1146013. doi:10.2307/1146013.
↑ Lu, Xing (2004). Rhetoric of the Chinese Cultural Revolution. University of South California Press. pg. 143—150.

v • u Svjetska baština u Kini

	Kulturna dobra (38)	Carske grobnice dinastija Ming i Qing (2000.) • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Palača Mukden) (1987.) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu (1994.) • Skulpture u stijenama Dazua (1999.) • Povijesni spomenici Dengfenga, Henan (2010.) • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela (2007.) • Fanjingshan (2018.) • Huashanske slike na stijenama (2016.) • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakotnom vojskom (1987.) • Kineski zid (1987.) • Klasični vrtovi Suzhoua (1997.) • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) (2004.) • Kulangsu, povijesno međunarodno naselje (2017.) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija (2013.) • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi (1994.) • Arheološki ostaci grada Liangzhua (2019.) • Stari dio grada Lijianga (1997.)• Longmen špilje (2000.) • Nacionalni park Lushan (1996.) • Ljetna palača u Pekingu (1998.) • Povijesno središte Makaa (2005.) • Mogao špilje 1987.) • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu (1998.) • Stari dio grada Pingyaoa (1997.) • Put svile, mreža putova u koridoru Chang'an-Tianshan (2014.) • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje (2000.) • Quanzhou, emporij Song-Yuan Kine (2021.) • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu (1994.) • Tuloui Fujiana (2008.) • Tusi mjesta (2015.) • Veliki kanal (2014.) • Kompleksi građevina u planinama Wudanga (1994.) • Planina Wutai (2009.) • Lokalitet Xanadua (2012.) • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun (2000.) • Yin Xu kod Anjanga (2006.) • Špilje Yunganga (2001.) • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua (2011.) • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu (1987.)

	Prirodna dobra (14)	Chengjiang nalazište fosila (2012.) • Danxia reljef (2010.) • Hoh Xil Qinghaija (2017.) • Kalcitne terase Huanglonga (1992.) • Hubei Shennongjia (2016.) • Pokrajinski park u dolini Jiuzhaigou (1992.) • Južnokineski krš (20057.) • Rezervati Velikog pande u Sečuanu (2006.) • Nacionalni park Sanqing Shan (2008.) • Tanšan Xinjianga (2013.) • Zaštićena područja u nacionalnom parku "tri paralelne rijeke" u Yunnanu (2003.) • Pokrajinski park Wulingyuan (1992.) • Utočišta ptica selica na obali Žutog mora (2019.)

	Mješovita dobra (4)	Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu (1996.) • Gorje Huang Shan (1990.) • Planina Tai Shan (1987.) • Gorje Wuyi (1999.)

	Nematerijalna svjetska baština (36)	Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine (2010.) • Velika pjesma etničke skupine Dong (2009.) • Farmerski ples kineskih Koreanaca (2009.) • Festival zmajskog broda (2009.) • Epska tradicija Gesar (2009.) • Glazbalo i glazba Guqina (2008.) • Hezhen Yimakan pripovijedanje* (2011.) • Glazbena tradicija Hua’er (2009.) • Khoomei, mongolsko umjetničko pjevanje (2009.) • Tradicionalna kineska arhitektura od drveta (2009.) • Kineska kaligrafija (2009.) • Kineski drvorez (2009.) • Kinesko kazalište sjenki (2011.) • Kineska tradicionalna lučna mostogradnja (2009.) • Majstorstvo rezbarenja kineskih pečata (2009.) • Kinesko tiskanje pomičnim drvenim slovima* (2010.) • Kineska umjetnost rezanja papira (2009.) • Kun Quopera (2008.) • Tradicionalna tehnika proizvodnje Li tkanina (2009.) • Tradicionalno pečenje okamina u Longquanu (2009.) • Kirgiški ep Manas (2009.) • Mazu, vjerovanja i običaji štovanja božice mora (2009.) • Meshrep* (2010.) • Majstorstvo Nanjing Yunjin brokata (2009.) • Glazbena izvedba Nanyin (2009.) • Pekinška opera (2010.) • Festival Qiang, kineska nova godina* (2009.) • Budistička umjetnost Regonga (2009.) • Serikultura (uzgoj dudovog svilca) i proizvodnja svile (2009.) • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma¹⁾ (2009.) • Uyghur Muqam, Ujgura iz Xinjianga (2008.) • Vodootporna tehnologija kineskih džunki* (2010.) • Glazbeni ansambl vjetra i udaraljki u Xi'anu (2009.) • Tradicionalni obrt oblikovanja Xuan papira (2009.) • Yueju opera (2009.) • Zhusuan, kinesko znanje i vještina računanja uz pomoć abakusa (2013.)

¹⁾ Zajednička svjetska baština Kine i Mongolije; * Svjetska baština u opasnosti