Tai Shan

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Planina Taishan

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Planina Taishan
Flag of the People's Republic of China.svg Kina


Tai Shan na karti Kina
Tai Shan
Tai Shan
Lokacija planine Tai u Kini
Godina uvrštenja: 1987. (11. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: i, ii, iii, iv, v, vi, vii
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/437 UNESCO

Sveta planina Tai (kineski: 泰山; pinyin: Tài Shān, „Mirna planina”) je planina velikog povijesnog i kulturnog značaja za Kineze. Nalazi se sjeverno od grada Tai'ana u pokrajini Shandong (Kina). Ona je jedna od „Pet svetih planina”, i povezuje se s mitologijom zore, rođenja i obnove. Vjeruje se kako se Taishan štuje već oko 3.000 godina, a oko 2.000 godina je sveto mjesto i važno ceremonijalno središte Kineskog Carstva.

Njezina umjetnička remek-djela su izgrađena u savršenom skladu s prirodnim krajolikom i simboliziraju drevnu kinesku kulturu i vjerovanja, te su oduvijek bila izvorom inpiracije za kineske umjetnike i znanstvenike. Zbog toga je planina Tai 1987. godine upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji[1]

Prirodni značaj[uredi VE | uredi]

Besmrtni most (仙人桥, Xiān Qiáo), prirodna tvorevina Taishana

Taishan se uzdiže naglo iz prostrane ravnice središnjeg Shandonga. Geološki, to je najstariji i najvažniji primjer paleo-metamorfnog sustava koji predstavlja kambrijsko razdoblje u istočnoj Kini. Sastav Taishana je kompleksan i obuhvaća vulkanske, metamorfne i sedimentne stijene i naslage masa različitih podrijetla koje su se formirale u arhajskom dobu prije 170-200 milijuna godina. Nakon toga, u dobu proterozoika, područje Taishana počinje rasti, i to uzdizanje je trajalo sve do sredine kenozoika. Gnajs koji se tada pojavio u području Taishana je temelj za sve u sjevernoj Kini.

Najviši vrh planine Tai je "Vrh cara Yu Dia (žad-cara)" (玉皇頂, Yùhuáng Dīng) koji je visok 1.532,7 m.

Vegetacija gustih šuma pokriva 80% Taishana i flora je raznolika s 989 različitih vrsta. Od toga je 462 vrste ljekovitog bilja, što uključuje i višecvjetovnu čvor-travu, Taishanski ginseng i Kineski Lithospermum, koji su poznati u cijeloj zemlji. Postoji preko 200 vrsta životinja, od čega je 122 vrsta ptica, a ribe velikih krljušti se nalaze u tekućoj vodi na visinama od 300-800 m.

Kulturni značaj[uredi VE | uredi]

Budistički hram na litici Taishana
Stube za Taishan s vrha

Taishan ima vrlo bogatu kulturnu baštinu, te integraciju iste s prirodnim krajolikom koji se smatra dragocjenim naslijeđem. Kulturne relikvije su spomen objeki, arhitektonski kompleksi, kamene skulpture i arheološka nalazišta izuzetne važnosti. To je jedno od mjesta rođenja kineske civilizacije, a dokazi ljudske aktivnosti na Taishanu datiraju 400.000 godina do Yiyuan čovjeka iz paleolitika. Do neolita, oko 5.000-6.000 pr. Kr., Taishan je postao značajno kulturno središte s dvije kulture: Dawenkou na sjeveru i Longshan na jugu planine. Rano i kasno razdoblje (770.-476. pr. Kr.) iz dinastije Zhou (1100.-221. pr. Kr.) svjedočii o prvim iskrama kulturnog stvaralaštva s nastankom dvije suparničke države, Qi na sjeveru i Lu na jugu planine. Tijekom Razdoblja zaraćenih država (475.-221. pr. Kr.), država Qi je sagradila 500 km dug zid kao zaštitu od mogućih napada države Chu. Ruševine ovog najranijeg od velikih zidova u kineskoj povijesti su još uvijek vidljive.

Više od 3.000 godina, kineski carevi različitih dinastija hodočastili su u Taishan u žrtvene i druge ceremonijalne svrhe. Natpisi na stijenama, kamene ploče i hramovi svjedoče o tim posjeta. Ugledni znanstvenici, uključujući i Konfucija čiji je rodni grad Qufu udaljen samo 70 km, napisali su svoju poeziju i prozu inspirirani Taishanom, a ostavili su svoje kaligrafije na planini.

Taishan je također važno središte vjerskog djelovanja za budizam i taoizam. God. 351. pr. Kr. ugledni redovnik po imenu Lang, prvi je došao u planine gdje je postavio temelje Božanskog hrama na stijenama. Tijekom Sjeverne i Južne dinastije Song (420.-589.), izgrađeni su hramovi Žad-proljeća, Božjeg blaga i Hram prožimajućeg svjetla.

Put od 7.200 stuba vodi do istočnog vrha planine Tai, na kojemu se nalezi 11 portala, 14 lučnih mostova, 14 kioska i 4 paviljona. Sve u svemu, na Taishanu se nalaze 22 hrama, 97 ruševina, 819 kamenih ploča s natpisima i 1.018 natpisa na stijenama i liticama.

Hram boga planine Tai (岱庙, Dàimiào) je nastao za dinastije Qin, a od dinastije Han (206. pr. Kr.-220.) ima oblik carske palače (poput Konfucijeva hrama u Qufuu) gdje su velike dvorane poredane u nizu. Središnja dvorana je Palača nebeskih blagoslova (Tian Kuang) izgrađena 1008. godine za cara Huizonga iz sjeverne dinastije Song.

Predsjednik vlade dinastije Tang (618.-907.), Li Jiefu, je smatrao Božanski hram na stijenama za prvi među četiri kineska čudesna hrama. Taoistička svetišta na Taishanu su: Hram nebeske kraljice majke, Palača božice Doumu, Hram azurnog oblaka, Stražnji hram mna stijeni i Hram svevišnjeg gospodara neba. Hram nebeske kraljice majke, izgrađen prije razdoblja Tri kraljevstva (220. pr. Kr.-80.), je najstariji dok je Hram azurnog oblaka najutjecajniji, i proteže se na više od pola Kine.

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Tai Shan
  1. Mount Taishan. UNESCO. pristupljeno 11. kolovoza 2011

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]