Popis indoeuropskih jezika

Indoeuropski jezici su jezična porodica čiji se jezici govore diljem svijeta, točnije na svakom kontinentu. Za porodicu je tipična složena struktura sloga, sklanjanje imenica po gramatičkim kategorijama roda, broja i padeža te sprezanje glagola po licu subjekta.^[1] Dijele se na 10 glavnih grana:^[2]^[3]

Anatolijski jezici[uredi | uredi kôd]

Jezici potvrđeni u hijeroglif. i klinopisnim tekstovima iz 2. tis. pr. Kr.:

Hetitski (nesili): središnja Anatolija, jezik Hetitskoga Carstva
Luvijski (luili): čitav južni pojas Anatolije
Palajski: sjeverozapadno od područja hetitskoga

Jezici potvrđeni u 1. tis. pr. Kr. ili kasnije:

Hijeroglifski luvijski: sjeverna Sirija do kraja 8. st. pr. kr.
Lidijski (alfabet)
Karski (alfabet)
Licijski (alfabet) i dr.

Indoiranski jezici[uredi | uredi kôd]

Indoarijski jezici:

Pāli
Sanskrt
- Prakrti
  - Hindski
  - Urdski
  - Gudžrati
  - Marathi
  - Bihari
  - Pandžapski
  - Bengalski
  - Sinhala i dr.
Neklasificirani jezici: Bazigar, Sheikhgal, Chinali-Lahul

Iranski jezici:

Avestički (sveti tekstovi iz ranog 1. tis. pr. Kr.)
Medski
Partski i dr.
Staroperzijski (malobrojni natpisi — prilagođeno klinasto pismo)
- Pehlevi
  - suvremeni Perzijski
Kurdski
Paštunski
Tadžički
Belučki i dr.
sarmatski, skitski (imena: stepska područja juž. Rusije, Ukrajine, poušća Dunava i ist. Panonije)
- Osetski (ist. Kavkaz)

Grčki jezici[uredi | uredi kôd]

Starogrčki jezik (linear B u 2. tis. pr. Kr. i kasnije alfabetski tekstovi)
- Novogrčki jezik

Italski jezici[uredi | uredi kôd]

Umbro-sabelski jezici (umbrijski, sabelički, osački i dr. – alfabetski natpisi)
Latinski (ponikao u Laciju; širi se s Rimskom državom)
- Vulgarni latinski
  - Talijanski,
  - Francuski,
  - Rumunjski,
  - Retoromanski,
  - Katalonski,
  - Kastiljski (Španjolski),
  - Portugalski i dr. izumrli
Faliskički (Falisci, mala etnija sjeverno od Rima; alfabetski natpisi)
Sikulski (malobrojni alfabetski natpisi)

Germanski jezici[uredi | uredi kôd]

Zapadnogermanski jezici:

Sjevernogermanski jezici:

Staronordijski (srednjovjekovni staroislandski tekstovi)
- Zapadni:
- Istočni:
  - Švedski
  - Skonski
  - Dalekarlijski
  - Danski
  - Älvdalski

Istočnogermanski jezici:

Gotski (prijevod Biblije, 4. st.)
Vandalski (nema pisanih spomenika)

Keltski jezici[uredi | uredi kôd]

Galski (natpisi na grčkom i lat. alfabetu): sr. Europa, Belgija, najveći dio Francuske, dijelovi sjev. Italije (od 4. st.)
Britonski
- Velški,
- Bretonski
Staroirski (ogamski natpisi, srednjovjek. tekstovi)
- Irski,
- Škotski gaelski (Škotska)
Lepontski (sjeverozapad Padska nizine)
Keltiberski (natpisi lat. alfabetom): sjev. i središnja Španjolska
Luzitanski (Portugal – neisgurna pripadnost keltskoj skupini)

Armenski jezici[uredi | uredi kôd]

Klasični armenski jezik
- Armenski jezik (tekstovi od 5. st.)^[4]

Baltoslavenski jezici[uredi | uredi kôd]

Slavenski jezici:

Zapadnoslavenski:
- Poljski
- Češki
- Slovački
- Lužičko-srpski i dr.
Južnoslavenski:
Istočnoslavenski:

Baltički jezici:

Pruski (zapisi iz ranog novog vijeka)
Litavski
Letonski (latvijski)

Toharski jezici[uredi | uredi kôd]

Toharski jezici — otkriveni u 20. st.; dijeli se na A i B jezik, oba izumrla u 1. tisućljeću.^[5]

Albanski[uredi | uredi kôd]

Albanski (potvrde tek u srednjem vijeku)
- Toskijski jezik
- Gegijski jezik

Nesvrstani jezici[uredi | uredi kôd]

Ovi jezici nisu pouzdano svrstani u grane indoeuropskih jezika iako je gotovo sigurno da pripadaju porodici:

Frigijski (alfabetski natpisi u zap. Anatoliji, 1 tis. pr. Kr.) – vjerojatno blizak grčkom i armenskom^[6]
Trački (nekoliko zapisa; imena ljudi i mjesta): sjev. od Egejskog mora, do Crnog mora i donjeg Dunava; vjer. i jezik Bitinaca u sjeverozapadnoj Maloj Aziji.
Staromakedonski, peonski i dr. (slabo potvrđeni – srodni grčkom i frigijskom)
Ilirski (samo imena): od Hercegovine preko Crne Gore do južne Albanije i zapadne Makedonije
Panonsko-delmatski (samo imena): od sr. Dalmacije do Balatona i Dunava na potezu od Baranje do Zemuna
Dako-getski (samo imena): sjeveroistok Srbije, sjever Bugarske, Rumunjska (možda srodan tračkom)
Mesapski i dr. jezici Apulije (alfabet; vjerojatno podrijetlom s Balkana)
Ligurski (samo imena): Ligurija i jugozap. dio Padske nizine, južna Francuska
Venetski (alfabetski natpisi; srodan latinskom i keltskim jezicima): sjeveroist. Padska nizina; vjerojatno srodni jezici Histra i Liburna

Napomena[uredi | uredi kôd]

U Europi su u starom vijeku posvjedočeni i neindoeuropski jezici. Najpoznatiji je Etruščanski koji je bio proširen u dijelovima Italije; ostalo je mnogo natpisa na različitim materijalima, no najvećim dijelom kratkih. Etruščani su se služili prilagođenim grčkim alfabetom. Danas je razmjerno dobro poznata gramatika, kao i fond od više stotina riječi. U Alpama (ist. Švicarska i susjedni dijelovi Italije i Austrije) govorio se Retski – malo natpisa etruščanskim alfabetom; jezik je nerazumljiv. Na zapadu Pirineja autohtono stanovništvo su Baski. Jezik je potvrđen tek u srednjem vijeku. Kao ni u prethodnim slučajevima, ne može se utvrditi pripadnost nekoj poznatoj jezičnoj obitelji.

Literatura[uredi | uredi kôd]

A. Marztinet, Des steppes aux oceans. L indoeuropeen et les "Indo-Europeens", Payot, Paris 1986.
J. P. Mallory, In Search of the Indo-Europeans, Thames and Hudson, London 1989.
C. Renfrew, Archaeology and Language. The Puzzle of Indo-European Origins, Harmondsworth 1989.
T. V. Gamkrelidze, V. V. IVANOV, Indo-European & the Indo-Europeans, Berlin: Mouton de Gruyter 1995.
C. Watkins, How to kill a dragon. Aspects of Indo-European poetics, Oxford UP, New York - Oxford 1995.
R. Matasović, Kratka poredbeno povijesna gramatika latinskoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb 1997.
B. W. Fortson Iv, Indo-European Language and Culture. An Introduction, Blackwell Textbooks in Linguistics, 19, Malden, MA - Oxford - Carlton (AUS) 2004.
E. Benveniste, Riječi indoeuropskih institucija, Disput, Zagreb 2005.

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Indoeuropski jezici

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ indoeuropski jezici | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 8. studenoga 2023.
↑ Indo-European languages | Definition, Map, Characteristics, & Facts | Britannica. www.britannica.com (engleski). 1. studenoga 2023. Pristupljeno 8. studenoga 2023.
↑ indoeuropski jezici | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 8. studenoga 2023.
↑ Armenci | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 8. studenoga 2023.
↑ toharski jezici | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 8. studenoga 2023.
↑ Frigija | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 8. studenoga 2023.

[1] uropski jezici | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 8. studenoga 2023.

[2] Indo-European languages | Definition, Map, Characteristics, & Facts | Britannica. www.britannica.com (engleski). 1. studenoga 2023. Pristupljeno 8. studenoga 2023.

[3] uropski jezici | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 8. studenoga 2023.

[4] Armenci | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 8. studenoga 2023.

[5] toharski jezici | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 8. studenoga 2023.

[6] Frigija | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 8. studenoga 2023.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]