Portal:Likovna umjetnost/Izabrani umjetnik
|
Stranica za prijedloge vezane uz izabrane umjetnike na portalu o likovnoj umjetnosti.
Dosad birani u nizu Izabrana biografija[uredi kôd]
Dosad birani u nizu Izabrani umjetnik[uredi kôd]Popis popisa izabranih umjetnika[uredi kôd]
2009.[uredi kôd]Lipanjski izabrani životopis
 Caspar David Friedrich (5. rujna 1774., Greifswald – 7. svibnja 1840., Dresden) je njemački slikar i grafičar; najvažniji predstavnik romantizma u Njemačkoj. Caspar David Friedrich je rođen kao šesto od desetero djece u Greifswaldu, lučkom gradiću koji su Prusi anektirali 1815. god. Djetinjstvo mu je obilježeno tragedijom: majka mu je umrla kad mu je bilo sedam godina, mlađa mu je sestra umrla sa samo dvadeset mjeseci, a brat se utopio pokušavajući mu spasiti život u nesreći na klizanju. Studirao je kod J. G. Quistropa na kopenhagenskoj Akademiji umjetnosti, jednoj od najvažnijih u Europi, a potom se preselio u Dresden (1798.). Zajedno s Ph. O. Rundgeom C. D. Friedrich je važan i za književni krug oko Heinrich von Kleista, Novalisa i drugih njemačkih romantičarskih književnika. Njegovim slikama su se divili prijatelj Goethe, a otkupljivao je pruski kralj Fridrik Vilim III., na nagovor 15-godišnjeg princa, koji je kasnije postao Fridrik Vilim IV., a kupovali su ih i car Nikola i veliki knez Aleksandar. No, ipak je Friedrich umro u siromaštvu, a sahranjen je na graoblju Svetog trojstva u Dresdenu...
Kolovoški izabrani životopis
 Jean Désiré Gustave Courbet (10. lipnja 1819. – 31. prosinca 1877.), francuski samouki slikar; utemeljitelj nove škole realizma, koja je u doba radikalnog akademizma značila revoluciju umjetničkog izraza; jedan od prvih umjetnika koji su radili u prirodi. Odbacio je romantične pejzaže i idealiziranje ljudi i prizora, izvršivši ogroman utjecaj na cjelokupno europsko slikarstvo sredinom 19. stoljeća. Odbijen na Salonu u Parizu 1855. godine, priređuje samostalnu izložbu u drvenoj baraki koju naziva Pavillion de Réalisme (Paviljon realizma). Na izložbi su bila izložena njegova velika platna (Stvarna alegorija i Pogreb u Ornansu), a u katalogu se nalazio i njegov „Manifest realizma“. Javnost i kritika ga žestoko napadaju, dok ga oduševljeno prihvaćaju u Njemačkoj (njemački slikari minhenskog kruga oko W. Leibla, u kojem su se formirali i hrvatski slikari moderne).
Rujanski izabrani životopis
 Albert Bertel Thorvaldsen (Kopenhagen, 19. studenog 1770. - Kopenhagen, 24. ožujka 1844.) je bio danski kipar i jedan od glavnih predstavnika kasnog klasicizma (neoklasicizam) u europskom kiparstvu. Studirao je na Akademiji u Kopenhagenu, a od 1797. do 1838. godine djelovao je u Rimu, gdje je zanesen antičkom umjetnošću izgradio neoklasični stil. Tehnički je vješto, pretežito u mramoru, oblikovao mitološke i povijesne likove (Jason sa zlatnim runom, 1803.), alegorijsku i sakralnu plastiku (Krštenje Kristovo, 1805.), nadgrobne i javne spomenike (Kopernik u Varšavi, 1830.), te portretna poprsja...
Studenski izabrani životopis
 Julije Klović (tal: Giorgio Giulio Clovio - Croata), (Grižane, 1498. - Rim, 5. siječnja 1578.), hrvatski slikar minijaturist. Slikar minijaturist zvan i "Michelangelo minijature". S osamnaest godina odlazi u Veneciju gdje uči slikarstvo od Rafaelovog učenika. Odlazi poslom u Mađarsku, vraća se u Italiju, u Mantovi postaje svećenik i živi u samostanu kraj Padove. Napušta redovništvo i radi diljem Italije: Peruga, Rim, Firenza, Parma, Piacenza itd. Bio je u dodiru s Michelangelom, Vasarijem, Bruegelom, Colonnom kao i s El Grecom koji je izradio i dva Klovićeva portreta (vidi na dnu). Minijature i iluminacije rukopisa čuvaju se diljem svijeta: Beatissimae Mariae Virginis Officium (London), Stanze di Eurialo d'Ascoli (Beč), Časoslov Farnese ili Officium Virginis (New York)... od kojih je ovaj posljednji remek djelo minijature svjetskih razmjera.
Prosinački izabrani životopis
 Iacopo Nigreti (* Venecija, oko 1548. - † Venecija, 14. listopada 1628.), poznatiji kao Jacopo Palma il Giovane u našim krajevima znan kao Palma Mlađi (Palma Giovane) bio je plodan i vješt venecijanski maniristički slikar. Nakon Tintorettove smrti 1594., Palma je postao najpoznatiji i najtraženiji venecijanski slikar, koji je dobrim dijelom usvojio njegov stil. Palma Mlađi dobijao je brojne naružbe od naručioca izvan Venecije, osobito iz Bergama i Srednje Europe, posebice od austrijskog cara Rudolfa II. iz Praga. Palma Mlađi naslikao je brojne slike za crkve i samostane u Hrvatskoj, tako da danas naši muzeji i crkvene riznice imaju brojna djela koja se pripisuju njemu ili njegovoj školi. Njegov prastric bio je poznati venecijanski slikar Palma Stariji (Palma Vecchio), i njegov otac Antonio Nigreti (1510/15-1575/85) bio je također slikar, koji je radio u bottegi Palme Starijeg i bio učenik njegova predradnika Bonifazia de Pitata. Nakon Bonifazieve smrti (1553.), njegov otac nastavio je voditi slikarsku radionicu, u njoj se Palma Mlađi učio slikarskoj vještini kopirajući Tizianova djela.
2010.[uredi kôd]Siječanjski izabrani životopis
 Antonio Allegri da Correggio (* oko 1489. Correggio kod Reggia Emilije - † Correggio 5. ožujka, 1534.), poznat jednostavno kao Correggio, bio je renesansni talijanski slikar parmske slikarske škole. U svom slikarstvu koristio je dinamične kompozicije, iluzionističke perspektive i dramatična skraćenja. Antonio Allegri je rođen u malom mjestu Correggio, nedaleko grada Reggio Emilia). Njegov otac bio je trgovac, o ostalim detaljima njegove mladosti malo se zna. Zna se da je u razdoblju 1503.-1505. godine bio učenik Francesca Bianchia Ferrare u Mantovi. U Mantovi se vjerojatno upoznao s klasičnim djelima umjetnika poput Lorenza Coste i Francesca Francija, što je na neki način vidljivo u njegovim prvim djelima. Nakon kraćeg boravka u Mantovi 1506. g., vratio se u svoj Correggio, u kojem je ostao sve do 1510.. Drži se da je u tom razdoblju naslikao Poklonstvo djetetu sa sv. Elizabetom i Ivanom, na kojem se jasno vide utjecaji slikara Coste i Mantegne. Godine 1514. je najvjerojatnije završio tri freske za ulaz u crkvu Sant'Andrea u Mantovi, a zatim se vratio u Correggio. Ovdje je kao već priznati slikar potpisao ugovor za oltarnu sliku za lokalni samostan sv. Franje (sada u Gemäldegalerie, Dresden).
Srpanjski izabrani umjetnik
 Majstor Radovan bio je kiparom i arhitektom koji je živio u Dalmaciji. Njegovo je najpoznatije djelo Radovanov portal u Trogiru. Zapadni portal trogirske katedrale potpisan od Radovana najmonumentalnije je djelo romaničko-gotičkog stila u nas. Obuhvaća Prvi grijeh (Adam i Eva) i Otkupljenje (Rođenje Kristovo), pojedine svece i apostole. Prikaz mjeseci, prizore lova, sažima različite tradicije od južnotalijanskih do francuskih. Umjetnički je na razini najboljih europskih ostvarenja toga doba.
2011.[uredi kôd]Siječanjski izabrani umjetnik
 Gustav Klimt (Beč, 14. srpnja 1862. - Beč, 6. veljače 1918.) je bio najvažniji slikar austrijske secesije s izrazito istančanim simbolističkim stilom. Život Gustava Klimta podudara se sa zlatnim dobom Beča s kraja stoljeća. Bilo je to vrijeme umjetničke obnove i umjetničkog bunta te rađanje modernizma. Nova umjetnost, art nouveau, donosi svoje samosvjesne i dekadentne pravce u slikarstvu i književnosti, kroz koje se provlačila snažna opčinjenost erotikom. Bio je to Freudov Beč, koji je izvana još bio u duhu viktorijanskog morala, ali neobuzdano ponašanje bila je glavna tema dana. Bečka zanesenost erotikom našla je u Klimtu velikog pjesnika. Ni jedan drugi umjetnik nije tako slavio Erosa, a iznad svega žene, kao muze vampa i konačnog ispunjenja svrhe života. Njegovo slikarstvo ispunjeno je naturalističkim prikazima erotskog i težnjom da platna ispuni sjajnim zamršenim dekoracijama. U njegovim najpoznatijim radovima, kao što je Poljubac, osjećaji i dekorativna prekomjernost sjedinjeni su na veličanstveni način. ...
2016.[uredi kôd]Listopadski izabrani umjetnik
 Prve zanatske poduke o radu u drvu i kamenu, Rosandić je primio u očevoj zidarsko-kamenoklesarskoj radionici. Godine 1900. dolazi za šegrta u Bilinićevu klesarsku radionicu, u kojoj ostaje do 1903. Tu će upoznati pet godina mlađeg Ivana Meštrovića, kojeg će upravo Rosandić prvi učiti držati dlijeto u ruci. Ključni događaj Rosandićeva umjetničkog razvoja bio je Meštrovićev poziv u Beč 1908., odakle Rosandić na splitsku izložbu šalje svoje radove. Tu će u svega nekoliko mjeseci ostvariti velik umjetnički napredak, ali ipak ne biva primljen na likovnu akademiju zbog svojega već izgrađena kiparskog rukopisa.
|