Zagrebačka nadbiskupija: razlika između inačica
m Bot: Migrating 11 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q1261961 (translate me) |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 21: | Redak 21: | ||
}} |
}} |
||
'''Zagrebačka nadbiskupija''' je |
'''Zagrebačka nadbiskupija''' je brojem vjernika najveća upravna jedinica [[Katolička crkva|Katoličke crkve]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Obuhvaća Grad [[Zagreb]] i [[Krapinsko-zagorska županija|Krapinsko-zagorsku]] županiju te veći dio [[Zagrebačka županija|Zagrebačke]] i [[Karlovačka županija|Karlovačke županije]]. Ujedno je i [[Metropolija|metropolija]] kojoj su podložne biskupije [[Varaždinska biskupija|Varaždinska]], [[Sisačka biskupija|Sisačka]], [[Bjelovarsko-križevačka biskupija|Bjelovarsko-križevačka]] i [[Grkokatolici|grkokatolička]] [[Križevačka biskupija]]. Kako je je njeno sjedište u glavnom gradu Republike Hrvatske, obično se smatra i središtem Katoličke crkve u Hrvatskoj, iako su joj u crkvenopravnom smislu ravnopravne Nadbiskupije [[Riječka nadbiskupija|Riječka]], [[Splitsko-makarska nadbiskupija|Splitsko-makarska]], [[Zadarska nadbiskupija|Zadarska]] i [[Đakovačko-osječka nadbiskupija|Đakovačko-osječka]]. U [[Zagreb|Zagrebu]] je također sjedište [[Hrvatska biskupska konferencija|Hrvatske biskupske konferencije]] (HBK) i [[Vojni ordinarijat|Vojnog ordinarijata]]. |
||
== Povijest == |
== Povijest == |
Inačica od 10. travnja 2013. u 14:33
Zagrebačka nadbiskupija | |
---|---|
Područje | |
Statistika | |
Površina | 13.495 km2 |
Podatci | |
Obred | rimski |
Osnovana | 1094. godine kao Zagrebačka biskupija |
Uzdignuće | 11. prosinca 1852. |
Podređene jedinice | Križevačka biskupija Varaždinska biskupija |
Vodstvo | |
Biskup | kardinal Josip Bozanić |
Ostalo | |
Službene stranice | Zagrebačka nadbiskupija |
Stanje od | 18. lipnja 2008. |
Zagrebačka nadbiskupija je brojem vjernika najveća upravna jedinica Katoličke crkve u Hrvatskoj. Obuhvaća Grad Zagreb i Krapinsko-zagorsku županiju te veći dio Zagrebačke i Karlovačke županije. Ujedno je i metropolija kojoj su podložne biskupije Varaždinska, Sisačka, Bjelovarsko-križevačka i grkokatolička Križevačka biskupija. Kako je je njeno sjedište u glavnom gradu Republike Hrvatske, obično se smatra i središtem Katoličke crkve u Hrvatskoj, iako su joj u crkvenopravnom smislu ravnopravne Nadbiskupije Riječka, Splitsko-makarska, Zadarska i Đakovačko-osječka. U Zagrebu je također sjedište Hrvatske biskupske konferencije (HBK) i Vojnog ordinarijata.
Povijest
Zagrebačku biskupiju utemeljio je oko 1094. godine ugarski kralj Ladislav, kako bi učvrstio svoju novostečenu vlast nad Posavskom Hrvatskom. Nova dijeceza je upravno podvrgnuta Nadbiskupiji u Ostrogonu (današnji Esztergom u Mađarskoj), a zatim 1180. godine Kaločkoj nadbiskupiji, pod čijom je upravom ostala sve do 1852. godine. Od 13. stoljeća zagrebački biskupi nastoje da se zagrebačka biskupija podigne na čast nadbiskupije i tako izuzme ispod ugarske crkvene hijerarhije. Do sredine 19. stoljeća sprječavale su to nepovoljne političke okolnosti (provala Tatara, Mletačka Republika i Osmanlije te ugarski crkveni vrh).
Višestoljetna problematika uzdignuća zagrebačke biskupije na čast nadbiskupije našla se opet na dnevnom redu u doba intenziviranog procesa hrvatskog narodnog preporoda. Stvar je u svoje ruke uzeo Hrvatski sabor, kojim je predsjedao zagrebački biskup Juraj Haulik u časti banskog namjesnika. Nakon toga, 1850. godine ban Josip Jelačić urgirao je u Beču, u međuvremenu su 1848. prekinuti odnosi kraljevina Hrvatske i Ugarske, i molio da se zagrebačka biskupija uzvisi na čast nadbiskupije i metropolije. Konačno je 12. kolovoza 1850. godine sam kralj Franjo Josip I. potpisao odredbu kojom se zagrebačka biskupija uzvisuje na čast nadbiskupije za hrvatsko-slavonsku crkvenu pokrajinu. Zbog dugotrajnog otpora ostrogonskog i kaločkog nadbiskupa i Sveta je Stolica odgađala konačno rješenje dvije godine.
Zahvaljujući ponovnoj urgenciji bana Jelačića i ustrajnom nastojanju bečke vlade te konačnom zauzimanju papinskog nuncija u Beču, nadbiskupa i kardinala Mihalja Viale-Prela, sve je riješio papa Pio IX.. koji je 11. prosinca 1852. objavio svečanu bulu Ubi primum placuit. Tom se papinskom bulom ustanovljuje i određuje da se zagrebačka biskupija podigne na nadbiskupiju, a da grad Zagreb, odnosno crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije bude metropolitanskom crkvom nove nadbiskupije i njezinim sjedištem, a njezinom predstavniku nadbiskupu pripao bi palij, križ i sve časti povezane uz taj naslov. Ta se nadbiskupija osniva kao samostalna hrvatsko-slavonska crkvena pokrajina. Novoj metropoliji podređene su biskupije koje su do sada sa zagrebačkom spadale pod kaločku metropoliju. Prema tome, zagrebačkoj su nadbiskupiji podređene bosansko-srijemska biskupija (đakovačka), senjsko-modruška biskupija i križevačka biskupija (grkokatolička). Prema idućoj odredbi Svete Stolice, papinski nuncij kardinal Viale-Prela svečano je 8. svibnja 1853. godine u zagrebačkoj katedrali ustoličio prvoga zagrebačkog nadbiskupa Jurja Haulika. Hrvatski se narod u crkvenom pogledu potpuno oslobodio mađarskog utjecaja, a bio je to i korak prema potpunoj samostalnosti Hrvatske i njezinoj teritorijalnoj cjelovitosti.
U 20. stoljeću javilo se pitanje podjele nadbiskupije koja je postala prevelika površinom i brojem vjernika, a time i teška za pastoralno upravljanje. Nadbiskup Stepinac je 1930-ih pokrenuo pitanje osnivanja novih biskupija u Varaždinu i Požegi, ali ni tadašnje političke prilike nisu bile povoljne za Katoličku crkvu. Nove su biskupije utemeljene tek 1997. godine, nakon što je uspostavljena samostalna hrvatska država. U planu je također obnavljanje drevne Sisačke biskupije, te uspostava posebne Slavonske metropolije sa sjedištem u Đakovu koje se ostvarilo na dan 18. lipnja 2008. godine kada je apostolski nuncij u RH Mario Roberto Cassari objavio odluku pape Benedikta XVI. o uspostavljanju Đakovačko-osječke nadbiskupije i obnove Srijemske biskupije. Godine 2010. odvajaju se dvije nove biskupije: Sisačka i Bjelovarsko-križevačka.
Uprava
Do podjele 1997. godine i stvaranja novih biskupija Zagrebačka nadbiskupija bila je jedna od najvećih upravnih jedinice Katoličke crkve u čitavoj Europi, s više od dva milijuna vjernika. No i dalje je bila prevelika i uslijedila su nova odvajanja 2010. godine.
Nadbiskupija se danas proteže na župe 1. Katedralnog arhiđakonata (Gornjogradski, Maksimirsko-trnjanski, Trešnjevački, Kustošijski, Novozagrebački), 2. Karlovačko-goričkoga arhiđakonata (Karlovački, Dugoreško-mrežnički, Jastrebarski i Ozaljsko-lipnički dekanat), 3. Turopoljskoga arhiđakonata (Velikogoričko-odranski, Samoborsko-okićki i Svetonedeljski dekanat), 4. Zagorskoga arhiđakonata (Krapinski, Stubički, Tuheljsko-pregradski, Zaprešićki i Zlatarsko-belečki dekanat) te 5. Remetsko-sesvetskog arhiđakonata (Remetski, Resnički, Sesvetsko-vugrovečki i Dugoselski dekanat).
Zagrebački nadbiskup je od 1997. godine kardinal Josip Bozanić. U nadbiskupiji trenutno djeluju tri pomoćna biskupa, Valentin Pozaić, Ivan Šaško i Mijo Gorski.
Kako nadbiskup Zagreba nije bio ničim nadređen ostalim hrvatskim biskupima izvan svoje metropolije, da bi se naglasio njegov položaj "prvog među jednakima" u 20. stoljeću se uobičajilo da mu Sveta Stolica dodjeljuje titulu kardinala. Također, donedavno je običaj bio da zagrebački nadbiskup bude i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, što više nije slučaj - trenutni predsjednik HBK-a je đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić.
Popis zagrebačkih biskupa i nadbiskupa
- biskupi (73)
- Duh (oko 1094. godine)
- Bartolomej (oko 1095. godine)
- Singidin (oko 1102. godine)
- Manases (oko 1111. godine)
- Francika (oko 1114. godine do 1131.)
- Macilin (oko 1134. godine)
- Verblen (oko 1142. godine)
- Gotšald (oko 1156. godine)
- Bernald (oko 1163. godine)
- Prodan (prije 1175. godine)
- Ugrin (oko 1175. godine)
- Dominik (oko 1193. godine do 1201.)
- Gothard (oko 1205. godine do 1214.)
- Stjepan I. (oko 1215. godine do 1224.)
- Stjepan II. Babonić (oko 1225. godine do 1247.)
- Filip (1247.-1262.)
- Farkazij (1263.)
- Timotej (1263.-1287.)
- Antun (1287.)
- Ivan I. (1288.-1295.)
- Mihalj (1295.-1303.)
- Augustin Kažotić (1303.-1322.)
- Jakob I. iz Korva (1322.-1326.)
- Ladislav Kobolski (1326.-1343.)
- Jakob II. iz Piacenze (1343.-1348.)
- Dionizije iz Laska (1349.-1350.)
- Nikola I. (1350.-1356.)
- Stjepan III. (oko 1356.- oko 1374.)
- Demetrije I. (1376.-1378.)
- Pavao Horvat (1379.-1386.)
- Ivan II. (1386.-1394.)
- Ivan III. Šipuški (1394.-1397.)
- Eberhard Alben (1397.-1406. i 1410.-1419.)
- Andrija Scolari (1406.-1410.)
- Ivan IV. Alben (1421.-1433.)
- Ivan (V.) (oko 1437.)
- Abel Kristoforov Korčulanin (1438.)
- Benedikt I. iz Zolla (1440.-1453.)
- Toma iz Brenthe (1454.-1464.)
- Demetrije II. Čupor Moslavački (1465.)
- Osvald Thuz (1466.-1499.)
- Luka Baratin (1500.-1510.)
- Toma II. Bakač Erdödy (1511.)
- Ivan VI. Bakač Erdödy (1511.-1518.)
- Šimun I. Erdödy (1518.-1543.)
- Nikola II. Olah (1543.-1548.)
- Volfgang (Vuk) Gyulay (1548.-1550.)
- Pavao II. Gregorijanec (1550.-1557.)
- Matija Bruman (1558.-1563.)
- Juraj I. Drašković (1563.-1578.)
- Ivan VII. Krančić od Moslavine (1578.-1584.)
- Petar I. Herešinečki (1585.-1587.)
- Gašpar Stankovački (1588.-1596.)
- Nikola III. Stepanić Selnički (1598.-1602.)
- Šimun II. Bratulić (1603.-1611.)
- Petar II. Domitrović (1611.-1628.)
- Franjo I. Hasanović Ergeljski (1628.-1637.)
- Benedikt II. Vinković (1637.-1642.)
- Martin I. Bogdan (1643.-1647.)
- Petar III. Petretić (1648.-1667.)
- Martin II. Borković (1667.-1687.)
- Aleksandar I. Ignacije Mikulić od Brokunovaca (1688.-1694.)
- Stjepan IV. Želišćević od Gacke (1694.-1703.)
- Martin III. Brajković (1703.-1708.)
- Emerik Eszterházy od Galanthe (1708.-1722.)
- Juraj II. Branjug (1723.-1747.)
- Franjo II. Klobušicki (1748.-1751.)
- Franjo Thauzy (1751.-1769.)
- Ivan Krstitelj Paxy (1770.-1771.)
- Josip Galjuf (1772.-1786.)
- Maksimilijan Vrhovac (1787.-1827.)
- Aleksandar II. Alagović (1829.-1837.)
- Juraj III. Haulik (biskup 1837.-1852.)
- nadbiskupi
- Juraj Haulik (nadbiskup 1852.-1869.)
- Josip Mihalović (1870.-1891.)
- Juraj Posilović (1894.-1914.)
- Antun Bauer (1914.-1937.)
- Alojzije Stepinac (1937.-1960.)
- Franjo Šeper (1960.-1970.)
- Franjo Kuharić (1970.-1997.)
- Josip Bozanić (1997.-)
Izvori
- Baltazar Adam Krčelić: Povijest stolne crkve zagrebačke, Zagreb 1994.
Vidi još
Vanjske poveznice
|