Religija u Njemačkoj

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Prevladavajuće vjeroispovijedi u Njemačkoj prema popisu 2011. godine. Žuto: katolici, zeleno: bez vjere, ljubičasto: evangelici (Evangelička Crkva u Njemačkoj)

Religija u Njemačkoj zastupljena je s nekoliko vjerskih zajednica.

Povijest[uredi VE | uredi]

Vjersko stanje u Njemačkom Carstvu oko 1895. Narančasto, tamnoljubičasto i ružičasto su krajevi većinom protestantski, lilasto i plavo su pretežno katolički krajevi.

Doseljavanjem Germana u ove krajeve prevladavala je germanska poganska vjera, a u krajeve u koje su širenjem došli stari Slaveni staroslavenska vjera. Krajevi pod rimskom vlašću su uz lokalne kultove prakticirali starorimsku religiju. Širenje kršćanstva postupno se širilo u njemačke krajeve. Neki su pokršteni tek u srednjem vijeku. Njemačka je od tad tradicijski kršćanska zemlja zapadne Crkve, t.j. rimokatoličanstva. Odvajanje protestanata strahovito je pogodilo Njemačku preko čijeg su se ozemlja vodili višedesetljetni vjerski ratovi (Tridesetogodišnji rat). Sjever je ostao protestantski, a jug rimokatolički. 1817. nastala je Pruska unija Crkava, unija nastala vladinim uredbama koja je na silu ujedinila luterane i kalviniste. Doživjela je dva velika raskola, jedan trajni od 1830-ih, jedan privremeni 1934.–1948. godine. Bismarck je svaku silu u Njemačkoj kojoj je sjedište bilo izvan Njemačke doživljavao neprijateljskom, te je 1873. pokrenuo "Kulturnu borbu" (Kulturkampf) protiv moći pape i Katoličke Crkve, ali samo u Pruskoj. Ovaj su pokret poduprijeli njemački liberali jer su Katoličku Crkvu gledali kao "bastion reakcije" i najvećeg neprijatelja; katolici su se grupirali oko Centrističke stranke.[1] Nastavak antiklerikalne kampanje bio je odjeljak Kaznenog zakona § 130a, zvani Kanzelparagraph, izglasovan u Reichstagu 1871. godine. Dodatno je obespravio katolike. Nekim redovima oduzeta je imovina i zabranjeno djelovanje, poput isusovaca. Svećenicima je zabranjeno predavanje u školama. Zakon se rjetkije primjenjivao od 1878. kad se Bismarck nekako dogovorio s papom. Ipak, na snazi je bio sve do 1953. godine. Diskriminacija katolika pri zapošljavanju u državnu službu nastavila se. Samo u Pruskoj, po stanju 1878., samo tri od osam pruskih biskupija još je imalo biskupe, oko 1125 od 4600 župa bilo je prazno. 1800 svećenika zatvoreno je ili natjerano u egzil. Državni službenici katoličke vjere otpušteni su i na samu sumnju na simpatije za ultramontanizam.[2] Doseljavanjem radne snage iz Turske i Balkana, potom s Bliskog Istoka narastao je broj islamskih vjernika, a islamski vjernici dolaze i iz drugih zemalja. Njemačka je imala veliku židovsku vjersku zajednicu, koju je strahovito pogodio holokaust. Nacistička vlast također je udarila na rimokatoličku zajednicu, koja joj je bila "židovska", doduše ne takvom žestinom kao na židovsku. Nacisti su promicali neopaganizam. Dio Njemačke koji je poslije rata bio pod sovjetskim blokom bio je pogođen snažnom ateizacijom.

Vjerska struktura[uredi VE | uredi]

Procjene koje navodi CIA govore o sljedećem vjerskom sastavu:[3]

Njemačke službene brojke potvrđuju da je kršćanstvo najbrojnije kojem pripada 61% stanovništva Njemačke. [4] [5] (66,8% na popisu 2011.).[6] Dvije najjače Crkve su Rimokatolička Crkva i protestantska Evangelička Crkva u Njemačkoj (EKD). 2014. godine Katolička Crkva u svojim je evidencijama imala 29,5% stanovnika[7] a Evangelička Crkva 27,9%[8] stanovnika. Ostale kršćanske Crkve i skupine činile su 3,3% stanovnika[4], uz procjene da je vjernika Pravoslavne Crkve između 1,3%[5] i 1,9%.[4]

Galerija[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Religija u Njemačkoj

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Douglas W. Hatfield, "Kulturkampf: The Relationship of Church and State and the Failure of German Political Reform," Journal of Church and State (1981) 23#3 str. 465-484 JSTOR (1998)
  2. Anthony J. Steinhoff, "Christianity and the creation of Germany," in Sheridan Gilley and Brian Stanley, eds., Cambridge History of Christianity: Volume 8: 1814-1914 (2008) str. 295
  3. (eng.) CIA The World Factbook — Central Intelligence Agency - Field listing: Religions. Pristupljeno 31. listopada 2016.
  4. 4,0 4,1 4,2 REMID Data of "Religionswissenschaftlicher Medien- und Informationsdienst" Pristupljeno 16. siječnja 2015.
  5. 5,0 5,1 Religionszugehörigkeit Bevölkerung Deutschland (nje.). Forschungsgruppe Weltanschauungen in Deutschland pristupljeno 24. siječnja 2016.
  6. )(nje.) [1]. Zensus 2011 - str. 10.
  7. (nje.) Službene crkvene statistike Rimokatoličke Crkve u Njemačkoj 2015., Pristupljeno 25. siječnja 2016.
  8. (nje.)Službeno izdanje za tisak Evangeličke Crkve u Njemačkoj o članstvu 2014. Pristupljeno 25. siječnja 2016.