Prijeđi na sadržaj

Zvonko Špišić

Izvor: Wikipedija
Zvonko Špišić
Rodno imeZvonko Špišić
Rođenje25. veljače 1937.
Smrt16. svibnja 2017.
Žanrovišansona, zabavna glazba
Zanimanjeskladatelj, tekstopisac, aranžer, likovni umjetnik
Instrumentvokal
Djelatno razdoblje1958.2017.
Producentska kućaJugoton, CBS, Suzy, Croatia Records, Aquarius Records
Nagrade
Dobitnik diskografske nagrade Porin

Zvonko Špišić (Zagreb, 25. veljače 1937. – Zagreb, 16. svibnja 2017.),[1] hrvatski skladatelj, interpretator šansone, tekstopisac, aranžer i likovni umjetnik.[2]

U glazbenom opusu najpoznatije su mu skladbe koje se vežu uz Zagreb poput "Zagrebečke španciracije", "Grič u suncu, Grič u seni", "Trešnjevačka balada", "Zagrebačko ljeto", "Zagreb i ja", "Zakaj volim Zagreb", "Od Selske do vječnosti", "Tango argentino", "Trešnjevački plac", "Stari dečki", "Pisme gosponu J. Prevertu v Pariz" i mnoge druge. Od 1979. do 1980. bio je potpredsjednik, od 1980. do 1984. predsjednik, a od 1984. do 1988. tajnik Hrvatskog društva skladatelja.

Zvonko Špišić po broju izvedenih pjesama i nagrada prvi je na glazbenim festivalima u Zagrebu i Krapini, a po broju nagrada treći u Splitu. Kao likovni umjetnik priredio je mnoge samostalne i skupne izložbe.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Zvonko Špišić rodio se 25. veljače 1937. godine[3] u Zagrebu. Glazbom se profesionalno počeo baviti od 1958. godine.[4] Glazbenu školu nije završio već je samouk.[5] Objavio je preko 320 skladbi, te je za svoj rad primio šezdesetak domaćih i inozemnih nagrada i priznanja.

U svojoj karijeri bio je na mnogim funkcijama pa je tako od 1979. do 1980. bio potpredsjednik, od 1980. do 1984. predsjednik, te od 1984. do 1988. godine tajnik Hrvatskog društva skladatelja.[4] Sedam godina u dva mandata bio je predsjednik Zajednice umjetnika Hrvatske. Direktor zagrebačkog festivala zabavne glazbe bio je 1980., 1981. i 1987. godine. Od 1972. do 1976. godine bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, te je od 1982. do 1986. godine bio odbornik u Skupštini grada Zagreba.

Osim brojnih skladbi koje se povezuju s Gradom Zagrebom, Zvonko Špišić napisao je i niz mediteranskih skladbi među kojima su "Šjor Perina", "Barbara", "Konoba kod dva ferala", "Barkarole, barkarole", "Materina spara", "Bog nek ti pozlati ruke", "Zvona moga grada" i mnoge druge. U suradnji s Dragom Britvićem i Vice Vukovom kao interpretatorom, napisao je skladbe "Plavi putevi", "Na kraju ljeta", "Zadnji trabakul", "Zeleni se ruzmarin", "Dobra večer uzorita", "Adio mala", "Zasvirat će jedna mandolina", "Mom ćaći", "Tri su puta zvonile gitare", "Plima" i mnogih drugih. Također je napisao mnoga scenska djela, djela za zbor, te brojne šansone od kojih su neke "Kockar", "Bicikl", "Milioner" i mnoge druge.

Kao likovni umjetnik priredio je 18 samostalnih i veliki broj skupnih izložbi. Objavio je tri knjige s tekstovima svojih pjesama, od kojih mnogi spadaju u antologiju hrvatske lirike.

Nagrade

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Koncerti srijedom - Zvonko Špišić - 40 godina s glazbomArhivirana inačica izvorne stranice od 12. ožujka 2021. (Wayback Machine) radio.hrt.hr (pristupljeno 16. svibnja 2020.)
  2. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. listopada 2014. Pristupljeno 30. rujna 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  3. Knežević, Matej. 16. svibnja 2017. Na današnji dan napustio nas je Zvonko Špišić. ZG-magazin. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. veljače 2023. Pristupljeno 25. veljače 2023.
  4. a b Croatianpopmusic - Zvonko Špišić - životopisArhivirana inačica izvorne stranice od 25. siječnja 2009. (Wayback Machine)
  5. Vjesnik.hr - Zvonko Špišić: Trešnjevka je sve manje nalik onome što je nekad bila[neaktivna poveznica] - Objavljeno, subota, 11. listopada 2008. god.
  6. Hrvatska glazbena unija: Dobitnici nagrade Status 1998., pristupljeno 11. svibnja 2013.
  7. PORIN: Dobitnici nagrada za životno djelo. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. listopada 2014. Pristupljeno 30. rujna 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]