Albrecht Kossel

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Albrecht Kossel

Ludwig Karl Martin Leonhard Albrecht Kossel (Rostock, 16. rujna 1853. - Heidelberg, 5. srpnja 1927.), njemački liječnik.

Biografija[uredi VE | uredi]

Kossel je rođen u Rostocku kao sin pruskog glavnog konzula Albrechta Kossela i njegove žene Clare. 1872.g., Kossel je pohađao studij medicine na Sveučilištu u Strasbourgu, gdje je slušao predavanja poznatih predavača: Anton de Bary, Waldeyer, Kundt, Baeyer i Felix Hoppe-Seyler.

Diplomirao je 1878. na Sveučilištu u Rostocku. Kossel je 1910.g. dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za svoje istraživanje biologije stanice, posebno proteina i nukleinskih kiselina. Također je otkrio i aminokiselinu histidin (1896.g.), timinsku kiselinu i agmatin (1910.g.).

Kosselovo područje rada bila je (fiziologija) kemija tkiva i stanica. Potkraj 1880.g. počeo je svoj istraživanje ustroja stanične jezgre, da bi u 1890-tima počeo svoje istraživanje proteina. Istraživao je promjene u proteinima pri prelasku u peptide, učinke fenetol dijete na urin i peptidne dijelove stanice.

1896.g. otkrio je histidin, te razvio klasičnu kvanitativnu metodu za odvajanje heksoza baza. Zajedno sa svojim poznatim engleskim učenikom H. D. Dakin istraživao je arginazu, enzim koji hidrolzira arginin u ureu i ornitin. Kasnije je otkrio agmatin u ikri haringe i opisao metodu za dobivanje.

Jedan od Kosselovih studenata bio je amerikanac biokemičar Edwin B. Hart, koji je nakon povratka u SAD sudjelovao u timu koji je utvrdio prehrambene uzroke anemije i guše.

Kossel je imao kćer, i sina, Walther (1888.g.-1956.g.), koji je bio ugledni profesor teorijske fizike na Institutu tehnologije u Danzigu (1932-1945).

Izabrana djela[uredi VE | uredi]

  • "Istraživanje jezgre i njenih raspadnih produkata" (Untersuchungen über die Nukleine und ihre Spaltungsprodukte, 1881. g.),
  • "Tkiva ljudskog tijela i njihov mikroskopski pregled" (Die Gewebe des menschlichen Körpers und ihre mikroskopische Untersuchung, 1889.-1891. g.),
  • "Udžbenik za medicinsko-kemijske smjerove" (Leitfaden für medizinisch-chemische Kurse, 1888. g.),
  • "Problemi biokemije" (Die Probleme der Biochemie, 1908. g.),
  • "Odnos između kemije i fiziologije" (Die Beziehungen der Chemie zur Physiologie, 1913. g.).

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]