Crnogorsko primorje

Izvor: Wikipedija
Boka kotorska

Crnogorsko primorje[1] (crnogor. ćiril. Црногорско приморје, eng. Montenegrin Littoral, njem. Montenegrinische Küste) je naziv za jadranski obalni pojas Crne Gore.

Obuhvaća teritorij ukupno 6 općina:

Povijest[uredi | uredi kôd]

U novijoj crnogorskoj povijesti, nakon Dukljanskoga kraljevstva, Zetske i Crnojevića države koje su u svojem sastavu imale gradove i područja na jadranskoj obali, Crnogorci su 1797. (Budva i okolica) i 1813. (Boka kotorska) zakratko proširili svoju državu oslobođenjem dijela svojeg primorja.

U ratu 1876.1878. Kneževina Crna Gora oslobodila je primorske gradove Bar i Ulcinj, te su oni od međunarodnih sila priznati kao dio teritorija crnogorske države.

Tijekom Prvoga svjetskoga rata, nakratko je oslobođena i Budva, te dio Boke kotorske.

Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]

Temeljna gospodarska djelatnost je turizam, čiji je uzlet počeo 1960-ih a nakratko je prekinut katastrofalnim potresom 15. travnja 1979. godine.

Najveća trgovačka luka je u Baru

Površina[uredi | uredi kôd]

Crnogorsko primorje zahvaća 2440 [[km2]] (oko šestinu Crne Gore).

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Crnogorsko primorje prema popisu iz 2011. godine najgušće je naseljeni dio Crne Gore.

Slijedi popis po brojnosti stanovništva općina:

  • Bar 42.048 stanovnika (6.78% ukupnog stanovništva Crne Gore)
  • Herceg Novi 30.864 stanovnika (4.98%)
  • Kotor 22.601 stanovnika (3.65%)
  • Ulcinj 19.921 stanovnika (3.21%)
  • Budva 19.218 stanovnika (3.10%)
  • Tivat 14.031 stanovnika (2.26%).[2]

Popis o nacionalnom sastavu na području Crnogorskoga primorja:

Zemljopis[uredi | uredi kôd]

U zaleđu Crnogorsko primorja proteže se lanac planina: Orjen, Lovćen, Sutorman i Rumija.

Obalu Crnogorskog primorja odlikuje slaba razvedenost. Nema velikih otoka.

Ukupna dužina plaža je 52 km. Najdulja je Velika plaža kod Ulcinja, oko 12 km.

Vegetacija[uredi | uredi kôd]

Vegetacija je bujna, zimzelena.

Promet[uredi | uredi kôd]

Duž čitavog Crnogorskog primorja, od Herceg Novog do Ulcinja, proteže se Jadranska magistrala.

Od Kotora vodi stari put uz lovćenske sepertine do Cetinja.

Veza Budve i Podgorice je posebna magistrala preko Cetinja.

Postoji magistrala od Petrovca, Bara i Ulcinja, preko planine Rumije, do Podgorice.

Početkom 2000-ih pušten je u promet cestovni tunel Sozina koji je skratio put od Podgorice do Bara, Ulcinja i drugih naselja Crnogorskoga primorja.

Zračna luka je u Tivtu.

Kopnena veza je i željeznička pruga BarSutomorePodgoricaKolašinMojkovacBijelo Polje (i dalje prema Republici Srbiji, opširnije Željeznička pruga Beograd – Bar).

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Crnogorsko primorje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 5. siječnja 2019.
  2. a b Službeno izvješće Zavoda za statistiku Crne Gore - MONSTATA o rezultatima popisa 2011.g., pristupljeno 4. siječnja 2020. (PDF)