Dubravko Detoni

Izvor: Wikipedija
Dubravko Detoni
Ime u rodnom listuDubravko Detoni
Rođen/a22. veljače, 1937.
ZanimanjeGlazbenik, skladatelj, pisac
InstrumentGlasovir
Djelatno razdoblje1970-ih-danas
Producentska kućaJugoton
Nagrade
Dobitnik diskografske nagrade Porin

Dubravko Detoni (Križevci, 22. veljače 1937.) je hrvatski glazbenik, skladatelj i pisac.

Tvorac je 130 komornih, simfonijskih, solističkih i elektroničkih skladbi, te niza projekata. Utemeljitelj je i umjetnički predvodnik (od 1970.) Ansambla Centra za nove tendencije (ACEZANTEZ), s kojima je izvodio i snimio mnoga djela. Izvođena su na svim kontinentima, na najvažnijim svjetskim festivalima, snimljena su u domovini i inozemstvu te izdana na 46 diskografskih izdanja.[1]

Objavio je osam vrlo zapaženih knjiga glazbenih eseja i poezije. Dugogodišnji je glazbeni urednik HRT-a (od 1964.), i u tom je vremenu kreirao brojne serije radijskih i televizijskih emisija koje su često obrađivale dostignuća hrvatske glazbe.[2]

Životopis i djela[uredi | uredi kôd]

Dubravko Detoni rođen je 22. veljače 1937. godine u Križevcima. U Zagrebu na Muzičkoj akademiji diplomirao je glasovir kod Svetislava Stančića i kompoziciju kod Stjepana Šuleka. Usavršavao se u Sieni kod Guida Agostia i Alfreda Cortota, u Varšavi kod Witolda Lutosławskia, Graźyna Bacewicza, u Darmstadtu kod Györgya Ligetija i Karlheinza Stockhausena, te u Parizu kod Johna Cagea.

Autor je velikog broja multimedijalnih projekata i eksperimenata, radijskih i televizijskih emisija, devet knjiga poezije i eseja, mnogobrojnih koncertnih i diskografskih komentara, te 130 opusa orkestralne, komorne, solističke, vokalne i elektroničke glazbe. U proteklih nekoliko desetljeća njegova su djela objavljena na 42 diskografska izdanja, koja su tiskana u Hrvatskoj i u svijetu, te su s velikim uspjehom izvođena na koncertima i uglednim festivalima. Za ova djela dobio je tri ugledne europske skladateljske nagrade, "Pariški biennale", "Međunarodna skladateljska tribina UNESCO-a" i "Premio Italia". Također je dobio i niz domaćih priznanja od koji su neka; godišnja nagrada Vladimir Nazor, nagrada Josip Štolcer Slavenski, nagrada zagrebačke glazbene kritike Zvono Lotršćaka, nagrada Matice hrvatske, višekratne nagrade Ministarstva kulture RH za najbolje djelo godine i mnoge druge.

Utemeljitelj je i umjetnički ravnatelj sastava za novi zvuk ACEZANTEZ (Ansambl Centra za nove tendencije Zagreb), s kojim je od 1970. godine obišao mnoge europske zemalje kao i dio Amerike i Azije. Sastav 1975. godine dobiva nagradu "Orfej", za najuspješniji ansambl godine. Dubravko Detoni svojim komentarima (koje objavljuje od 1963.), kao glazbeni pisac popratio je veliki broj domaćih (pra)izvedbi.

Od 1964. godine glazbeni je urednik HRT-a. Autor je mnogobrojnih serija radijskih i televizijskih emisija, koja su se najčešće bavile dostignućima hrvatske glazbe. Kao umjetnički producent Glazbene proizvodnje HRT-a pratio je snimanja i montirao veliki broj trajnih snimki, koja su većinom bila djela hrvatskih skladatelja, a mnoga su kasnije objavljena u Hrvatskoj i inozemstvu.

Objelodanio je trosvezačni dnevnik "Atlas života", koji je ocijenjen kao jedno od najznačajnih proznih djela suvremene hrvatske književnosti.[3][4][5]

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Muzički informativni centar[neaktivna poveznica] - Notna izdanja skladbi Dubravka Detonija
  2. ↑ Službene stranice Porina - Dubravko Detoni - životopis
  3. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. siječnja 2017. Pristupljeno 17. kolovoza 2021. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  4. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. svibnja 2016. Pristupljeno 17. travnja 2016. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  5. ↑ http://www.mvinfo.hr/knjiga/9034/atlas-zivota-iii-zapisi-o-vjecnosti

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

v • u
Dobitnici Porina za životno djelo
Nikša Bareza (2008.) • Dražen Boić (posmrtno, 2013. ) • Drago Britvić (2006.) • Željko Brkanović (2014.) • Vinko Coce (posmrtno, 2014.) • Emil Cossetto (2004.) • Croatia Records (2007.) • Arsen Dedić (1999.) • Veljko Despot (2013.) • Valter Dešpalj (2014.) • Dubravko Detoni (2007.) • Drago Diklić (2011.) • Mato Došen (2010.) • Rajko Dujmić (2013. ) • Dino Dvornik (2009.) • Nikša Gligo (2015.) • Pero Gotovac (2000.) • Milan Horvat (2005.) • Đelo Jusić (2007.) • Alfi Kabiljo (2004.) • Nikica Kalogjera (2001.) • Stipica Kalogjera (2010.) • Milko Kelemen (1998.) • Tereza Kesovija (2009.) • Josip Klima (2011.) • Anđelko Klobučar (2002.) • Mišo Kovač (2012.) • Vladimir Kranjčević (2013.) • Miroslav Križić (posmrtno, 2014.) • Vladimir Krpan (2001.) • Ljubo Kuntarić (2009.) • Kvartet 4M (1995.) • Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (2002.) • Dubravko Majnarić (2014.) • Anton Marti (1994.) • Branko Mihaljević (2005.) • Stjepan Mihaljinec (2012.) • Miroslav Miletić (2009.) • Drago Mlinarec (2005.) • Tomislav Neralić (2006.) • Gabi Novak (2006.) • Đorđe Novković (1996.) • Boško Petrović (2003.) • Julije Njikoš (2010.) • Krešimir Oblak (posmrtno, 2014.) • Frano Parać (2015.) • Ruža Pospiš Baldani (2003.) • Anđela Potočnik (posmrtno, 2013. ) • Božo Potočnik (2005.) • Miljenko Prohaska (1995.) • Ivo Robić (1997.) • Zdenko Runjić (1998.) • Stanko Selak (2013. ) • Stjepan Jimmy Stanić (2013. ) • Ljubo Stipišić (2006.) • Siniša Škarica (2002.) • Zvonko Špišić (2008.) • Vjekoslav Šutej (posmrtno, 2010.) • Radojka Šverko (2014.) • Time (2012.) • Nenad Turkalj (2004.) • Dunja Vejzović (1999.) • Radovan Vlatković (2012.) • Dražen Vrdoljak (2003.) • Vice Vukov (2000.) • Zagrebački kvartet (2000.) • Zagrebački solisti (1994.)• Hrvoje Hegedušić (2016.) • Davorin Kempf (2016.) • Zrinko Tutić (2017.) • Zoran Juranić (2017.) • Klapa Lučica (2017.) • Oliver Dragojević (2018.) • Jakša Fiamengo (2018.) • Pavica Gvozdić (2018.) • Silvije Glojnarić (2019.) • Ibrica Jusić (2019.) • Paolo Sfeci (2019.) • Josipa Lisac (2020.) • Tomislav Uhlik (2020.) • Krunoslav Slabinac (postumno) (2021.) • Zdenka Kovačiček (2021.) • Silvio Foretić (2021.) • Jura Stublić (2022.) • Vera Svoboda (2022.)
Porin • Hrvatska diskografska udruga • Hrvatsko društvo skladatelja • Diskografija
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Dubravko_Detoni&oldid=6694743"