Radovan Vlatković

Izvor: Wikipedija
Radovan Vlatković
Radovan Vlatković (2018.)
Rođen/a29. siječnja 1962.
Žanr/oviozbiljna glazba
Zanimanjerogist i glazbeni pedagog
Instrumentrog
Djelatno razdoblje1979. do danas
Internetska stranicawww.radovanvlatkovic.com
Nagrade
Nagrada Milka Trnina
Nagrada Vladimir Nazor
Nagrada Ivo Vuljević
Nagrada Orlando
Porin za životno djelo
Značajni instrumenti
rog Paxman, Model 20 M

Radovan Vlatković (Zagreb, 29. siječnja 1962.), hrvatski rogist svjetskog ugleda, cijenjen ponajprije zbog jedinstvenog umijeća da svoje snažno, nepredvidivo glazbalo pretvori u izvor profinjenih i raznovrsnih zvukova. Tijekom 30-godišnje karijere Radovan Vlatković kao izvođač i pedagog ustrajno mijenja status roga na svjetskoj glazbenoj sceni.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rog je studirao na Muzičkoj akademiji u rodnom Zagrebu u razredu prof. Prerada Detičeka i Detmoldu u razredu prof. Michaela Höltzela. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada, a velik međunarodni ugled donijele su mu dvije nagrade: Premio Ancona u Italiji 1979. i ARD u Münchenu 1983. Bio je solo hornist Simfonijskog orkestra Berlinskog radija (1982. – 1990.), od 1992. predavao je rog na Visokoj glazbenoj školi u Stuttgartu, od 1998. predaje na salzburškom Mozarteumu, od 2000. na Visokoj glazbenoj školi Kraljica Sofija u Madridu, redovni je profesor na Visokoj glazbenoj školi u Zürichu, a od 2011. je gost predavač na Kraljevskoj akademiji za glazbu u Londonu. Nastupa diljem svijeta s najuglednijim svjetskim orkestrima i dirigentima, te na mnogobrojnim festivalima kao komorni glazbenik. Od 2000. do 2003. bio je umjetnički ravnatelj festivala komorne glazbe Glasbeni september u Mariboru. Za diskografske kuće EMI, DECCA, Philips, Deutsche Grammophon, Teldec, Dabringhaus & Grimm i Denon snimio je niz kompaktnih ploča, među kojima vrijedi izdvojiti: Mozartove i Straussove koncerte za rog s Engleskim komornim orkestrom pod ravnanjem Jeffreya Tatea (te su snimke dobile uglednu Nagradu njemačke glazbene kritike), djela Camillea Saint-Saënsa s Ensemble Orchestral de Paris pod vodstvom Jean-Jacquesa Kantorowa, Brittenovu Serenadu za tenor, rog i gudače uz Neila Jenkinsa i ansambl Oriol iz Berlina, koncerte za dva roga Leopolda Mozarta i Johanna Friedricha Fascha uz Hermanna Baumanna i orkestar Academy of Saint Martin in-the-Fields. Uz stožerna djela svjetske hornističke literature, Vlatković često izvodi djela suvremenih autora. Riječ je o praizvedbama skladbi Elliota Cartera, Sofije Gubajduline, Heinza Holligera, a 2009. u Bremenu je praizveo njemu posvećen Koncert za rog i orkestar Krzysztofa Pendereckog pod skladateljevim dirigentskim vodstvom. Važan dio njegova repertoara čine skladbe hrvatskih autora: Krešimira Baranovića, Stjepana Šuleka, Natka Devčića, Brune Bjelinskog, Igora Kuljerića, Milka Kelemena, Frane Paraća, Tomislava Uhlika i Davora Bobića. S ponosom ističe da u mnogim europskim zemljama bogatoga kulturnog naslijeđa često ima manje skladbi za rog nego u Hrvatskoj.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

Nagrada Porin za životno djelo[1] ovaj put ne dolazi na kraju, nego na vrhuncu karijere, kao logičan slijed poslije nagrada Milka Trnina, Vladimir Nazor, Ivo Vuljević i Orlando, kao priznanje jedinstvenoj karijeri hrvatskog umjetnika, ali i kao poticaj za nove projekte.

Početkom srpnja 2014. promoviran je, kao prvi i jedini Hrvat, u počasnog člana Kraljevske akademije za glazbu (engl. Royal Academy of Music). Tu značajnu titulu uživa samo tristo živućih glazbenika, dok su je u prošlosti nosili, među ostalima, Felix Mendelssohn, Franz Liszt, Igor Stravinski i Pablo Casals.[2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]


 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Instituta hrvatske glazbe (http://www.ihg.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Institut_hrvatske_glazbe.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.