Radovan Vlatković

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Radovan Vlatković

Radovan Vlatković (2009.)

Radovan Vlatković (2009.)
Rođen/a 29. siječnja 1962.
Žanr/ovi ozbiljna glazba
Zanimanje hornist i glazbeni pedagog
Instrument rog
Djelatno razdoblje 1979. do danas
Web-stranica www.radovanvlatkovic.com
Nagrade
Nagrada Milka Trnina
Nagrada Vladimir Nazor
Nagrada Ivo Vuljević
Nagrada Orlando
Porin za životno djelo
Značajni instrumenti
rog Paxman, Model 20 M

Radovan Vlatković (Zagreb, 29. siječnja 1962.), hrvatski hornist svjetskog ugleda, cijenjen ponajprije zbog jedinstvenog umijeća da svoje snažno, nepredvidivo glazbalo pretvori u izvor profinjenih i raznovrsnih zvukova. Tijekom 30-godišnje karijere Radovan Vlatković kao interpret i pedagog ustrajno mijenja status roga na svjetskoj glazbenoj sceni.


Životopis[uredi VE | uredi]

Rog je studirao na Muzičkoj akademiji u rodnom Zagrebu u razredu prof. Prerada Detičeka i Detmoldu u razredu prof. Michaela Höltzela. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada, a velik međunarodni ugled donijele su mu dvije nagrade: Premio Ancona u Italiji 1979. i ARD u Münchenu 1983. Bio je solo hornist Simfonijskog orkestra Berlinskog radija (1982.-1990.), od 1992. predavao je rog na Visokoj glazbenoj školi u Stuttgartu, od 1998. predaje na salzburškom Mozarteumu, od 2000. na Visokoj glazbenoj školi Kraljica Sofija u Madridu, redovni je profesor na Visokoj glazbenoj školi u Zürichu, a od 2011. je gost predavač na Kraljevskoj akademiji za glazbu u Londonu. Nastupa diljem svijeta s najuglednijim svjetskim orkestrima i dirigentima, te na mnogobrojnim festivalima kao komorni glazbenik. Od 2000. do 2003. bio je umjetnički ravnatelj festivala komorne glazbe Glasbeni september u Mariboru. Za diskografske kuće EMI, DECCA, Philips, Deutsche Grammophon, Teldec, Dabringhaus & Grimm i Denon snimio je niz kompaktnih ploča, među kojima vrijedi izdvojiti: Mozartove i Straussove koncerte za rog s Engleskim komornim orkestrom pod ravnanjem Jeffreya Tatea (te su snimke dobile uglednu Nagradu njemačke glazbene kritike), djela Camillea Saint-Saënsa s Ensemble Orchestral de Paris pod vodstvom Jean-Jacquesa Kantorowa, Brittenovu Serenadu za tenor, rog i gudače uz Neila Jenkinsa i ansambl Oriol iz Berlina, koncerte za dva roga Leopolda Mozarta i Johanna Friedricha Fascha uz Hermanna Baumanna i orkestar Academy of Saint Martin in-the-Fields. Uz stožerna djela svjetske hornističke literature, Vlatković često izvodi djela suvremenih autora. Riječ je o praizvedbama skladbi Elliota Cartera, Sofije Gubajduline, Heinza Holligera, a 2009. u Bremenu je praizveo njemu posvećen Koncert za rog i orkestar Krzysztofa Pendereckog pod skladateljevim dirigentskim vodstvom. Važan dio njegova repertoara čine skladbe hrvatskih autora: Krešimira Baranovića, Stjepana Šuleka, Natka Devčića, Brune Bjelinskog, Igora Kuljerića, Milka Kelemena, Frane Paraća, Tomislava Uhlika i Davora Bobića. S ponosom ističe da u mnogim europskim zemljama bogatoga kulturnog naslijeđa često ima manje skladbi za rog nego u Hrvatskoj.

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Nagrada Porin za životno djelo[1] ovaj put ne dolazi na kraju, nego na vrhuncu karijere, kao logičan slijed poslije nagrada Milka Trnina, Vladimir Nazor, Ivo Vuljević i Orlando, kao priznanje jedinstvenoj karijeri hrvatskog umjetnika, ali i kao poticaj za nove projekte.

Hornist Radovan Vlatković promoviran je 2. srpnja 2014., kao prvi i jedini Hrvat, u počasnog člana Kraljevske akademije za glazbu (engl. Royal Academy of Music). Tu značajnu titulu uživa samo tristo živućih glazbenika, dok su je u prošlosti nosili, među ostalima, Felix Mendelssohn, Franz Liszt, Igor Stravinski i Pablo Casals.[2]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


IHG Logo.svg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Instituta hrvatske glazbe. Vidi dopusnicu Instituta hrvatske glazbe za Wikipediju na hrvatskome jeziku.