Dino Dvornik

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Dino Dvornik

101315 dino200.jpg

Rodno ime Miljenko Dino Dvornik
Rođen/a 20. kolovoza 1964.
Umro/umrla 7. rujna 2008.
Žanr/ovi pop
funk
tehno
rock
Zanimanje glazbenik, tekstopisac
Instrument gitara
Djelatno razdoblje 1980.-2008.
Producentska kuća Jugoton
Croatia Records
Web-stranica Dino Dvornik, Croatia Records
Nagrade
Dobitnik diskografske nagrade Porin

Dino Dvornik (Split, 20. kolovoza 1964.Zagreb, 7. rujna 2008.) bio je hrvatski glazbenik, pjevač, skladatelj i tekstopisac. Drugi je sin poznatog glumca Borisa Dvornika, koji je preminuo u ožujku 2008. godine. Tri puta je dobio prestižnu hrvatsku diskografsku nagradu Porin, 1996. godine za skladbu "Afrika", 1997. godine osvaja Porina za album Enfant terrible i 1998. godine dobiva Porina za album Vidi ove pisme..., za najbolji kompilacijski album[1]. Glumio je u seriji Naše malo misto, a nakon toga u još nekoliko dječjih filmova i serija. U kolovozu 1989.g. ženi se s Danijelom Kuljiš i s njom dobija kćer Ellu.[2]

2008. godine, Dino Dvornik preminuo je u Zagrebu u 44. godini života.

Životopis[uredi VE | uredi]

Djetinjstvo i mladost[uredi VE | uredi]

Rodio se kao drugo dijete poznatog glumca Borisa Dvornika i majke Diane Tomić u Splitu. Imao je još starijeg brata Deana, s kojim je zajedno vrlo rano počeo glumiti u kultnoj seriji Miljenka Smoje, Naše malo misto. Pohađao je i glazbenu školu, ali ga klasična glazba nije zanimala pa ju je ubrzo napustio. Dina nije zanimala gluma stoga se odlučio baviti pjevanjem. Godine 1981., kada je napunio 17 godina, sa svojim bratom Deanom. sastavio je pop sastav nazvan "Kineski Zid" s kojom je promovirao funk glazbu. Ime sastavu su dali po zgradi u kojoj su živjeli.[3] Zbog glazbe Dino se tada ostavlja i bejzbola, sporta u kojemu je bio vrlo dobar igrač. Kineski zid se vodio funky glazbenim žanrom (stil Jamesa Browna, Stevia Wondera, Cool and the Ganga, George Bensona, Earth Wind and Firea), i za diskografsku kuću Suzy 1984. snimaju istoimeni album za kojega je Dino skladao glazbu, a brat Dean pisao tekstove. Album ne bilježi neki veći uspjeh, ali ostaje zapisan kao prvi snimljeni funky materijal na tadašnjem prostoru bivše Jugoslavije. Nakon objavljivanja albuma i razlike u razmišljanju između Dina i brata Deana, dolazi do njihovog razilaženja, nakon čega Dean odlazi u Ameriku, a Dino se okreće prema svojoj solo karijeri. U solo karijeri iskazao se kao prava legenda Hrvatske funky glazbe.

Glazbena karijera[uredi VE | uredi]

Dino je već od samih početaka imao svoju viziju glazbe, ali je tada bio neshvaćen od diskografskih kuća. Bio je vrlo ustrajan i tokom sljedećih pet godina bavi se instrumentalnom glazbom, skladanjem i jedno vrijeme boravi u Londonu. Svoja prva djela Dino je snimao kod Nenada Vilovića, koji mu je ustupio svoj glazbeni studio. U to vrijeme s njim su u studiju radili Zlatan Stipišić - Gibonni, Goran Karan i Dragan Lukić. Kao debitant, nastupa na "Zagreb Festu '88", sa skladbom "Tebi pripadam" i dobiva nagradu stručnog žirija za najbolju skladbu i kao novo glazbeno ime.[3] Na sceni se suprotno tradiciji, pojavio s pratećim sastavom i ponudio modernu produkciju i funky zvuk, koji je tada bio mnogo prihvatljiviji nego početkom '80-ih. Sve ovo mu je otvorilo vrata diskografije i Dino počinje raditi na materijalu za svoj prvi studijski album. Tadašnji Jugoton (danas Croatia Records), objavljuje njegov prvi studijski album Dino Dvornik, na kojemu je Dino radio glazbu, aranžmane, produkciju, svirao klavijature i udaraljke, dok je tekstove napisao Goran Kralj i Zlatan Stipišič -Gibonni, Na albumu se nalazi nekoliko veliki uspješnica, od kojih je skladba "Zašto praviš slona od mene", za koju je tekst napisao Zlatan Stipišić - Gibonni, doživjela veliki uspjeh. Tu su još također i hitovi "Ljubav se zove imenom tvojim" i "Ti si mi u mislima". Album je postao vrlo popularan kod publike i prodaja mu je narasla do 750.000 prodanih primjeraka. Dino je modernu domaću glazbu uveo u diskoteke, gdje je vladala strana glazba, a prije njega to je uspjelo samo Oliveru Mandiću, kojeg je Dino neizmjerno cijenio kao glazbenika. Ovakvim raspletom događaja, ostvarila mu se želja iz mladosti i uspijeva popularizirati funky glazbu na prostoru bivše Jugoslavije, što je započeo sa svojim bratom Deanom i Kineskim zidom.

Godine 1990. izdaje svoj drugi studijski album Kreativni nered, koji je radio pod velikim pritiskom, jer je trebao opravdati prvi album na kojemu su sve skladbe bili hitovi. Materijal se snimao u studiju "Vatroslav Lisinski". Tekstove za skladbe potpisuju Zlatan Stipišić - Gibonni, Rambo Amadeus i novinar Ozren Kanceljak, a u studiju gostuju Neno Belan i Dragan Lukić. Album donosi nekoliko uspješnica, a najpoznatiju među njima "Jače manijače", osmislio je Rambo Amadeus, kojemu je Dino gostovao na njegovom albumu iz 1989. g. Hoćemo Gusle!. Ista skladba, snimljena je na maksi singlu i podijeljen je po diskotekama širom bivše Jugoslavije, gdje je bila odlično prihvaćena. Nakon objavljivanja albuma, krenuo je na promotivnu turneju s članovima sastava Jet Set iz Zadra, a prvi koncert bio je u Domu sportova u Zagrebu. Dan prije koncerta, rodila mu se kćer Ella (23. prosinca 1990.),[4] što je dodatno osnažilo njegove emocije tako da je na sceni bio pun emocija i sreće.[3] Pri samome kraju, turneja se prekida radi političke situacije u zemlji i početkom raspadanja tadašnje Države Jugoslavije. Domovinski rat i raspad Jugoslavije, utjecali su na daljnji rad njegove glazbene karijere.

Godine 1993. izdavačka kuća Croatia Records, objavljuje njegov sljedeći album Priroda i društvo. Materijal je rađen pod utjecajem tehno glazbe, koja se tek pojavljivala u Hrvatskoj. Dino se na ovome albumu prvi puta bavi ozbiljnim životnim temama, što je opisano u skladbama "Split Junkie, "Extasy" i "The Return of a Man With a Rubber Brain". Dino je zbog rata, pritiska i ostalih problema pao u depresiju, što je rezultiralo teškom ovisnošću o drogama. Neko vrijeme ne radi ništa i vrlo brzo biva zaboravljen od medija i glazbenoga svijeta. Ipak 1995. godine vraća se u sam vrh hrvatske glazbene scene, objavivši maksi singl Afrika, na kojemu se uz naslovnu skladbu nalazi i skladba "Žigolo". "Afrika" postaje uspješnicom #1, potiskuje svu domaću glazbu te nameće novi ritam i produkciju. Za tu skladbu 1996. godine, dobija prestižnu hrvatsku diskografsku nagradu Porin, u kategoriji hit godine, produkcija i aranžman. Konkurencija za hit godine bila je i skladba "Ništa kontra Splita", od Nenada Vilovića, koju je Dino izveo na Splitskom festivalu i osvojio prvo mjesto. Ova skladba postaje neslužbenom himnom grada Splita, a u Hrvatskoj je prihvaćena i kod šire publike. Godine 1995. objavljuje i uživo album koji se zove Live In Muenchen, a snimljen je na koncertu u Münchenu. Sastav koji ga je pratio bili su članovi funk sastava Songkillers. Live In Muenchen proglašen je jednim od najboljih uživo albuma koji su izdani u hrvatskoj diskografiji.[5]

Godine 1997. izlazi njegov novi album Enfant terrible, koji govori o njegovom životu. Materijal na albumu uz poznate plesne zvukove, donosi i neke novosti za koje se Dino opredijelio u skladbama "Male noćne orgulje na plin (a capella)" i "La Baraka Blues Mravac, Gonzo...". Kao gosti na albumu sudjeluju Davor Gobac, Marijan Ban, Stjepan "Đimi" Stanić, Songkillersi i drugi. Skladba "Điha, điha", postaje veliki hit i obilježava ovaj materijal. Za ovaj album, u kategoriji produkcije, 1997. godine, Dino Dvornik također dobija prestižnu hrvatsku diskografsku nagradu, Porin[5]

Godine 1998. Croatia Records objavljuje kompilacijski album Vidi ove pisme. Na materijalu se nalaze sve Dinove uspješnice, bio je najprodavaniji album godine i dobio je prestižnu diskografsku nagradu Porin za najbolju kompilaciju godine. Nakon toga 1999., dolazi album Big Mamma (album), koji nije bio dobro prihvaćen kod glazbenih kritičara i ne bilježi neku bolju prodaju.

Godine 2000. dobio je nagradu diskografske kuće Croatia Records, "Zlatnu pticu", za prodaju više od 60 000 nosača zvuka.

Godine 2002. izlazi njegov novi album Svicky, sniman je u Zagrebu u studiju Davorina Iliča koji je i ranije surađivao sa Dinom Dvornikom i nastao je za osam mjeseci. Sve skladbe potpisuje Dino Dvornik, a na materijalu gostuju još i Igor Geržina (saksofon), Mladen Baučić (saksofon), Vanda Vinter (vokal). Nakon tog albuma Dino se okreće klupskoj glazbi i počeo je vježbati miksanje na gramofonima, kako bi se profilirao u DJ-a.

Godine 2008. Dino Dvornik planirao je objavljivanje svoga novog studijskog albuma pod imenom Pandorina kutija, za izdavačku kuću Dancing Bear. Planirano je da album izađe u listopadu ili studenome i Dino je od njega mnogo očekivao, međutim iznenadna smrt, spriječila je da doživi njegovo objavljivanje[6]Album"Pandorina kutija" je 2009 godine nagrađena sa 4 Porina + Porin za Životno dijelo.

Privatni život[uredi VE | uredi]

Dino se 1989 oženio s Danijelom Kuljiš i godinu dana kasnije dobio kćer Ellu. Godine 2006. Dvornikovi su odlučili napraviti reality show po uzoru na britanske zvijezde Osbournove zvan "Dvornikovi". Show se emitirao dvije sezone na RTL-u i postigao značajan uspjeh.

Smrt[uredi VE | uredi]

Umro je 7. rujna 2008. godine u svom stanu, samo osamnaest dana nakon što je proslavio 44. rođendan. 1. listopada 2008. objavljeno je da je toksikološki nalaz pokazao da je Dino umro od kombinacije tableta za smirenje, protiv bolova i antidepresiva.[7] Obdukcijski nalazi su pokazali da je Dino inače bio zdrav. Na organima nisu pronađene nikakve promjene koje bi mogle uzrokovati smrt. Razlog nije bila prevelika količina tableta, već omjer različitih biokemijski aktivnih tvari.

Dino Dvornik kremiran je i pokopan 10. rujna 2008. godine na zagrebačkom krematoriju na groblju Mirogoj. Pokopan je na vrlo poseban i jedinstven način, tako što je cijela ceremonija bila u vrlo "veselom" raspoloženju. Puštala se njegova glazba te glazba koju je i sam volio. U Splitu, njegovom rodnom gradu takđer je organiziran ispraćaj na Peristilu, gdje se okupilo nekoliko tisuća ljudi i na taj način odali počast jednom od legendi grada Splita i Hrvatske.

Nagrade[uredi VE | uredi]

Diskografija[uredi VE | uredi]

Studijski albumi[uredi VE | uredi]

EP[uredi VE | uredi]

Kompilacije[uredi VE | uredi]

Koncertni albumi[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. totalportal.hr - TotalPortal/Media servis, 7. rujna 2008.g.
  2. dnevnik.hr - Dnevnik.hr, Zagreb, 8. rujna 2008., 11:26.
  3. 3,0 3,1 3,2 radiodeejay.hr - Dino Dvornik, Ostalo / Biografija / Napomene
  4. zvijezde.info - Ella Dvornik, biografija
  5. 5,0 5,1 glas-slavonije.hr - Nadareno dijete, Danijela BAUK, 8. rujna 2008.
  6. vecernji.hr - Čekao novi album, 8. rujna 2008., 11:55
  7. vecernji.hr - >Kombinacija tableta za smirenje, antidepresiva i tableta protiv bolova, Emina Basara, osvrt od 2. listopada 2008.g.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]