Op art
Op art (optička umjetnost) je umjetnički pravac koji je nastao i razvijao se krajem 50-ih i početkom 60-ih godina 20. st.
Naziv je prvi put korišten 1964. godine na pripremama za izložbu The Responsive Eye u Muzeju umjetnosti u New Yorku a ime je nastalo od imena jednog drugog pravca u suvremenoj umjetnosti- pop arta.
Karakteristike pravca [uredi]
Autori djela op arta koriste poznavanje geometrije i optike. Trude se da pomoću vrlo često samo crno bjelih geometrijskih obrazaca i plošnih formi dosegnu optičke iluzije i utisak pokreta ili nestabilnosti u svojim djelima. U svim umjetnostima koje su se javile tijekom duge povijesti, pa čak i u prapovijesti , prisutna je neka vrsta optičke iluzije, u nekome smislu, a novost u njenoj primjeni u op artu je u tome što ona koristi optičku iluziju u svim mogućim pravcima
Veliki umjetnici tog pravca [uredi]
- Getulio Alviani
- Bridget Riley
- Carlos Cruz-Díez
- Günther Uecker
- Jesús Rafael Soto
- John McHale
- Julian Stanczak
- Julio Le Parc
- Richard Allen
- Richard Anuszkiewicz
- Tony DeLap
- Victor Vasarely
- Yaacov Agam
- Youri Messen-Jaschin
- Josef Albers
- Günter Fruhtrunk
- Ludwig Wilding