Gvatemala

Izvor: Wikipedija
Republika Gvatemala
República de Guatemala
Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
"El País de la Eterna Primavera"
("Zemlja vječnog proljeća")
Himna
¡Guatemala feliz...!
(službeno: Himno Nacional de Guatemala)
Položaj Gvatemale u Srednjoj Americi
Ortografska karta Gvatemale
Glavni grad Guatemala
14°38′N, 90°30′W
Najveći grad Guatemala
Službeni jezik španjolski
Državni vrh
 - Vrsta republika s predsjedničkom vladom
 - Predsjednik Bernardo Arévalo
Neovisnost od Španjolske,
15. rujna 1821.
Površina 107. po veličini
 - ukupno 108.889 km2
 - % vode 0,4 %
Stanovništvo 69. po veličini
 - ukupno (2007.) 12.728.111
 - gustoća 129/km2
BDP (PKM) procjena 2012.
 - ukupno 74,844 milijardi USD (78.)
 - po stanovniku 5.079 USD (118.)
Valuta kvecal (GTQ) (100 centavosa)
Pozivni broj +502
Vremenska zona UTC -6
Internetski nastavak .gt

Republika Gvatemala država je u Srednjoj Americi, koja izlazi na Tihi ocean i Karipsko more. Na kopnu graniči s četiri države: Meksikom, Belizeom, Hondurasom i Salvadorom. Neovisna je od 1821. godine.

Povijest Gvatemale[uredi | uredi kôd]

Ruševina Maja u Tikalu, hram II

Pretkolumbovsko razdoblje[uredi | uredi kôd]

Prvi dokazi o ljudskim naseljenicima u Gvatemali sežu barem do 12.000 pr.kr. Postoje neki dokazi da je bilo života još 18 000 godina prije Krista, kao što su glave od opsidijana pronađene u različitim dijelovima zemlje. Postoje arheološki dokazi da su rani doseljenici Gvatemale sakupljači i lovci, ali uzorci peluda iz Peténa i s Pacifika ukazuju na to da se uzgoj kukuruza razvio 3500 g. prije Krista.

Arheolozi su podijelili pretkolumbovsku povijest Srednje Amerike na 3 razdoblja: pretklasično od 2000 g. prije Krista do 250 nakon Krista, klasično 250 - 900 nakon Krista i kalističko 900-1500 nakon Krista. Donedavno se smatralo da su u pretklasičnom razdoblju, živjeli poljoprivrednici u malim selima. Nedavno je otkrivena spomenička arhitektura tog razdoblja, kao što je i žrtvenik u La Blanci, San Marcos. El Mirador je bio najveći naseljeni grad u pretkolumbijskoj Americi. Mirador je bila prva politički organiziranje države u Americi, nazvana Kan Kraljevstvo u antičkim tekstovima. Bilo je 26 gradova, a svi su bili povezani umjetnim brdima koji su nekoliko kilometara dugački, do 40 metara širine, i dva do četiri metra iznad tla, betonirani sa žbukom, koja se jasno izdvaja od zraka.

Nakbé, ostaci palače u Mirador Basinu, Petén.

Klasično razdoblje odgovara civilizaciji Maya. Predstavljeno je brojnim lokacijama diljem Gvatemale, iako je najveća koncentracija je u Peténu. Ovo razdoblje karakterizira razvoj neovisnih gradova-država i kontakt s drugim kulturama Srednje Amerike. Trajalo je oko 900 godina, nakon čega su propale klasične civilizacije Maya. Pripadnici Maya su ubijeni ili su umrli od gladi.

Dne 1. veljače 2018. godine u gvatemalskim prašumama arheolozi su otkrili preko 60 000 majanskih građevina.[1][2][3] Znanstvenici raspravljaju o uzrocima propasti Maya.

Španjolska kolonizacija[uredi | uredi kôd]

Kapucinski konvent u Gvatemali

Po dolasku u ono što se zove Novi svijet, Španjolska je početkom 1519. poslala nekoliko ekspedicija na Gvatemalu. Hernán Cortés, koji je vodio španjolska osvajanja u Meksiku, dodijelio je dozvolu kapetanu Gonzalu de Alvarado i njegovom bratu Pedru de Alvaradu da osvoje ovu zemlju. Tijekom kolonijalnog razdoblja, Gvatemala je bila generalna kapetanija (Capitanía General de Guatemala) kao dio Potkraljevstva Meksiko unutar Španjolske. Ova regija nije bila bogata mineralima (zlato i srebro) kao Meksiko i Peru te ju se nije smatralo važnom. Glavni proizvodi su šećerna trska, kakao, plava boja añil i crvena boja cochineal koja se dobiva od kukaca. Prvi glavni grad je dobio ime Tecpan Guatemala, osnovan 25. srpnja 1524. s imenom Villa de Santiago de Guatemala i bio je smješten u neposrednoj blizini Iximché. 11. rujna 1541. grad je potopljen kada se laguna u grotlu od Agua vulkana srušila zbog jakih kiša i potresa.

Neovisnost i 19. stoljeće[uredi | uredi kôd]

Dana 15. rujna 1821. Gvatamela je proglasila svoju nezavisnost od Španjolske, ali je uklopljena u meksičko Carstvo, koje je dvije godine kasnije raspušteno.

Politika Gvatemale[uredi | uredi kôd]

Gvatemala je predsjednička republika, pri čemu je predsjednik Gvatemale istodobno predsjednik države i predsjednik vlade. Izvršnu vlast vrši predsjednik i vlada koju imenuje. Zakonodavnu vlast vrši Kongres Republike. Sudstvo je neovisno. Alvaro Colom je predsjednik Gvatemale od 14. siječnja 2008.

Departmani Gvatemale[uredi | uredi kôd]

  1. Alta Verapaz
  2. Baja Verapaz
  3. Chimaltenango
  4. Chiquimula
  5. Petén
  6. El Progreso
  7. El Quiché
  8. Escuintla
  9. Guatemala
  10. Huehuetenango
  11. Izabal
  1. Jalapa
  2. Jutiapa
  3. Quetzaltenango
  4. Retalhuleu
  5. Sacatepéquez
  6. San Marcos
  7. Santa Rosa
  8. Sololá
  9. Suchitepéquez
  10. Totonicapán
  11. Zacapa

Gospodarstvo Gvatemale[uredi | uredi kôd]

Tržnica u Gvatemali

Prema CIA World Factbook prihod Gvatemale je 5000 USD, međutim, ta zemlja se u razvoju i dalje suočava s mnogim socijalnim problemima i među je 10 najsiromašnijih zemalja u Latinskoj Americi. Distribucija dohotka ostaje vrlo neravnomjerna. Dio stanovništva živi ispod granice siromaštva. Nezaposlenih preko 400,000 (3.2%).

U posljednjih nekoliko godina u sektoru izvoznika netradicionalnih proizvoda brzo raste i ima više od 53 posto izvoza. Neki od glavnih proizvoda za izvoz su kava, voće, povrće, cvijeće, rukotvorine, odjeća i ostalo. Poljodjelstvo je glavni izvor gvatemalskog bogatstva. Glavni su proizvodi kava, banane, pamuk, šećer i začin kardamon. Kava zlatna kultura, istisnula je banane kao glavni izvozni artikl. Ona pokriva 40% državnog izvoza.

Stanovništvo Gvatemale[uredi | uredi kôd]

Više od polovice stanovnika Gvatemale potomci su Maja i mješanci mestici, poznatih pod lokalnim nazivom Ladinos (potomci Španjolaca i raznih majanskih plemena). Stanovništvo je poglavito ruralno, rimokatoličko, manjim dijelom protestantsko i islamsko(1.200) te pripadnici tradicionalnih majanskih religija. Prema popisu iz 2002. Gvatemala ima 13.314.079 stanovnika. Etnički sastav je šarolik. Bijelaca ima oko 12% i njima je španjolski materinji jezik. 3 186 429 gvatemalskih državljana govori nekim od indijanskih jezika kao materinskim (42.8% od ukupnog stanovništva), a najrasprostranjeniji je k'iche' majanski (1 000 000).

Ruralno stanovništvo pripada domorodačkim indijanskim zajednicama, poglavito Maya-Quiché, to su: Achí, oko 58.000 (1995) oko Rabinala u Baja Verapazu; Rabinal; Tzutuhil kod jezera Atitlán; Kekchí ili po ortografiji Maja Q'eqchi u departmanima Alta Verapaz, Petén, Quiché i Izabal; Mame; Pokomam kod grada Guatemala i u departmanu Jalapa; Ixil u departmanu Quiche; Quiché; Aguacatec u departmanu Huehuetenango; Cakchiquel u departmanu Chimaltenango; Chicomuceltec, tek manja zajednica, pretežno žive u Chiapasu; Chortí, blizu granice sa Hondurasom; Chuje, u Huehuetenangu; Garifuna ili Crni Karibi žive u Gvatemali tek u selima Livingston i Puerto Barrios na obali Gvatemale; Itzá, uz jezero Petén Itzá; Jacaltec u Huehuetenangu; Kanjobal i Zapadni Kanjobal ili Akatek u Huehuetenangu; Mopán, departman Petén; Pokonchi u departmanu Baja Verapaz i oko San Cristobala; Sakapultek u departmanu Quiché i Sipakapense u departmanu San Marcos, ogranci su Quichea; Tacaneco iz San Marcosa i Tektiteco Mame iz Tectitána; Uspantec iz departmana Quiché; Xinca; Chalchiteco.

Zemljopis Gvatemale[uredi | uredi kôd]

Gvatemala je u srednjem dijelu brdovita, nizine postoje u južnom priobalju i u sjevernom Peténu. Dva planinska lanca djele zemlju na tri glavne regije: na gorje (planine); Pacifičku obalu (južno od brda) i regiju Petén (sjeverno od planina). Svi veći gradovi su smješteni u gorju i na Pacifiku. Te tri regije se razlikuju u klimi, nadmorskoj visini, i krajoliku, pružaju dramatični kontrast između tople i vlažne tropske nizine i hladnijih brdskih vrhova. Vulkan Tajumulco na 4220 metara je najviša točka u srednjoj Americi. Rijeke su kratke i plitke u Pacifičkom porječju, a veće i dublje u porječju Karipskog mora.

Kultura Gvatemale[uredi | uredi kôd]

U gradu Guatemala ima mnogo knjižnica i muzeja, uključujući i Državni arhiv, Narodnu knjižnicu i muzej Arheologije i Etnologije koji ima veliku zbirku artefakata Maya. Postoje privatni muzeji, kao što je Ixchel, koji se fokusira na tekstil, te Popol Vuh, koji se fokusira na arheologiju Maya. Oba muzeja su smještena unutar kampusa sveučilčišta Universidad Francisco Marroquín. Gotovo svaka od 329 općina u zemlji ima mali muzej.

Glazba[uredi | uredi kôd]

Glazba Gvatemale obuhvaća niz stilova i izraza. Maje su imale intenzivnu glazbenu praksu, kao što je dokumentirano spomenicima. Gvatemala je bila jedna od prvih regija u Novom svijetu koja je uvela europsku glazbu 1524. Mnogi skladatelji iz renesanse, baroka, klasičnih, romantičnih i suvremenih glazbenih stilova su pridonijeli radovima svih žanrova. Marimba je nacionalni instrument koji je razvio veliki repertoar za vrlo atraktivne komade koji su popularni više od jednog stoljeća.

Razno[uredi | uredi kôd]

  • komunikacije u Gvatemali
  • prijevoz u Gvatemali
  • oružane snage Gvatemale
  • vanjski poslovi Gvatemale

Poznati Gvatemalci hrvatskog podrijetla[uredi | uredi kôd]

  • Franz Galich Mazariegos, književnik
  • Manuel Galich (1913. – 1984.), književnik,[4] dobitnik nagrade Casas de las Americas 1961., nagrade Ollantay de Bogota 1977.[5], jedan od najvećih latinskoameričkih dramatika,[6] ministar javnog obrazovanja,[7] borac protiv diktature Jorgea Ubica[8]
  • Luis Galich, glazbenik, pionir guatemalskog rocka (sastav Santa Fé), poznati pjevač

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. news.nationalgeographic.com, "Exclusive: Laser Scans Reveal Maya "Megalopolis" Below Guatemalan Jungle", objavljeno 1. veljače 2018., pristupljeno 8. ožujka 2018.
  2. www.bbc.com, "Sprawling Maya network discovered under Guatemala jungle", objavljeno 2. veljače 2018., pristupljeno 8. ožujka 2018.
  3. www.index.hr, "U Gvatemali pronađeno 60 000 majanskih struktura: "Ovo je najveće otkriće u 150 godina"", objavljeno 3. veljače 2018., pristupljeno 8. ožujka 2018.
  4. Literatura guamalteca
  5. Corporación Galich. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. srpnja 2013. Pristupljeno 9. svibnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  6. Literatura infantil y juvenil (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 3. rujna 2012. Pristupljeno 9. svibnja 2012.
  7. Sitio de Historia CentroaméricaArhivirana inačica izvorne stranice od 8. ožujka 2016. (Wayback Machine) Guadalupe Rodríguez de Ita: Los partidos políticos durante la Revolución guatemalteca (1944-1954)
  8. Latin American Studies Guatemalan President Admires Cuba’s Achievements

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]