Slobodni teritorij Trsta

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Slobodni teritorij Trsta
Territorio libero di Trieste
Svobodno tržaško ozemlje
Flag of Italy (1861-1946) crowned.svg
1947.–1954. Flag of Italy.svg
 
Flag of SFR Yugoslavia.svg
Zastava Grb
Zastava Grb
Glavni grad Trst
Jezik/ci talijanski, slovenski, hrvatski
Politička struktura Grad-država
Povijest Hladni rat
 - Uspostavljena 15. rujna 1947.
 - Raspad 26. listopada 1954.
 - Osimski ugovor 11. listopada 1977.
Površina
 - 1947. 738 km² (285 mi² )
Stanovništvo
 - 1947. 330000 
     Gustoća 447,2 /km²  (1.158,1 /mi² )
Valuta


Slobodni teritorij Trsta (talijanski: Territorio libero di Trieste, slovenski: Svobodno tržaško ozemlje, hrvatski: Slobodan teritorij Trsta, skraćenica: STT) je bila neutralna gradska država koja je postojala između 1947. i 1954. na sjeveristočnoj obali Jadrana.

Slobodna država je osnovana 1945. godine, nakon završetka rata, kako bi se riješio problem ovog višeetničkog i višejezičnog područja. Glavna namjena ovog teritorija je bila smanjivanje teritorijalnih svojatanja ovog, strateški vrlo važnog područja.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Slobodni teritorij Trsta se sastojao od grada Trsta, te obalnog pojasa koji se danas nalazi u Italiji (zona A) i jednog dijela Istarskog poluotoka (zona B), danas podijeljen između Slovenije i Hrvatske. Područje države se protezalo na 738 km² oko Tršćanskog zaljeva od Duina na sjeveru, do Novigrada na jugu, te je na tom području živjelo oko 330 000 stanovnika. Rijeke na ovom području su: Dragonja (Dragogna), Reka (Timavo), Glinščica (Rosandra) i Mirna (Quieto). Najviša točka države je bila Veliko Gradišče (Monte Castellaro) (724 m).

Teritorij se sastojao od 18 općina (od sjevera prema jugu):

Zona A:

Zona B:

Povijest[uredi VE | uredi]

Grb Slobodnog teritorija Trsta korišten u Zoni B.

Trst je stoljećima bio dio Austro-Ugarske, iako su većinu stanovnika činili Talijani. Nakon Prvog svjetskog rata, 1921. godine, Italija je službeno pripojila Trst, Istru, Kvarner i dijelove današnje zapadne Slovenije. Nadalje, 1924. godine, Italija je pripojila i Slobodnu Državu Rijeku. Ruralno područje su većinom naseljavali Slovenci i Hrvati, dok su Talijani prebivali većinom u Trstu i nekim istarskim gradovima. U 1920-im i 1930-im godinama, slavensko stanovništvo je pod fašističkim režimom bilo podvrgnuto talijanizaciji i diskriminaciji. Također su često bili podvrgnuti nasilju, 13. srpnja 1920. zapaljen je Slovenski narodni dom u Trstu, kao odgovor na ubojstvo dvojice talijanskih mornara, koje je ubila jugoslavenska žandarmerija u pobuni u Splitu. Mnogi Slovenci i Hrvati su emigrirali u Jugoslaviju, dok su se neki pridružili pokretu otpora TIGR (Trst, Istra, Gorica i Rijeka), koji je u 1920-ima i 1930-ima izveo više od 100 oružanih akcija u Trstu i njegovoj okolici.

Poster Marshallovog plana koji prikazuje zastave europskih država, uključujući zastavu Trsta, koja je greškom prikazana s plavom umjesto s crvenom pozadinom.

Italija se u Drugom svjetskom ratu borila na strani Osovinskih sila. Nakon pada fašističkog režima 1943. godine i talijanske kapitulacije, NDH je pripojila ovaj teritorij, ali su ga okupirale njemačke snage. 4. armada jugoslavenske vojske, zajedno sa 9. korpusom slovenske NOB-e, zauzela je Trst 1. svibnja 1945. godine, čime su Trst osvojile partizanske snage. Idući dan njemačka vojska se predala novozelandskoj vojsci. 12. svibnja je potpisan dogovor između Jugoslavije i zapadnih Saveznika o napuštanju teritorija, što je jugoslavenska vojska učinila 12. lipnja.

10. veljače 1947. godine, u Parizu je potpisan mirovni sporazum s Italijom (Pariška mirovna pogodba) kojim je osnovan Slobodni teritorij Trsta (STT). Ovaj teritorij je podijeljen u dvije zone. Zona A je bila velika 222.5 km² i u njoj je živjelo 262 406 stanovnika, te je uključivala grad Trst. Ova zona je bila pod upravom britanskih i američkih snaga. Zona B je bila velika 515.5 km² te je uključivala sjeverozapadnu Istru. U ovoj zoni je tad živjelo 71 000 stanovnika, a bila je pod upravom Jugoslavenske narodne armije. Ovaj teritorij, tako nikad nije de facto funkcionirao kao samostalna država, iako je de iure to bio, te je izdavao vlastiti novac i poštanske marke.

1954. godine, u Londonu, potpisan je Sporazum o suglasju (ili londonski sporazum) kojim je Slobodni teritorij Trsta prestajao postojati. Zona A je priključena Italiji, a zona B Jugoslaviji. Konačna granica između Italije i Jugoslavije je dogovorena 1975. godine, Osimskim sporazumima (ili Osimskim sporazumom), koji je potpisan 10. studenog u talijanskom mjestu Osimo.

Zona A odgovara današnjoj talijanskoj pokrajini Trst, a zona B je podijeljena između primorske Slovenije i Istarske županije.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Popis u Austro-Ugarskoj iz 1910.[uredi VE | uredi]

Prema revidiranom austro-ugarskom popisu stanovništva iz 1910. godine, popisano je 229.437 Tršćana (u samom gradu bez okolnih krajeva). Nakon protesta Slovenaca, Hrvata i Srba, popis je ponovno proveden samo za grad Trst i to tako da se građani nisu izjašnjavali prema jeziku kojim su se služili, nego kao su upisivani u određenu narodnost prema obliku prezimena ili prema mjestu podrijetla:

  • Talijani: 51,85% (118.957)
  • Slovenci: 24,78% (56.845)
  • Nijemci: 5,17% (11.856),
  • Hrvati i Srbi: 1,05% (2.403)
  • ostali: 0,34% (779)
  • stranci izvan Austro-Ugarske od kojih je oko 75% bilo iz Italije: 16,82% (38.597)

Lokalni popis iz 1910.[uredi VE | uredi]

Prema lokalnom popisu provedenom iste godine, ali prema govornom jeziku, stanje je bilo sljedeće:

  • Talijani: 142.000
  • Slovenci: 36.500
  • Nijemci: 9.600
  • stranci, uglavnom iz Kraljevine Italije: 30.000

Talijanski popis iz 1921.[uredi VE | uredi]

Prema popisu Kraljevine Italije iz 1921., koji je proveden prema govornom jeziku, podaci za područje koje će obuhvaćati Slobodni teritorij Trsta bili su sljedeći:

Cijelo područje budućeg STT

  • Talijani: 266.311
  • Slovenci i Hrvati: 48.714
  • ostali: 18.531

Buduća Zona A

  • Talijani: 211.660
  • Slovenci i Hrvati: 32.427
  • ostali: 18.319

Buduća Zona B

  • Talijani: 54.651
  • Slovenci i Hrvati: 16.287
  • ostali: 212

Sam grad Trst

  • Talijani: 203.373
  • Slovenci: 18.088
  • stranci: 18.122

Popisi iz procjene nakon Drugog svjetskog rata[uredi VE | uredi]

Prema procjenama Savezničke vojne uprave, u zoni A 1949. godine bilo je oko 310.000 stanovnika, od čega oko 239.200 Talijana i oko 63,000 Slovenaca. Prema jugoslavenskom popisu za Zonu B iz 1945. godine, na tom je području stanje bilo ukupno 67.461 stanovnik, od čega 30.789 Hrvata i Slovenaca, 29.672 Talijana i 7.000 neopredijeljenih.[1]

Saveznici su nakon Drugog svjetskog rata odbili priznati kako rezultate talijanskog popisa iz 1921., tako i rezultate jugoslavenskog popisa iz 1945., a u svojim su procijenama uglavnom slijedili austro-ugarski popis iz 1910.[2]

Tijekom 1940-ih, te nakon podijele zemlje, veliki broj Talijana, oko 40 000, iselio se iz zone B u zonu A ili u Italiju. Razlozi su bilo razni: etničke tenzije i pritisak sa strane Jugoslavenske vlasti, ekonomski razlozi, podupiranje fašističkog režima, prisiljenost na odlazak ili želja za životom u matičnoj državi. Na jugoslavenskoj strani, iseljenici su znani kao optanti (od lat. optare, »željeti, izbirati«), a na talijanskoj kao ezuli (od lat. exilium, »izgon«). Oko 30 000 Talijana ostalo je živjeti u tadašnjoj Jugoslaviji, te danas predstavljaju talijansku manjinu u Sloveniji i Hrvatskoj.

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Glenda Sluga, „Trieste: Ethnicity and the Cold War, 1945-54“, Journal of Contemporary History 29 (1994) 285-303.
  2. Darko Darovec, A Brief History of Istra, Yanchep, Western Australia 1998. ISBN 0958577404

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]