Antun Bauer (biskup)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Monsinjor
Antun Bauer
Antun Bauer.jpg
Rođen 11. veljače 1856.
Breznica
Umro 7. prosinca 1937.
Zagreb
Portal: Kršćanstvo

Antun Bauer (Breznica, 11. veljače 1856. - Zagreb, 7. prosinca 1937.), teološki i filozofski pisac, zagrebački nadbiskup. Njegov su lik i djelo nedjeljivi od političke i crkvene povijesti Hrvata od kraja 19. stoljeća do pred početak II. svjetskog rata.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen je kao treće od petnaestoro djece u ne baš imućnoj obitelji gradišćanskih Hrvata. Unaprijedio je pastoralno i socijalno djelovanje zagrebačke nadbiskupije te bio pokrovitelj mnogih društava i institucija. Učitelj mu je bio Josip Stadler, vrhbosanski nadbiskup.

Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1875. godine.[1]

Predavao je u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu od 1884. do 1887. godine.[2] Profesor je na Teološkom fakultetu u Zagrebu (1887.–1911.), gdje je predavao filozofiju i apologetiku. Godine 1906./1907. postaje rektor Zagrebačkog sveučilišta. Aktivno je sudjelovao u političkom životu (1885.–1911.) u redovima oporbe kao saborski zastupnik iz redova Stranke prava, a potom kao predstavnik pravaške grupe u okviru Hrvatsko-srpske koalicije. Bavio se suvremenim problemima filozofije primjenjujući skolastičku metodologiju, djelovao u vjerskoj publicistici, te pisao filozofijske i teološke rasprave.

Godine 1911. imenovan je koadjutorom nadbiskupa Posilovića. Godine 1914. postaje zagrebačkim nadbiskupom. Bio je osoba duboke vjere i iskrene pobožnosti. Njegovom zaslugom rimski zavod svetog Jeronima postao je opće dobro hrvatskoga naroda. Svečano je otvorio i prvi euharistijski kongres u Zagrebu i vrlo aktivno 1925. sudjelovao u Tisućugodišnjici Hrvatskoga Kraljevstva. Poslije izbora 1935., nadbiskup Bauer osobno je prosvjedovao knezu Pavlu protiv nasilja nad hrvatskim pučanstvom, naglašujući da su takvi postupci suprotni moralu te ih označio kao progonstvo i divljaštvo.

Kao nadbiskup koadjutor s pravom nasljedstva, Alojzije Stepinac, posljednih je godina života Antuna Bauera preuzeo stvarno vodstvo Zagrebačke nadbiskupije, suočen s još težim i dramatičnim godinama, koje su nadolazile. Baureov je nasljednik, Alojzije Stepinac, u pismu vjernicima i kleru nakon Bauerove smrti u dubokoj starosti nakon 25 godina biskupovanja, naglasio njegove neprolazne zasluge osobito zbog toga što su nadbiskupija i cijela Crkva bez velikih potresa prošli kroz sve promjene i poteškoće u Kraljevini Jugoslaviji.

U eseju Prije trideset godina (1917.-1947.) objavljenom u Republici (1947., 11), osvrćući se na prilike u Hrvatskoj u vrijeme izbijanja oktobarske revolucije, Miroslav Krleža napominje da je Bauer pripadao onoj skupini ličnosti koje su pružale snažan otpor odjecima revolucionarnih previranja u Rusiji. Strahujući od agrarne reforme, Bauer je »tvrdo odlučio da sruši babilonski, grešni toranj boljševizma«, nagovijestivši mu »križarsku vojnu do istrebljenja«. Prema Krležinu mišljenju, bio je to izraz Bauerova feudalnog mentaliteta.

Djela[uredi VE | uredi]

  • "Područje materijalizma"
  • "Naravno bogoslovje",
  • "Teodiceja ili nauka o razumskoj spoznaji Boga",
  • "Wundtov metafizički sustav",
  • "Obća metafizika ili ontologija".

Poveznice[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 916., ISBN 978-953-95772-0-7
  2. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 892., ISBN 978-953-95772-0-7