Matija Mesić

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Spomen ploča Matiji Mesiću na strojarskom fakultetu u Slavonskome Brodu.

Matija Mesić (Brod na Savi, 19. veljače 1826. - Zagreb, 8. prosinca 1878.) bio je hrvatski povjesničar, kraljevski javni redoviti profesor hrvatske povijesti na Mudroslovnom fakultetu, predsjednik Matice hrvatske [1], redoviti član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti te prvi rektor i potom prorektor Sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu (danas Sveučilište u Zagrebu).

Život[uredi VE | uredi]

Kanonik zagrebački Stjepan Ilijašević bio mu je ujak, pa je Matiju, koji je prve škole učio u Brodu i Požegi, primio u svoju kanoničku kuriju i slao u školu. Stupio je u sjemenište tj. u gimnaziju koju je završio 1842. godine.[2] Biskup Haulik šalje ga kao nadarenog učenika u bečki Pazmaneum i Prag. Nakon što je završio studije teologije, povijesti i zemljopisa u Beču i Pragu, vratio se u Zagreb u doba buđenja nacionalne svijesti pod utjecajem ilirskog pokreta i Gajevih novina Danice ilirske. Tada se pokazala potreba da se u nastavi, umjesto njemačkog, uvede materinski jezik. Predavao je u Klasičnoj gimnaziji od 1850. do 1855. godine.[3] Kasnije je Mesić imenovan profesorom povijesti i posljednjim ravnateljem tadašnje Pravoslovne akademije, gdje se i sam zauzimao da hrvatski bude i nastavni jezik. U tom je smislu pisao znanstvene radove, prevodio neke od prvih školskih priručnika na hrvatskome jeziku te redigirao povijesnu dokumentacijsku građu.

Matija Mesić. Autor: Oton Iveković

Napravio je kritičko izdanje Poljičkog statuta i Acte croatice Ivana Kukuljevića, sredio Krčelićevu korespondenciju i spise Stanka Vraza. Nakon sloma apsolutizma i vraćanja Ustava godine 1860. hrvatski je Sabor pristupio osnivanju Svečilišta. Uz glavnoga pobornika Josipa Jurja Strossmayera i Matija Mesić mnogo je pridonio osnivanju sveučilišta na kojemu je "izabran jednoglasno od svih profesora triju fakulteta [Bogoslovnog, Mudroslovnog te Pravoslovnog i državoslovnog] prvim rektorom magnifikom za naučnu godinu 1874/75.".[4] Te je godine na Mudroslovnom fakultetu u zimskom semestru predavao Poviest Hrvata za vladanja narodne dinastije s obzirom na istodobnu poviest austrijsku i ugarsku, dok je u ljetnome semestru držao predavanja iz Poviesti Hrvata za vladanja kraljeva Arpadovaca s obzirom na austrijsku i ugarsku poviest. Akademske godine 1875./1876. i u mandatu rektora Stjepana Speveca izabran je za prorektora.[5] Oba rektora, i Mesić i Spevec, birani su prema "provedbenoj naredbi od 5. rujna 1874. po svim profesorima triju fakulteta, pošto izbor rektora nije bio još posebnim zakonom uređen".[6] Godinu kasnije, 26. kolovoza 1875., donesen je zakon o izboru rektora (temeljen na osnovi koju je izradio akademički senat), prema kojemu se rektor birao svake godine, svaki puta s nekog drugog fakulteta, i to u drugoj polovici pretposljednjeg mjeseca tekuće akademske godine. Kandidat za rektora mogao je biti samo redoviti profesor, a u izboru su sudjelovali predstavnici svih profesorskih zborova (po svakom fakultetu četiri delegata od kojih su dvojica morala biti u statusu redovitih profesora). Izabranoga rektora, koji bi na dužnost stupao osam dana prije početka nove akademske godine, na kraju je morao potvrditi i ban.

Uz pedagoški rad Matija Mesić i dalje se bavio znanstvenim proučavanjem hrvatske povijesti. Prvi je obradio cijela poglavlja i epohe, sistematizirajući tako golemu građu. Njegov je doprinos hrvatskoj povijesnoj znanosti neprocjenjiv, jer se upravo Mesićevom zaslugom sačuvalo mnoštvo dokumenata iz starije hrvatske povijesti. Za Akademijin Rad napisao je niz rasprava: O banovanju Petra Berislavića, O plemenu Berislavića, U slavu tisućgodišnjice krunidbe kralja Dmitra Zvonimira... No, njegovim se glavnim djelom smatra Život Nikole Zrinskog, nastao 1866. godine, dotad najopsežniji i najkritičnije obrađen životopis u hrvatskoj povijesnoj literaturi. Mesićev život i rad opisao je i ocijenio njegov najbolji učenik Tadija Smičiklas, koji ga je i naslijedio na Sveučilištu kao profesor hrvatske povijesti.

Preminuo je u Zagrebu 8. prosinca 1878.[7] [8] u dobi od 52 godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoj.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Predsjednici Matice hrvatske, Matica hrvatska, pristupljeno 22. svibnja 2018.
  2. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 912., ISBN 978-953-95772-0-7
  3. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 896., ISBN 978-953-95772-0-7
  4. Spomenica o 25-godišnjem postojanju Sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu. Zagreb : Tisak Kr. zemaljske tiskare, 1900. Str. 68.
  5. Akademičke oblasti, osoblje i red predavanja na K. sveučilištu Franje Josipa u Zagrebu : u zimskom poluljeću 1875/76. Zagreb : Tiskara Dragutina Albrechta.
  6. Spomenica o 25-godišnjem postojanju Sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu. Zagreb : Tisak Kr. zemaljske tiskare, 1900. Str. 11.
  7. Spomenica o 25-godišnjem postojanju Sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu. Zagreb : Tisak Kr. zemaljske tiskare, 1900. Str. 68.
  8. Tražilica pokojnika : Matija Mesić, Gradska groblja Zagreb, pristupljeno 22. svibnja 2018.