Domaća oskoruša
| Domaća oskoruša | |
|---|---|
 Oskoruša, ilustracija | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Biljke |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Rosales |
| Porodica: | Rosaceae |
| Potporodica: | Amygdaloideae |
| Tribus: | Maleae |
| Podtribus: | Malinae |
| Rod: | Cormus Spach |
| Vrsta: | C. domestica |
| Dvojno ime | |
| Cormus domestica (L.) Spach | |
| Rasprostranjenost | |
 | |
| Baze podataka | |
Domaća oskoruša (domaća jarebika, lat. Cormus domestica; sin. Sorbus domestica) je bjelogorična vrsta drveća iz porodice Rosaceae. nekada je ukljućivana u rod Sorbus, danas i vlastiti rod Cormus.
Oskoruša se spominje još u antičko doba, prije svega u tekstovima rimskog autora Plinija Sekunda, od Grka je spominju Teofrast (371. – 285. prije Krista) i Dioskurid (oko 60 godine po Kristu).
U Paladiusovu djelu "De re rustica" ( prvo stoljeće po Kristu) nalazimo i prve naputke o uzgoju oskoruše, a također opisuje i izradu vina i octa od oskoruše te podloge i vrijeme cijepljenja. Kasnije se spominje u djelima Hildegarde od Bingena te Albertusa Magnusa. Početkom osamnaestog stoljeća bilo je poznato 27 sorata oskoruše![1]
Rasprostranjena je u južnoj i srednjoj Europi, sjevernoj Africi, na Krimu i u Maloj Aziji. Teško je odrediti točne granice prirodne rasprostranjenosti, jer je od davnina sađena i spontano proširena. Težište areala je na Balkanskom poluotoku, Apeninskom poluotoku i u južnoj Francuskoj. U Hrvatskoj raste u šumama hrasta crnike, hrasta medunca i bijelog graba. U kontinentalnom dijelu je rijetka. Također dolazi kultivirana, u voćnjacima, uz vinograde, putove i sl.
Oskoruša je 15-20 (<30) m visoko drvo široke, okruglasto jajaste krošnje, promjera do 60 (<100) cm.
Kora je pepeljastosiva, crvenkastosmeđa do tamnosiva, djelomično se odlupljuje, kasnije je duguljasto pločasto ispucala. Korijenov sustav je srcolik s više razgranatih, dobro razvijenih žila srčanica. Izbojci su žućkastosmeđi, goli, djelomično pokriveni sivkastim slojem epiderme, posuti lenticelama. Kratki izbojci su brojni i prstenasto smežurani. Pupovi su spiralno raspoređeni oko izbojka, oko 1 cm dugački, jajasto stožasti, tupo ušiljenog vrha, pokriveni većim brojem ljusaka. Ljuske pupova su široke, ljepljive, zelenkaste, djelomično crvenkaste, s tamnijim rubovima, gole, sjajne. Vršni pup je veći i izduženiji od postranih pupova, koji su djelomično priklonjeni uz izbojak, otklonjenih vrhova. Lisni ožiljak je trokutast do polumjesečast, s pet tragova provodnih snopića.
Lišće je 15 - 18 cm dugačko, neparno perasto sastavljeno od 11 do 21 liske, koje su usko duguljaste, 3-8 cm dugačke, simetrične osnove, oštro napiljenog ruba, odozgo gole, odozdo pahuljasto pustenaste, kasnije gole i plavkastozelene, u jesen pocrvene. Palistići rano otpadaju.
Cvjetovi su dvospolni, entomogamni, bijeli, oko 1,5 cm široki, 35 - 75 cvjetova skupljeno u 6 - 10 cm široke gronje. Lapova časke i latica ima 5, prašnika 20, plodnih listića 5, potpuno su srasli, vratova tučka 5. Cvjetanje je u svibnju i lipnju.
Prividni plodovi su sočni, jabučasti ili kruškoliki, do 3 cm dugački, žućkastozeleni do smećkasti, posuti lenticelama, a s osunčane strane crvenkasti. Trpko su kiselkastog okusa, a tek nakon stajanja i prvih mrazova postaju smeđi, mekani, ukusni i slatki. Dozrijevaju u rujnu i listopadu, sadrže 5-6 sjemenki, koje su do 7 mm dugačke, široko jajaste, spljoštene, ušiljenog vrha, smeđe, više ili manje sjajne. Sjeme raznosi divljač, ptice i glodavci.
Raste sporo (osim u mladosti), a doživi starost 200-300 (-500) godina. Heliofilna je i kalcifilna vrsta, koja samo u ranoj mladosti djelomično podnosi zasjenu. Preferira toplu i blagu klimu. Nema posebne zahtjeve za tlom, ali najbolje uspijeva na dubokim i plodnim tlima. Dobro podnosi sušu (slično kao hrast medunac), a osjetljiva je na kasne proljetne mrazove (nešto manje nego hrast kitnjak). Zimi izdrži temperaturu do –30 °C. Osjetljiva je na kompeticiju drugih vrsta. Pionirska je vrsta sa širokom ekološkom valencijom. Javlja se pojedinačna ili u manjim grupama na nadmorskoj visini do 1400 m (u mediteranskom području), a u srednjoj Europi do 650 m.
Tvrdi plodovi oskoruše su opori, gorki i kiseli. Tek poslije kraćeg stajanja, kad promijene boju u smeđu, postaju mekani, ukusni i slatki. Plodovi se jedu sirovi, a mogu se i preraditi u marmelade i kompote. Upotrebljavaju se i kao dodatak kod proizvodnje jabukovače ili se prerade u rakiju od oskoruša. Oskoruše sadrže 9 -17% šećera (znatno više fruktoze nego glukoze). U prezrelom voću ima i nešto alkohola sorbita (0,8-1,2 %)i jabučne kiseline (0,6%), trijeslovina(0,03-0,7 % ), dušičnih tvari i dosta celuloze. Od vitamina sadrže od 5 -60 mg% asorbinske kiseline i o,4 - 12 mg% karotena.Leukoantocijani 80mg/100 g,katehini 660 mg/100g,flavonoli 50 mg/100g.[2] Plodove vrlo rado jedu srne i jeleni. Od drveta oskoruše proizvodi se poljski alat, kundaci za puške, klompe, palice za biljar, modeli za kovinske odljeve, čembala, škotske gajde i skupocjeni namještaj.
Njemačke sorte "Sossenheimer Riesen" ,"Bovender Nordlicht","Christophs Apfel" ,"Sossenheimer Schraube" ," Frauensteiner"[3] Srpske sorte Gornja Trepča, Parmenac, Topola, Loznica - 2. Ukrajinske sorte Barvinok 1, Barvinok 2, Botsadovskaja, Karadagskaja, Medvedivskaja, Rumjanoe jabločko, Rumjanaja gruška. Talijanske sorte Sorbo autunnale,Sorbo mela ottobrina, Sorbo pera maggiore settembrina. Engleska sorta Signalman.[4]
Homotipski:
- Crataegus austera Salisb. in Prodr. Stirp. Chap. Allerton: 357 (1796), nom. illeg. superfl.
- Mespilus domestica (L.) All. in Fl. Pedem. 2: 142 (1785)
- Pyrus domestica (L.) Ehrh. in Beitr. Naturk. Verw. Wiss. 6: 95 (1791)
- Sorbus domestica L. in Sp. Pl.: 477 (1753)
Heterotipski:
- Cormus domestica var. aucubifolia Lavallée in Énum. Arbres: 102 (1877), nom. nud.
- Cormus domestica var. maliformis Lavallée in Énum. Arbres: 101 (1877), nom. nud.
- Cormus domestica var. microcarpa Lavallée in Énum. Arbres: 101 (1877), nom. nud.
- Cormus domestica var. monstrosa Lavallée in Énum. Arbres: 102 (1877), nom. nud.
- Cormus domestica var. paradisiaca Lavallée in Énum. Arbres: 102 (1877), nom. nud.
- Cormus domestica var. piriformis Lavallée in Énum. Arbres: 101 (1877), nom. nud.
- Cormus domestica var. pusilla Lavallée in Énum. Arbres: 102 (1877), nom. nud.
- Cormus domestica var. upsaliensis Lavallée in Énum. Arbres: 102 (1877), nom. nud.
- Malus sorbus Borkh. in Theor. Prakt. Handb. Forstbot. 2: 284 (1803), nom. illeg.
- Malus sorbus (Gaertn.) Borkh. in Arch. Bot. (Leipzig) 1(3): 89 (1798)
- Prunus sorbus (Gaertn.) P.Gaertn., B.Mey. & Scherb. in Oekon. Fl. Wetterau 2: 214 (1800)
- Pyrenia sorbus (Gaertn.) Clairv. in Man. Herbor. Suisse: 162 (1811)
- Pyrus domestica piriformis Kirchn. & J.Eichler in Exkurs.-fl. Württemberg: 195 (1900)
- Pyrus domestica syrmiensis (Kit.) Asch. & Graebn. in Syn. Mitteleur. Fl. 6(2): 91 (1906)
- Pyrus sorbus Gaertn. in Fruct. Sem. Pl. 2: 45 (1790)
- Pyrus sorbus Borkh. in Vers. Forstbot. Beschr.: 183 (1790), nom. illeg. homonym. post.
- Pyrus sorbus var. maliformis (Lodd.) Loudon in Arbor. Frutic. Brit. 2: 921 (1838)
- Pyrus sorbus var. pyriformis (Lodd.) Loudon in Arbor. Frutic. Brit. 2: 921 (1838)
- Sorbus domestica var. albida Risso in Hist. Nat. Prod. Eur. Mérid. 2: 345 (1826)
- Sorbus domestica var. elongata Risso in Hist. Nat. Prod. Eur. Mérid. 2: 345 (1826)
- Sorbus domestica var. macrocarpa Risso in Hist. Nat. Prod. Eur. Mérid. 2: 344 (1826)
- Sorbus domestica var. maliformis Lodd. in Nursery Cat. (Loddiges & Sons) 1818: 36 (1818)
- Sorbus domestica f. maliformis (Lodd.) Gams in G.Hegi, Ill. Fl. Mitt.-Eur. 4: 713 (1922)
- Sorbus domestica var. maliformis G.Kirchn. in E.A.Petzold & G.Kirchner, Arbor. Muscav.: 294 (1864), nom. illeg. homonym. post.
- Sorbus domestica var. microcarpa Risso in Hist. Nat. Prod. Eur. Mérid. 2: 344 (1826)
- Sorbus domestica var. obtinui Bertol. in Fl. Ital. (Bologna) 5: 153 (1842)
- Sorbus domestica var. obtusata Diap. in Repert. Spec. Nov. Regni Veg. 34: 45 (1933)
- Sorbus domestica f. piriformis (Kirchn. & J.Eichler) Gams in G.Hegi, Ill. Fl. Mitt.-Eur. 4: 713 (1922)
- Sorbus domestica pomifera Hayne in Dendrol. Fl.: 76 (1822)
- Sorbus domestica var. pomifera (Hayne) Rehder in Man. Cult. Trees, ed. 2: 378 (1940)
- Sorbus domestica f. pomifera (Hayne) Rehder in Bibliogr. Cult. Trees: 256 (1949)
- Sorbus domestica pyrifera Hayne in Dendrol. Fl.: 76 (1822)
- Sorbus domestica var. pyrifera (Hayne) Rehder in Man. Cult. Trees, ed. 2: 378 (1940)
- Sorbus domestica f. pyrifera (Hayne) Rehder in Bibliogr. Cult. Trees: 256 (1949)
- Sorbus domestica var. pyriformis Lodd. in Nursery Cat. (Loddiges & Sons) 1818: 36 (1818)
- Sorbus domestica f. pyriformis (Lodd.) Gams in G.Hegi, Ill. Fl. Mitt.-Eur. 4: 713 (1922)
- Sorbus domestica var. serotina Risso in Hist. Nat. Prod. Eur. Mérid. 2: 345 (1826)
- Sorbus syrmiensis Kit. in Linnaea 32: 585 (1864)
- Grlić, Lj. Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980.
- Drvodelić, D.; Jemrić, T.; Oršanić, M. Oskoruša: važnost, uporaba i uzgoj, Zagreb 2015.
http://www.foerderkreis-speierling.de/download/Speierling_Buch.pdf
- ↑ W. Kausch-Blecken von Schmeling, Der Speierling, Sorbus domestica L., Dezember 2000., Zweite, überarbeitete Auflage (njem.)
- ↑ Meženskij,V.N. Rjabina,Donjeck 2006.,str.67
- ↑ http://www.foerderkreis-speierling.de/download/Speierling_Buch.pdf
- ↑ Meženskij, V. N. Rjabina, Donjeck 2006.,str. 52.-53.