Gospodarstvo Maroka

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Gospodarstvo Maroka
Bank in marocco.jpg
Zgrada Središnje banke Maroka
Valuta Marokanski dirham (MAD)
Fiskalna godina kalendarska godina[1]
Gospodarske organizacije WTO, Vijeće arapskog ekonomskog jedinstva
Statistika
BDP (PPP) 180 milijardi USD (2013. proc.)[1] ()
BDP rast 5,1% (2013. proc.)[1]
BDP per capita 5.500 USD (2013. proc.)[1]
BDP po sektoru poljoprivreda (15,1%), industrija (31,7%), usluge (53,2%) (2012. proc.)[1]
Inflacija (IPC) 2,5% (2013. proc.)[1]
Stopa siromaštva 15% (2007. proc.)[1]
Radna snaga 11,73 milijuna (2013. proc.)[1]
Radna snaga prem zanimanju 44,6% (poljoprivreda), 19,8% (industrija), 35,5% (usluge) (2006. proc.) [1]
Nezaposlenost 9,5% (2013. proc.)[1]
Glavna industrija vađenje i obrada fosfata, obrada hrane, građevinarstvo, koža, tekstil, energetika, turizam[1]
Trgovina
Izvoz 16,78 milijardi USD (2013. proc.)
Izvozna dobra električne komponente, anorganske kemikalije, tranzistori, sirovi minerali, gnojivo (uključujući fosfate), naftni proizvodi, odjeća, tekstil, agrumi, povrće, riba[1]
Glavni izvozni partneri Francuska (21%), Španjolska (17,3%), Brazil (5,4%), Indija (4,9%), SAD (4,6%) (2012. proc.)[1]
Uvoz 38,66 milijardi USD (2013. proc.)[1]
Uvozna dobra sirova nafta i zemni plin, tekstilna tkanina, telekomunikacijska oprema, pšenica, uvoz struje, plastika[1]
Glavni uvozni partneri Španjolska (13,1%), Francuska (12,1%), Kina (6,9%), SAD (6,8%), Saudijska Arabija (6,2%), Italija (5,1%), Rusija (5%), Njemačka (4,9%)(2012. proc.)[1]
Javne financije
Javni dug 36,51 milijardi USD (31. prosinca 2013.)[1]
Prihodi 26,07 milijardi USD [1]
Rashodi 34,51 milijardi USD (2013. proc.)[1]
Ekonomska pomoć
Glavni izvor
Svi iznosi izraženi su u američkim dolarima

Gospodarstvo Maroka karakterizira otprilike podjednaka zastupljenost poljoprivrede, industrije i usluga u BDP-u. Poljoprivredna proizvodnja, uglavnom uzgoj žitarica, agruma i povrća, ovisna je o količini oborina koja jako varira iz godine u godinu. Od industrija se ističu tekstilna, prehrambena i proizvodnja i prerada fosfata. BDP je za 2004. procijenjen na 4200 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.[1] Nakon gospodarske depresije s kraja 1990-ih godina, izazvane krizom u agrarnome sektoru, poduzimaju se strukturne reforme koje su preporučili i nadzirali Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka. U Maroku je 2001. godine pokrenuta reforma financijskog i bankarskoga sustava te široka privatizacija. Od 2001. Maroko ostvaruje visoke stope rasta BDP-a (godišnji prosjek 6%), ali oslanjajući se na strane investicije.

U stvaranju BDP-a uslužni sektor sudjeluje s 52% (polovicu ostvaruje turizam), industrija s 32%, a poljoprivreda sa 16%.[2] Od prirodnih bogatstava posjeduje ležišta fosfata (među vodećima u svijetu), željeza, mangana, kobalta, antimona, olova, prirodnoga plina i nafte. U poljoprivrednoj ponudi prevladavaju žitarice, agrumi, vino, maslinovo ulje, sol, riba i živa stoka. U industrijskoj ponudi vodeći su fosfati, kožarski i tekstilni proizvodi, nafta, plin, derivati, cigarete, pića i kemikalije. Tradicionalnu ponudu čine obrti, ćilimarstvo i kožarstvo.[3] Većinom se izvoze fosfati, kemikalije, kožarski proizvodi, ćilimi i riba, a uvozi nafta, derivati, industrijska i telekomunikacijska oprema, prijevozna sredstva i plastika.

Pregled[uredi VE | uredi]

Vladine reforme i stabilni godišnji gospodarski rast od 4-5% u regiji od 2000. do 2007. godine, uključujući i rast od 4,9% godišnje u razdoblju 2003.-2007. godine, pomogli su marokanskoj ekonomiji da postane mnogo uspješnija u odnosu sa ranijim godinama. Gospodarski rast je mnogo više diverzificiran, sa razvijenim novim sektorima i industrijskim središtima, poput Casablance i Tangiera. Poljoprivredni sektor je unaprijeđen, što je u kombinaciji sa dovoljnom količinom padavina, dovelo do rasta od preko 20% u 2009. godini.

Sektor usluga stvara nešto preko polovine bruto domaćeg proizvoda (GDP); dok industrija (pretežno rudarstvo, građevinarstvo i proizvodnja) stvara dodatnih 25% GDP-a. Sektori koji imaju najbrži rast su turizam, telekomunikacije, informatičke tehnologije i proizvodnja tekstila. Bitan doprinos ekonomiji Maroka daje i poljoprivreda, koja dosta ovisi o vremenskim prilikama u zemlji, posebice padavina. Maroko ima drugi najveći GDP u kategoriji arapskih zemalja koje nisu izvoznice nafte (prvo mjesto zauzima Egipat). Zemlja, ipak, u značajnoj mjeri ovisi o poljoprivredi. Ovaj sektor doprinosi sa oko 14% u GDP-u, ali u njemu je zaposleno 40-45 % stanovništva. Sa polupustinjskom klimom teško se osloniti na stabilnost padavina, tako da i GDP Maroka varira u skladu s vremenskim uvjetima.

Počevši od ranih 1980-tih marokanska vlada je počela s provedbom programa s ciljem ubrzavanja realnog gospodarskog rasta. Program je bio podržan od strane Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke i Pariškog kluba kreditora. Valuta Maroka, dirham, je sada potpuno konvertibilan, reforme financijskog sektora su provedene, a dio državnih preduzeća je privatiziran.

Najveći pojedinačni doprinos marokanskom gospodarstvu daju poljoprivreda, turizam, fosfati, kao i ribolov. Turizam i novčane dotacije Marokanaca iz inozemstva su igrali ključnu ulogu od uspostave nezavisnosti zemlje. Tekstilna industrija je rastući sektor koji doprinosi sa oko 34% izvozu zemlje (podatak iz 2002. godine), i zapošljava oko 40 % industrijske radne snage. Vlada je provodila program povećanja izvoza tekstila i odjeće sa 1,27 milijardi $ u 2001. godini na 3,29 milijardi $ u 2010. godini.[4]

S druge strane problem za zemlju predstavljaju visoke cijene uvoznih dobara, posebice cijene nafte, kao i nestabilnost kišnih padavina, koje dovode ili do suša ili do poplava što pogađa poljoprivredu. U 1995. godini najveća suša u 30 godina je pogodila Maroko što se jako loše odrazilo na njegovu privredu. Naredne sušne godine su bile 1997., 1999. i 2000. Smanjenje prihoda zbog suša je bilo toliko da je GDP bio manji za 7,6 % u 1995, zatim 2,3 % u 1997. i 1,5 % u 1999. godini. S druge strane godine koje su obilovale padavinama dovodile su do povećanja uroda, što se odražavalo na rast GDP-a (rast od 5 % u 2001. godini). Gospodarstvo Maroka također pogađaju i visoka stopa nezaposlenosti (9,6 % u 2008. godini), kao i visok vanjski dug procijenjen na oko 20 milijardi $, ili polovina GDP-a Maroka iz 2002. godine [5].

Maroko je ratificirao više ugovora o slobodnoj trgovini od kojih su najbitniji: Euro-Mediteranski ugovor o slobodnoj trgovini sa Europskom unijom; Agadir ugovor sklopljen sa Egiptom Jordanom i Tunisom (sa tendencijom da se postepeno stvori velika arapska zona slobodne trgovine); ugovor sa Sjedinjenim Američkim Državama; te ugovor sa Turskom. Službena valuta Maroka je marokanski dirham. Dirham izdaje Al-Magrib banka, centralna banka Maroka. Ova valuta se također koristi i u Zapadnoj Sahari.

Izvori[uredi VE | uredi]