Gospodarstvo Svetog Kristofora i Nevisa

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Gospodarstvo Svetog Kristofora i Nevisa
Basseterre.jpeg
Pogled na Basseterre, prijestolnicu Svetog Kristofora i Nevisa te financijski centar istočnih Kariba.
Valuta Istočnokaripski dolar (XCD)
Fiskalna godina Kalendarska godina[1]
Gospodarske organizacije WTO, CARICOM, OECS
Statistika
BDP (PPP) 896 milijuna USD (2015.) ()
BDP rast 6,6% (2015. proc.)[1]
BDP per capita 24.600 USD (2015. proc.)[1]
BDP po sektoru poljoprivreda (1,7%), industrija (24,1%), usluge (74,2%) (2015. proc.)[1]
Inflacija (IPC) -2,8% (2015. proc.)[1]
Stopa siromaštva (nepoznato)[1]
Radna snaga 18.170(lipanj 1995. proc.)[1]
Radna snaga prem zanimanju
Nezaposlenost 4,5% (1997. proc.)[1]
Glavna industrija turizam, šećerna trska, riža, jam, pamuk, sol, kopar, obuća i odjeća, piće, povrće, banane, riba[1]
Trgovina
Izvoz 61,3 milijuna USD (2015. proc.)
Izvozna dobrastrojevi, hrana, elektronika, piće, duhan[1]
Glavni izvozni partneriSAD (49,9%), Kanada (5,3%), Azerbajdžan (4,8%), Bolivija (4,7%), Bangladeš (4,4%) (2014. proc.)[1]
Uvoz 240,3 milijuna USD (2015. proc.)[1]
Uvozna dobrastrojevi, gorivo, hrana[1]
Glavni uvozni partneriSAD (39,3%), Trinidad i Tobago (17,8%), Njemačka (11,8%), Kina (4,3%)(2014. proc.)[1]
Javne financije
Javni dug 156,1 milijuna USD (31. prosinca 2014.)[1]
Prihodi 296,3 milijuna USD [1]
Rashodi 259,3 milijuna USD (2015. proc.)[1]
Ekonomska pomoć
Glavni izvor
Svi iznosi izraženi su u američkim dolarima

Gospodarstvo Svetog Kristofora i Nevisa predstavlja nacionalno gospodarstvo Federacije Svetog Kristofora i Nevisa.

Nacionalno gospodarstvo ove otočne države od 1970-ih ovisi o turizmu koji je zamijenio proizvodnju šećera kao temelja privrede još od kolonijalnog razdoblja.[1] U razdoblju od 2009. do 2013. smanjio se broj turističkih dolazaka te stranih ulaganja dok je rast uslijedio tek 2014. godine.[1]

Nakon 2005. godine nacionalna Vlada je odlučila zatvoriti industriju šećera nakon nekoliko desetljeća gubitaka.[1] Kako bi se kompenzirao gubitak radnih mjesta, Vlada je pokrenula program promjene poljoprivrednog sektora te stimulaciju drugih sektora kao što su izvozno orijentirana proizvodnja te offshore bankarstvo.[1] Time je ostvaren značajan napredak u smanjenju javnog duga koji je 2011. godine iznosio 154% nacionalnog BDP-a dok je 2013. smanjen na 83% BDP-a. Razlog tako visokoj stopi može se u velikoj mjeri pripisati gubicima javnih poduzeća.[1]

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Turizam[uredi VE | uredi]

Sam turizam počeo se razvijati tijekom 1990-ih. Tijekom 2009. godine zemlju je posjetilo oko 200.000 turista. Sveti Kristofor i Nevis su kao i ostale karipske zemlje koje ovise o turizmu, podložni smanjenju turističke zarade od elementarnih nepogoda te promjena u turističkoj potražnji.

Glavna turistička odredišta su Frigate Bay (Sv. Kristofor) i Pinney’s Beach (Nevis) a stanovit broj vila na nekadašnjim plantažama je preuređen u manje hotele. Na godišnjoj razini, otoke posjeti oko 340.000 stranih turista, od čega 1/3 u okviru turističkih krstarenja.

Poljoprivreda[uredi VE | uredi]

Na oba otoka je oko 39% površine obradivo a čine ga njive i trajni nasadi.

Gotovo cjelokupno gospodarstvo temeljilo se na poljoprivredi, preciznije na plantažnom uzgoju šećerne trske budući da je šećer bio glavni izvozni proizvod. Proizvodnja ovog produkta započela je tijekom kolonijalizma a nakon osamostaljenja, Vlada je [nacionalizirala sve plantaže i otkupila sve šećerane.

U maloj mjeri, na otoku Nevisu uzgaja se tropsko voće, povrće, kokosovi orasi, kopar i pamuk. U novije vrijeme povećao se uzgoj kave, riže i arašida. Za vlastite se potrebe uzgaja slatki krumpir, jam, banane i drugo voće.

Slabije su razvijeni ribarstvo te stočarstvo odnosno uzgoj koza i ovaca.

Industrija[uredi VE | uredi]

Industrija je na otocima slabo razvijena. Krajem 1980. godine otvorena su četiri industrijska parka gdje se od uvoznih materijala i komponenata proizvode satovi, odjeća, obuća, namještaj i elektronička oprema.

Državljanstvo kroz investicije[uredi VE | uredi]

Sveti Kristofor i Nevis jedna je od mnogih država (uz Maltu, Cipar, Austriju i dr.) koje nude državljanstvo za strane državljane kroz investicije. Osim investicije, od aplikanata se traži da ulože donaciju neprofitnoj organizaciji uspostavljenoj za pružanje podrške bivšim radnicima u šećernoj industriji, istraživanju razvoja industrije i pružanja dalje podrške osiguranja održanja nacionalne ekonomije.[2]

Državljanstvo odnosno putovnica ove otočne države može se dobiti kroz investicijsko ulaganje od 250.000 američkih dolara ili kupnju nekrretnine od 400.000 dolara.[3][4] Time se dobiva i mogućnost putovanja bez vize u preko 130 zemalja diljem svijeta. Oni koji steknu državljanstvo na taj način, posjeduju ga doživotno, a ono se prenosi i na njihove potomke.[4]

Država na taj način na godišnjoj razini prodaje oko dvije tisuće putovnica te ostvaruje rapidni rast.[3] Ipak, Kanada i SAD su 2014. godine upozorile kako mnogi poslovnjaci koriste putovnice ove države kako bi izbjegli međunarodne sankcije te putovali po zemljama gdje su kazneno odgovorni.[3]

Trgovinske organizacije[uredi VE | uredi]

Sveti Kristofor i Nevis je od 26. srpnja 1974. član Karipske zajednice poznatije kao CARICOM te je njena punopravna članica. Također, država je sa šest drugih nacija članica Organizacije istočnokaripskih država (OECS) koje kao zajedničku valutu koriste istočnokaripski dolar. Novčanice i kovanice izdaje Istočnokaripska središnja banka čije je sjedište upravo na Svetom Kristoforu i Nevisu odnosno u Basseterreu.

21. veljače 1996. ova otočna država postala je članica Svjetske trgovačke organizacije (WTO).

Vanjska trgovina[uredi VE | uredi]

Glavni izvozni partneri Svetog Kristofora i Nevisa su SAD, Kanada i Azerbajdžan koji su 2014. godine zajedno činili cijelih 60% nacionalnog izvoza. S druge strane, najviše se uvozi iz SAD-a, Trinidada i Tobaga te Njemačke čiji je zajednički izvoz činio preko 2/3 otočkog ukupnog uvoza.

Uspoređujući ukupni uvoz i izvoz, zemlja je 2015. ostvarila ekonomski deficit u iznosu od 179 milijuna dolara.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]