Haile Selasije
Haile Selasije | |
---|---|
car Haile Selasije | |
etiopski car | |
Vladavina | 2. studenog 1930. - 12. rujna 1974. |
Krunidba | 2. studenog 1930. |
Prethodnik | Zaudita I. |
Supruga | carica Menen |
Dinastija | Salomonska dinastija |
Otac | Ras Makonen, Volde Mikael Makonen |
Majka | princeza Ješimebet Ali |
Rođenje | 23. srpnja 1892., Ejersa Goro, Harar |
Smrt | 27. kolovoza 1975., Adis Abeba |
Haile Selasije (Geez: ኃይለ፡ ሥላሴ= Snaga trojstva[1]) rođen kao Tafari Mekonen[2] (Ejersa Goro, Harar, 23. srpnja 1892. – Adis Abeba 27. kolovoza 1975.), bio je regent carice Zaudite I. od 1916. do 1930., te etiopski car (Neguš Negasti) Etiopije (1930. do 1974.).[3]
Haile Selassie I., bio je posljednji etiopski vladar (225 po redu) iz Salamonske dinastije.
On je 2. studenog 1930. nasljedio na prijestolju, nakon njene smrti caricu Zauditu I. i vladao je Etiopijom sve do 1974. kad ga je svrgnuo vojni režim Derg. Čitavo vrijeme aktivnog bavljenja politikom, provodio je važne reforme u cilju modernizacije Etiopije; agrarnu, političku i sudsku. Još dok je bio regent carice Zauditu I. (1916. – 1930.) ukinuo je ropstvo i uveo Etiopiju u Ligu naroda. Ustanovio je parlament i sudski sistem, no sve je zapravo bilo formalno jer je prava vlast ostala pri vladaru.
1935. uoči II. svjetskog rata Italija je izvršila invaziju Etiopije i Selasije je pokušavajući se suprotstaviti otišao u progonstvo u Englesku u svibnju 1936.
Tamo je pomogao Britancima isplanirati kampanju koja je dovela do oslobođenja Etiopije i njegovog povratka na vlast 1942.
Vrativši se na vlast počeo je obnavljati svoju ratom pogođenu domovinu. Najveća postignuća su mu agrarna reforma (1942. – 1944.), emancipacija robova (1942.), te uspostava parlamenta.
1955. izdaje reviziran Ustav, pokušavajući tako pomaknuti državu u 20. stoljeće. Parlament je dobio određene, no opet ograničene moći, te je narod osjećao da to nije dovoljno, te je Selasije 1960. nakon neuspjelog pokušaja svrgavanja s prijestolja obećao povećati napore ekonomskog razvoja i socijalne reforme.
Tijekom 1960-ih Selasije je postao sve više zaokupiran vanjskim poslovima. 1963. je igrao glavnu ulogu u osnivanju Organizacije Afričkog Jedinstva, i u sporu između Somalije i Etiopije koji su se bili pretvorili u oružane sukobe. U ožujku 1964. dogovoreno je primirje. Početkom 1970. bio je posrednik u sporu između Senegala i Gvineje, Tanzanije i Ugande, te Južnog i Sjevernog Sudana.
Baveći se problemima drugih zemalja, ignorirao je probleme vlastite države: velika nejednakost u podjeli dobara, ruralna nerazvijenost, cvjetajuća korupcija na svim razinama vlasti, rastuća inflacija, nezaposlenost i teška suša i glad koja je pogodila sjever zemlje (1972. – 1975.) doveli su zemlju do velikih potresa. Sve je otpočelo studentskim, radničkim i vojničkim štrajkovima i demonstracijama 1974. koji su kulminirali 12. rujna 1974. kada su oružane snage (Derg) svrgnule Selasija s prijestolja (etiopska revolucija 1974.).
U ožujku 1975. monarhija je ukinuta, a Etiopija postaje republikom. 27. kolovoza 1975. Haile Selassie I. umire.
1930-ih se na Jamajci javlja rastafarijanizam prema kojem je Haile Selasije utjelovljeni bog, izbavitelj i ujedinitelj afričkih naroda i iseljenih Afrikanaca.
"Moramo postati članovi nove rase, koja će nadići sitničave predrasude, dugujući našu krajnju odanost ne nacijama, već našim bližnjima unutar ljudske zajednice." Haile Selassie I.
- ↑ Gates, Henry Louis and Appiah, Anthony. Africana: The Encyclopedia of the African and African American Experience. 1999, str. 902.
- ↑ Melvin Eugene Page, Penny M. Sonnenburg (2003), Colonialism: an international, social, cultural, and political encyclopedia, Volume 1, ABC-CLIO, str. 247, ISBN 9781576073353
- ↑ Erlich, Haggai. The Cross and the River: Ethiopia, Egypt, and the Nile. 2002, str. 192.
Prethodnik: | Etiopski car (1916.-1974.) |
Nasljednik: |
Zaudita I. | — |
|