Huang Shan

Koordinate: 30°07′N 118°10′E / 30.117°N 118.167°E / 30.117; 118.167
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Huangshan)
Gorje Huang Shan
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država NR Kina
Godina uvrštenja2000. (24. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii, iv, vi
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1001
Koordinate30°07′N 118°10′E / 30.117°N 118.167°E / 30.117; 118.167
Huang Shan na zemljovidu Kine
Huang Shan
Huang Shan
class=notpageimage|
Lokacija Huang Shana u Kini

Gorje Huang (kineski: 黃山, pinyin: Huáng Shān, što znači "Žuta planina") je gorje na jugu istočne kineske pokrajine Anhui. Gorje se sastoji od materijala koji se uzdigao s dna drevnog Yangtse mora tijekom mezozoika, prije oko 100 milijuna godina, a koji se tijekom kvartara oblikovao pomjeranjem ledenjaka u današnji oblik planina Huang Shana. Vegetacija gorja je gušća ispod 1.100 metara, a šume se pružaju sve do visine od 1.800 metara.

Huang Shan, jedna od svetih planina Kine, je najslavniji po svojim slikovitim krajolicima jedinstveno oblikovanih granitnih vrhova, huangšanskih borova i veličanstvenim oblacima iz kojih vire. Tako je Huang Shan često bio motivom tradicionalnog kineskog slikarstva i pjesništva, pa čak i moderne fotografije. Zbog toga je gorje Huangshan, poznato i kao "najljupkija planina Kine", upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji, 1990. godine.[1]

Panorama Huangshana
Huangshan na tradicionalnoj slici tušem
Stube na liticama Huangshana

Povijest[uredi | uredi kôd]

Huangshan bor na litici

Tijekom dinastije Qin, gorje je bilo poznato kao planina Yi (Yi Shan), no 747. godine, carskim dekretom joj je ime promijenjeno u Huang Shan, u spomen na mitskog kineskog vladara, Žutog cara (Huang Di), koji je prema predaji otac svih Han Kineza, a upravo je s ovog mjesta uzašao na Nebesa.[2] Druga predaja kaže kako je na planini Žuti car "uzgajao moralni karakter i skupio besmrtnost u pilule". Navodno je prvi ovo ime za planinu koristio slavni pjesnik Li Po. U ta stara vremena, Huangshan je uglavnom bio gotovo nedostupan i malo se znalo o njoj, no nakon promjene imena njoj su počeli hriti hodočasnici i uskoro je niknulo mnogo hramova i tada je, navodno, isklesano 60.000 stuba na njegovim liticama.[3] Slikari i pjesnici su je toliko koristili za motiv da danas razlikujemo "Huangshan kulturu" kao povijesno razdoblje kineske umjetnosti 13. i 14. stoljeća, za dinastije Yuan (1271. – 1368.). Za dinastije Ming, 1606. godine, monah Pumen je na Huang Shanu izgradio Meditacijski hram Fahai i Hram Wonshu koji su s podnožjem planine povezani stubama isklesanim u stijeni.

U narednim godinama imenovano je mnogo lokaliteta na Huanshanu, većinom prema legendama i predajama. Tako je jedan vrh dobio ime prema hodočasniku koji nije vjerovao u ljepotu Huangshana - Shixin (视信), što ugrubo znači "vjerovati nakon viđenja".

God. 1982. Kineska vlada je Huang Shan proglasila "mjestom slikovite ljepote i povijesne važnosti", a UNESCO-ova svjetska baština je postao kako bi se zaštitile njegove ljepote i dom mnogih ugroženih vrsta 1990. godine. Značaju planine pridonose i mnoga tibetanska sela koja su uključena u tampon zonu zaštićenog područja. Od 2002. godine, "sestrinska planina" Huangshanu je Jungfrau u Švicarskim Alpama.[4]

Prirodne odlike[uredi | uredi kôd]

Hoteli na liticama Huangshana

Geologija i geomorfologija ovog područja je nedvojbeno velikog značaja, posebno njegove odlike visinskog krša, uključujući vapnenačke pličine tufa, slapove i plitka jezera, koje su nastale nabiranjem i pomacima koji su posljedica tektonske aktivnosti ledenjaka. U dolinama u obliku slova U, tjesnaci i kamene gromade su dokazi o kasnoj glacijaciji tijekom razdoblja kvartara. Šume kamenih stupova su brojne, a tu su i groteskni oblici stijena, slapova, jezera i vrućih izvora. Najstarije stijene su sedimentne naslage i metamorfne stijene iz Yangtse mora, formiranih tijekom 570 milijuna godina (proterozoik), i hridi na južnom podnožju planine Huangshan, a južno od ploče Xiaoyaoxi. Granitne formacije, nastale orografskim aktivnostima, karakteriziraju veliki uzdužni spojevi, odgovorni za mnoge impresivne špilje, grebenja i klance.

Šume, karakterizira borova šuma ispod 800 m, i Huangshan borovi od 800 m do 1.800 m, koji pokrivaju više od pola gorja. Pretežno vlažna zimzelena šuma javlja se između 600 m i 1.100 m. Listopadna šuma nastaje od 1.100 m do 1.800 m, a alpski travnjaci iznad linije krošanja. Estetski, lokalitet predstavlja gotovo jedinstven spektakl, sa svojom kombinacijom privlačnih visokih vrhova, šuma, jezera, plitkih jezera, slapova i vapnenačkih klanaca. Bogatstvo boja je također značajano, od od jezera s bistrom, tirkizno zelenom vodom ili jesenji kaleidoskop raskošnih boja.

Tu se nalazi velika raznolikost biljnih i životinjskih vrsta, uključujući i brojne ugrožene vrste. Zabilježeno je nekih 1.650 biljnih vrsta, od čega oko 1.450 izvornih, a ostatak su uvedene tijekom posljednjih dvadeset godina. Od stabala slave se najstarija, groteskno oblikovana ili na strmoglavim položajima, mrđu kojima su i tidsućljetni primjerci Huangshan bora (Pinus hwangshanensis), stabla viline vlasi (Ginkgo biloba) i alpske smreke (Sabina squamata). Of faune tu je oko 300 vrsta kralježnjaka: sisavaca, ptica, gmazova, vodozemaca i riba. Ukupno trinaest vrsta je pod zaštitom države. Veliki sisavci su makaki majmuni (rhesus i trupcorepi), azijski mrki medvjed, divlji pas, cibetka, Kineski tvor-jazavac, oblačasti leopard, divlja svinja, jelen Sika, kontinentalni serow, crvenorepa i pjegava vjeverica, te pangolin. Najpoznatija od avifaune je orijentalna bijela roda.

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Huang Shan

Znamenite kineske planine povezane s taoizmom:

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Gorje Huangshan na UNESCO-ovim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 3. rujna 2011.
  2. ↑ Huangshan  Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. kolovoza 2011. (Wayback Machine) na chinatravel.net (engl.) Preuzeto 3. rujna 2011.
  3. ↑ Huangshan na stranicama UNEP-WCMC-a (engl.) Preuzeto 3. rujna 2011.
  4. ↑ Cao Nanyan. 2003. China: World Heritage Sites. China Architecture and Building Press. Beijing. ISBN 0-7607-8685-2
  • Bernstein, Ken. 1999. China pocket guide. Revised by JD Brown; edited by Richard Wallis. Berlitz Publishing Company. ISBN 2-8315-7049-2

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

v • u
Svete planine Kine
Pet velikih planinaHua Shan
Četiri svete planine budizma
Četiri svete planine taoizma
Tri slavne planine
v • u
Svjetska baština u Kini
Kulturna dobra (38)
Carske grobnice dinastija Ming i Qing (2000.) • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Palača Mukden) (1987.) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu (1994.) • Skulpture u stijenama Dazua (1999.) • Povijesni spomenici Dengfenga, Henan (2010.) • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela (2007.) • Fanjingshan (2018.) • Huashanske slike na stijenama (2016.) • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakotnom vojskom (1987.) • Kineski zid (1987.) • Klasični vrtovi Suzhoua (1997.) • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) (2004.) • Kulangsu, povijesno međunarodno naselje (2017.) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija (2013.) • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi (1994.) • Arheološki ostaci grada Liangzhua (2019.) • Stari dio grada Lijianga (1997.)• Longmen špilje (2000.) • Nacionalni park Lushan (1996.) • Ljetna palača u Pekingu (1998.) • Povijesno središte Makaa (2005.) • Mogao špilje 1987.) • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu (1998.) • Stari dio grada Pingyaoa (1997.) • Put svile, mreža putova u koridoru Chang'an-Tianshan (2014.) • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje (2000.) • Quanzhou, emporij Song-Yuan Kine (2021.) • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu (1994.) • Tuloui Fujiana (2008.) • Tusi mjesta (2015.) • Veliki kanal (2014.) • Kompleksi građevina u planinama Wudanga (1994.) • Planina Wutai (2009.) • Lokalitet Xanadua (2012.) • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun (2000.) • Yin Xu kod Anjanga (2006.) • Špilje Yunganga (2001.) • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua (2011.) • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu (1987.)
Kineska zastava
Prirodna dobra (14)
Mješovita dobra (4)
Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu (1996.) • Gorje Huang Shan (1990.) • Planina Tai Shan (1987.) • Gorje Wuyi (1999.)
Nematerijalna
svjetska baština (36)
Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine (2010.) • Velika pjesma etničke skupine Dong (2009.) • Farmerski ples kineskih Koreanaca (2009.) • Festival zmajskog broda (2009.) • Epska tradicija Gesar (2009.) • Glazbalo i glazba Guqina (2008.) • Hezhen Yimakan pripovijedanje* (2011.) • Glazbena tradicija Hua’er (2009.) • Khoomei, mongolsko umjetničko pjevanje (2009.) • Tradicionalna kineska arhitektura od drveta (2009.) • Kineska kaligrafija (2009.) • Kineski drvorez (2009.) • Kinesko kazalište sjenki (2011.) • Kineska tradicionalna lučna mostogradnja (2009.) • Majstorstvo rezbarenja kineskih pečata (2009.) • Kinesko tiskanje pomičnim drvenim slovima* (2010.) • Kineska umjetnost rezanja papira (2009.) • Kun Quopera (2008.) • Tradicionalna tehnika proizvodnje Li tkanina (2009.) • Tradicionalno pečenje okamina u Longquanu (2009.) • Kirgiški ep Manas (2009.) • Mazu, vjerovanja i običaji štovanja božice mora (2009.) • Meshrep* (2010.) • Majstorstvo Nanjing Yunjin brokata (2009.) • Glazbena izvedba Nanyin (2009.) • Pekinška opera (2010.) • Festival Qiang, kineska nova godina* (2009.) • Budistička umjetnost Regonga (2009.) • Serikultura (uzgoj dudovog svilca) i proizvodnja svile (2009.) • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma1) (2009.) • Uyghur Muqam, Ujgura iz Xinjianga (2008.) • Vodootporna tehnologija kineskih džunki* (2010.) • Glazbeni ansambl vjetra i udaraljki u Xi'anu (2009.) • Tradicionalni obrt oblikovanja Xuan papira (2009.) • Yueju opera (2009.) • Zhusuan, kinesko znanje i vještina računanja uz pomoć abakusa (2013.)

1) Zajednička svjetska baština Kine i Mongolije; * Svjetska baština u opasnosti

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Huang_Shan&oldid=6853498"