Karašica (Dunav)

Izvor: Wikipedija
Karašica
Baranjska Karašica kod Branjina Vrha
Položaj
DržaveMađarska, Hrvatska
Fizikalne osobine
Duljina81 km
Površina porječja910 km2
Tok rijeke
Izvoristočno od Pečuha, Mađarska
Ušćekod Batine
Slijevcrnomorski
Ulijeva se uDunav Crno more

Karašica je rječica/potok u Baranji, desni pritok Dunava

Opis[uredi | uredi kôd]

Karašica je "najznačajniji autohtoni tok Baranje u širem smislu", hidrografske dužine od 81 km, od toga u Hrvatskoj 30,46 km. Izvire u Mađarskoj na istočnim obroncima Mečeka kod Feketića (Feked). Teče prema jugu kroz ili pokraj mjesta: Bodica, Kikoš, Seluv, Katolja, Kemeda, Surdukinja, Borjata, Viljana, Madžarboje; kod Iločca i Luča prelazi mađarsko-hrvatsku granicu pa se - mijenjajući smjer i tekući prema istoku-sjeveroistoku podno sjevernih obronaka Banskog brda, pored Branjinog Vrha, Popovac, Branjine, Podolja, Gajića, Draža i Batine - ulijeva u Dunav ispod spomenika Batinskoj bici. Širina poloja kreće se od 0,5 do 3 km, a pad je neznatan, oko 3 m (90-87 m nadmorske visine), što čini samo 10 cm/km. Porječje, računajući dio i u Mađarskoj, ima površinu od 910 km².

Karašica je bila "bujičav vodotok", "vrlo razlivena praveći silne lapove" i uzrokujući poplave pa je kanalizirana 1800. – 1805. godine uz ogromna ulaganja zainteresiranih veleposjednika (prije svega princa Alberta Szastesehenyja). Zemljište uz Karašicu prije odvodnje, naročito između Vilanja i Draža, bilo je močvarno, pa je bilo vrlo teško prolazno. Samo je na nekim mjestima bio moguć prolaz i to kod Vilanja, Luča i Branjinog Vrha. Danas zemljišta tog područja spadaju u red najboljih tala.

Izgradnja Kanala Karašice za navodnjavanje dovršena je 1957. godine. Između Karašice i obronaka Banskog brda, od Branjine pa do Draža, vodi uski asfaltirani put. Sjeverno od Šumarine Karašicu premošćuje željeznički, a kod Šumarine, Branjinog Vrha, Popovca, Branjine i Draža premošćuju je cestovni mostovi.

U mađarskom dijelu Baranje Karašica prima brojne potoke i s lijeve i s desne strane (Pécsváradi-patak, Vasas-Belvárdi-vízfolyás), a u hrvatskom dijelu s desne strane sve potoke koji se slivaju sa sjevernih obronaka Banskog brda, a s lijeve strane sekundarne kanale Travnik, Hatvanski kanal i Borzu, koji dolaze iz Mađarske. U svom prvobitnom kretanju kanal Borza se ulijevao u Topoljski Dunavac, rukavac Dunava kod Topolja. Kasnije je taj kanal "presložen" i on se ulijeva u Karašicu jugozapadno od Branjine.

Josip Bösendorfer tvrdi da su joj "još Bugari nadjenuli ime (Kara su - Crni potok)". Na mađarskim kartama njen se naziv piše "Karasica", a na nekim kartama i "Karassó".

Mala Karašica, naziv za hrvatski dio kanala koji se u Mađarskoj zove Szivó-árok, a koji se proteže od hrvatsko-mađarske granice do spoja s Crnim kanalom ispod Banskog brda, protičući između Luča i Petlovca, Šumarine i Širina te Šećerane i Belog Manastira.

Karašica je naziv i rijeke u Valpovštini u Slavoniji, desnog pritoka Drave.

Vrela[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]